10 finala koje pamtim: Od Ceausescua do Ovreboa

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Finala Lige prvaka, ili Kupa prvaka, "one" su utakmice koje se gledaju i kada vas nogomet baš i ne zanima. Ono, društvo, piva, meza i dvije ekipe na ekranu koje smo, uglavnom, mogli vidjeti samo na TV.

Danas je Liga prvaka čisti biznis i spektakl, a takva su i finala. Dojma sam da je zbog inflacije sporta, nogometa posebno, finale Lige prvaka izgubilo onu draž kao nekad, jer bez obzira što je subotnji sudar madridskih klubova najvažnija utakmica, i Real i Atletico mnogi od nas vidjeli su samo ove sezone (barem) dvadeset puta.

Potpisnik ovih redova nagledao ovakvih utakmica puno, iako tek od devedesetih ozbiljnije prati nogomet, a ovih 10 finala su ona koja su mu se u pamćenje urezali najdublje. Kronološki poredano…

1973. Ajax – Juventus 1:0

Niti sam ja toliko star niti sam bio u planu za ovu utakmicu, ali ovo finale zanimljivo mi je stoga jer imam primjerak jednog sportskog lista baš iz tog datuma (30. 5. 1973.). Iako je to bilo finale Kupa prvaka, iako su igrale dvije najbolje ekipe tog doba i to u sred Beograda, u beogradskom listu Tempo finale je dobilo – jednu stranicu! To je samo dokaz koliko smo danas opterećeni stranim nogometom, a domaći nas ne zanima.

1985. Juventus – Liverpool 1:0

S ovog finala sjećam se samo scena prije same utakmice – kaosa na stadionu Heysel, zabrinutog glasa TV komentatora i svog starog kako u nevjerici trese glavom.

1989. Milan – Steaua 4:0

Finale na Camp nou prvo je koje je ostalo u živom sjećanju. Milan je tih godina bio najglamurozniji, najpopularniji i najbolji klub. Ekipa predvođena Gulittom i Van Bastenom igrala je najbolji i najljepši nogomet, pa je i kod nas stekla puno simpatizera. Rumunjski državni projekt diktatora Nicolaea Ceausescua nije imao šanse u toj utakmici.

1991. Crvena zvezda – Marseille 0:0 (5:3)

Bila je to utakmica koja se nije mogla gledati ravnodušno – ili ste za Zvezdu navijali ili ste navijali protiv nje. Ono što ja pamtim nepodnošljivo dosadna utakmica i različite reakcije kod penala u susjednim stanovima, kada bi Zvezda zabila ili kada bi zabio Marseille. Pamtim i svog nastavnika Nedeljka, okorjelog navijača Zvezde, koji nam je sutradan svima zaključio petice.

1994. Milan – Barcelona 4:0

Finale 1994. bio je veliki događaj jer te večeri nije bilo gašenja struje, baš zbog utakmice. Barcelona je navodno bila ogromni favorit, ali to smo saznali jer nam je tako rekao komentator. Dejan Savićević toliko je bio maestralan da je "srpski Goebbels" Risto Đogo njegove bravure iskoristio kako bi potvrdio srpsku nadmoć. Bez obzira što je Savićević Crnogorac…

1997. Borussia – Juventus 3:1

Devedesetih su talijanski klubovi bili ono što su španjolski danas – u finalima su bili nonstop. Juventus je 1997. bio ogromni favorit, a imao je i fantastičnu momčad (Zidane, Bokšić, Del Piero, Jugović, Vieri). Borussia je senzacionalno povela i kad je Del Piero smanjilo pomislili smo 'evo Juventusa'. A onda je u igru ušao Ricken…

1999. Manchester United – Bayern 2:1

Linekerova famozna teorija da je nogomet 'igra s 22 igrača u kojoj pobjeđuju Nijemci' oborena je te srijede u Barceloni. Par dana kasnije čuo sam priču da su se dva vojnika u Čapljini okladila u 100 maraka, a da su obojica na kraju bili u depresiji. Jedan je ostao bez 100 maraka, iako je mislio da je dobio okladu, a drugi je dobio okladu, ali je zaradio kaznu zbog 'belaja' koji je napravio jer je mislio da je izgubio okladu.

2003. Milan – Juventus 0:0 (3:2)

Finale na Old Traffordu ostat će upamćeno kao možda najdosadnije ikada. Oni koji su obožavali talijanski nogomet tada su ili došli na svoje ili su ga prestali voljeti. Juve i Milan igrali su toliko defanzivno, da je čak i kod izvođenja penala bilo isti broj promašaja koliko i pogodaka.

2005. Liverpool – Milan 3:3 (6:5)

Nekad su utakmice toliko spektakularne da ne pamtite samo utakmicu nego i gdje ste je i s kim gledali. To je slučaj s ovom utakmicom. Sjećamo se čudesnog Liverpoolovog 'blitz-kriega' u drugog poluvremenu, Dudekovog plesa kod izvođenja jedanaesteraca, ali i 'Ferrarija' na klupi Liverpoola – hrvatskog neostvarenog talenta Igora Bišćana.

2009. Barcelona - Manchester United 2:0

Barca je te godine sasvim zasluženo dobila Manchester United u finalu, no ta utakmice se ne pamti. Zato će se pamtiti "oružana pljačka" u polufinalu. Mrzim teorije zavjere, pogotovo u sportu, ali onako kakv je Barceloni protiv Chelseaja sudio Tom Henning Ovrebo jednostavno ne može a da ne navede čovjeka na pomisao da UEFA nije htjela da dvije godine zaredom u finalu igraju dva ista kluba i to iz iste zemlje - Chelsea i Manchester United.