Za četiri mjeseca do finala i Dream teama

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Onog trenutka kada je obavljen ždrijeb kvalifikacijskih skupina za Olimpijadu u Barceloni, postalo je jasno kako se košarkaška karta Europe mijenja. Jer po prvi put su se u tom društvu našle Hrvatska, Slovenija, Estonija, Latvija, Litva, ali i selekcija ZND (Zajednica Neovisnih Država), koja je predstavljala ostatke nekadašnjeg Sovjetskog Saveza. Baš kao što je bila prisutna još uvijek i Jugoslavija.

Puno novih reprezentacija

U situaciji kada se pojavio veliki broj novonastalih država, FIBA je nakon njihovog priznanja morala pronaći kompromis što se tiče nastupa istih. Pa se u prvom krugu kvalifikacija našlo 26 reprezentacija koje su bile raspoređene u četiri skupine. Igralo se u Bilbau, Granadi, Murciji i Badajozu. Po dvije selekcije iz svake skupine imale su svoje mjesto u Saragosi.

Već tada se počelo špekulirati kako će recimo na tom posljednjem turniru doći do duela Hrvatske i Jugoslavije, koja je prethodno završila u skupini A sa Slovenijom. Međutim, to se nije dogodilo jer je Jugoslavija zbog već poznatih sankcija ostala bez nastupa u kolektivnim sportovima. Hrvatska se našla u skupini C s Grčkom, Islandom, Portugalom, Rumunijom i Njemačkom.

“Za nas je bilo najvažnije u tom trenutku da se nađemo uopće u tim kvalifikacijama, jer smo tako spasili hrvatsku košarku. U suprotnom ovaj sport bi u Hrvatskoj zamro. Jer mi bismo tek novu priliku dobili u kvalifikacijama za Eurobasket 1995. godine. Tako smo dobili priliku da nastupimo na velikoj sceni, a jedna sjajna generacija je nastavila svoj kontinuitet velikih rezultata. Predsjednik Izvršnog vijeća HKS-a Boris Lalić i ja smo svakodnevno 'upirali' Boru Stankovića. Boro nam je bio sklon, želio je pomoći hrvatskoj košarci. Da nije bilo njega, Hrvatska sigurno ne bi igrala u Barceloni. Velike zasluge imao je i prvi čovjek američke košarkaške federacije Dave Gavitt. Naravno u tom trenutku nismo znali kakvu ćemo imati selekciju na raspolaganju jer su Petrović i Vranković bili aktivni u NBA ligi, a mi smo morali krenuti u svibnju s okupljanjem i priprema”, sjeća se Mirko Novosel.

Početak u Sloveskim Konjicama

Velika većina igrača u tom trenutku je još igrala u Hrvatskoj. U tok skupini su bili Velimir Perasović (Slobodna Dalmacija), Danko Cvjetičanin (Cibona), Vladan Alanović (Cibona), Alan Gregov (Zadar), Arijan Komazec (Zadar), Veljko Mršić (Cibona), Aramis Naglić (Slobodna Dalmacija), Siniša Kelečević (Zadar), Žan Tabak (Slobodna Dalmacija), Goran Sobin (Cibona) i Stipe Šarlija (Zadar), Franjo Arapović (Cibona). Kukoč je nosio dres Benettona, Rađa  Messaggera.

Vremena nije bilo previše, za izbornika je postavljen Pero Skansi, pa se selekcija Hrvatske prvi put okupila 14. svibnja. Šest dana kasnije je stigla i prva utakmica protiv Slovenije, mjesto radnje bile su Slovenske Konjice. Hrvatski su košarkaši odmah pokazali svoju snagu te su svladali sjeverne susjede rezultatom 93:74. Izbornik Petar Skansi dao je priliku svim raspoloživim igračima (Cvjetičanin nije igrao zbog visoke temperature), a najbolji je bio Dražen Petrović koji je ubacio 18 poena.

Hrvatska je tada u razdoblju od devet dana odigrala pet utakmica. Kao znak zahvalnosti za sve što je učinio za hrvatsku košarku, Hrvatska je četiri dana nakon utakmice sa Slovenijom došla u Badalonu odigrati prijateljski meč protiv reprezentacije Katalonije. Tom prigodom je otvorena dvorana nova Olimpijska dvorana u Badaloni, a hrvatska reprezentacija se na ovaj način odužila Juanu Antoniju Samaranchu za sve što je napravio u tom periodu za Hrvatsku.

Hrvatska je i tu bila vrlo uvjerljiva, 82:118 je krajnji rezultat. U tom trenutku nitko od igrača u Skansijevoj selekciji nije mogao očekivati da će baš u toj dvorani par mjeseci kasnije igrati veliko finale Olimpijade protiv Dream Teama.

Prije povratka u Španjolsku odnosno dolaska u Murciju, Hrvatska će odigrati još devet utakmica. Tri u Italiji, pet u Španjolskoj i jednu kući, protiv Slovenije. Niti u jednoj nije poražena.

Prva utakmica i poraz. Njemačka je predvođena tada NBA zvijezdom Detlefom Schrempfom slavila 86:74. Schrempf je ubacio 19 poena, ali nije sam. Raspoloženi su bili i Harnisch (19) i iskusni Blab (16). Nije briljirala Hrvatska ni protiv Rumunjske (89:79), ali je nakon toga upisala još tri pobjede. Treća, posljednja protiv Grčke (102:63), je bila presudna u borbi za drugo mjesto.

U Saragosi kao Eurobasket

Nisu imali Petrović i društvo previše vremena za odmor, samo dva dana. Uslijedio je drugi krug, vrlo neugodan. Jer tu su još bili Litva, ZND, Njemačka, Italija, Slovenija, Izrael, Čehoslovačka. I opet na startu poraz. Od Litve. Sabonis je bio nezadrživ, postigao je 33 poena. S obzirom da je Hrvatska imala i poraz iz prvog kruga od Njemačke, do kraja nije imala pravo na kiks. Rusi, ili ZND tada su se skoro vratili u drugom poluvremenu pa je završnica bila neizvjesna. Hrvatska je slavila 85:81 i do kraja se nije zaustavljala. Posebno je recimo bila impresivna pobjeda kontra Italije 108:62.

Utakmicom protiv Izraela, pobjedom 81:70, 5. je srpnja 1992. zaključen ciklus kvalifikacija.  Turnir na koji je reprezentacija Hrvatske otišla nakon što je u mjesec dana od povijesnog okupljanja odigrala 11 (!) pripremnih utakmica. I onda još 11 u kvalifikacijama. Ukupno 22 u 52 dana! I to na kraju sezone. I to neposredno po završetku klupskih sezona.

“Kada pogledamo broj utakmica, koje su tu sve selekcije bile, to je bilo kao jedno Europsko prvenstvo, najbolje. Mi smo bili motivirani, razigrani, ali nije bilo lako. Jer morali smo u hodu slagati momčad. Jeste da se veliki broj igrača poznavao, jeste da su neki od njih igrali zajedno,  ali morali smo složiti selekciju vrhunskih igrača i koji su se morali kroz treninge i utakmice izboriti za povjerenje. To je za mene bio jedini izazov, da od skupine igrača napravim momčad, makar nisam imao nikakvih problema jer su svi iz logičnih razloga bili ekstra motivirani”, sjeća se Skansi kojeg je najviše mučila situacija na vanjskim pozicijama.

“Na vrijeme smo odlučili odustati od slaganja selekcije po nekom stereotipu”, dodao je.

Drama protiv ZND-a

U poređenju s kvalifikacijama, Hrvatske je puno lakše stigla do polufinala Olimpijade. U prvom krugu poraz od Amerikanaca je bio "očekivan", dok u duelima protiv Brazila, Španjolske, Njemačke, Angole skoro da i nije bilo problema. Niti u četvrtfinalu Australija nije bila ozbiljan rival, a onda je došao ZND. Selekcija koja je u tom trenutku imala veliku zvijezdu Volkova, te iskusna provjerena imena Bazarevictha, Tikhonenka, koji su bili u finalu Svjetskog prvenstva dvije godine ranije.

Na poluvremenu je Hrvatska bila u minusu deset poena, u jednom trenutku i dvanaest. U utakmici na malo poena, kao što će ova biti na kraju znači jako puno. Ipak, Hrvatska je uspjela doći do -6 minutu prije kraja. Rađa pogađa za dva, Volkov promašuje bacanje pa Hrvatska ima napad. Ide Kukočeva brza trica (tek četvrta Hrvatske u utakmici) pa opet Volkov na liniju slobodnih. I opet ne pogađa. U to  vrijeme je još uvijek važilo pravilo "jedan za jedan" u košarci, pa je bilo jako važno pogoditi prvo, što Volkov nije uspio u dva navrata. Na devet sekundi prije kraja sviran je Berezhnoi zaustavlja Dražana. Traži korake, ali Petrović za razliku od Volkova pogađa dva slobodna. U preostalih osam sekundi, Gorin promašuje zicer, pa Volkov zadnju loptu i Hrvatska je u finalu. Ukupno gledajući ovaj ciklus od prve utakmice do finala, to je svakako bila najvažnija i najveća pobjeda selekcije Hrvatske. Petrović je ubacio 28, Rađa je uz 19 poena dodao 11 skokova.

“Za nas najvažnija i najteža bila ona infarktna pobjeda protiv ZND-a u polufinalu”, reći će upravo to tadašnji izbornik Skansi.

Dream team kao nagrada

Iako je u jednom trenutku finalnog dvoboja Hrvatska povela, realno tu pitanje pobjednika niti jednog trenutka nije dolazilo u pitanje. Originalni Dream Team je bio najbolji, najveći koji je ikada zaigrao. Vrijeme je pokazalo kasnije, neponovljiv.  Baš kao što Hrvatska nakon toga više nije uspjela ponoviti taj rezultat. Iako nema "velikih" poraza, za Hrvatsku je to u tom trenutku bio trijumf. Srebro u koje su Dražan, Toni, Dino i ostali uložili jako puno, sve ono što su do tada napravili u karijeri. Srebro za sva vremena.

“Utakmica polufinala je bila nešto posebno, nevjerojatno jedno pražnjenje. Jedna od mojih najdražih pobjeda uz prvu titulu s Jugoplastikom u Kupa prvaka. Finale je došlo kao neka nagrada za što smo napravili do tada. Igraš protiv Dream teama, gleda vas cijeli svijet. Mi smo tada napravili strašno puno za Hrvatsku”, naglasit će jedan od aktera velikog finala Dino Rađa.