Čech, to je onaj s kacigom...

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Vjerojatno je zamišljao drugačiji kraj. Barem je ga zaslužio, ali život je takav. Petr Čech je odlučio svoju posljednju utakmicu u karijeri odigrati protiv svog bivšeg kluba, nadajući se kako će otići s trofejom. Dogodilo se suprotno, Arsenal je doživio debakl, raštimani orkestar Unaija Emeryja je doživio težak poraz, Čech je primio četiri gola za 45 minuta, a mogao je još koji. Jer nakon prvog gola Chelseaja, obrana Arsenala je nestala.

"Radili smo veoma naporno cijele godine i na kraju nemamo ništa. Mislim da to nismo zaslužili. Nismo zaslužili izgubiti ovako u finalu, ali znam da će se naš rad isplati već naredne sezone, kada će ovo biti puno jača ekipa", pričao je češki golman nakon utakmice ne želeći potvrditi špekulacije kako će od naredne sezone preuzeti neku od uloga baš u Chelseaju.

"Kada izaberete jedno finale za posljednju utakmicu u karijeri onda će logično biti velikog pritiska. Te priče, špekulacije oko povratka u Chelsea su samo pojačale taj pritisak. Ja sam bio u centru pažnje, ali sam ponosan na ono što sam uradio na terenu i na ovu utakmicu se mogu osvrnuti bez ikakvog žaljenja i kajanja. Ja samo do 30. lipnja još uvijek igrač Arsenala i do tada neću donositi nikakve odluke o budućnosti", podsjetio je prisutne Čech koji je za one koji ne znaju planirao kao mali biti filmska zvijezda.

Ne, nije famozna "Nemoćnice na kraji města", koju stariji pamte, serija u kojoj se Petr pojavljivao kao dječak Honza zvala se "Území bílých králů" iz 1991. godine. Međutim, kako Petr dolazi iz sportske obitelji, sport je ipak bio logičan izbor. Malo nogomet, malo hokej. Počeo je u Plzenu, sa sedam godina, trener ga je zbog njegove visine forsirao na poziciji napadača. Stvari su se počele mijenjati nakon jedne povrede tri godine kasnije. U procesu oporavka od loma noge odlučio je stati na gol. Stati i ostati do kraja.

"Posao golmana je kao individualni sport unutar jedne ekipe. Možete da imate veliki utjecaj na ishod utakmica. Netko voli da postiže golove, a ja osjećam isto zadovoljstvo kada spašavam gol svoje ekipe u važnoj utakmici. I vi ste dobrim dijelom zaslužni za situaciju na terenu, raspoređujete svoje igrače i vi u svojim rukama imate jednu vrstu palice. Uostalom, golman je posljednja prepreka protivničkim igračima", zna reći Petr.

Kao vratar praške Sparte Čech je vrlo brzo skrenuo pažnju na sebe, s 19 godina je bio mladi vratar u velikom nizu bez primljenog gola. Arenal je bio već tada spreman uzeti Petera pod svoje, ali će put ipak biti nešto drugačiji. Iz Češke u Rennes, pa onda u Chelsea gdje je trebao biti prva alternativa za Carla Cudicinija. Stvari su promijenile onog trenutka kada se Carlo ozljedio. Već u prvoj sezoni na golu Chelseaja je ukupno 21 put sačuvao svoju mrežu netaknutom. Tek je primio 15 golova i uveliko pomogao Chelseaju i Mourinhu da osvoje naslov prvaka.

Ipak, sve ono što je napravio prije odnosno poslije, svi naslovi i trofeji s Chelseajem i Arsenalom stalo je u nekih dvadesetak sekundi utakmice listopada 2006. godine. 14. listopada je Chelsea gostovao na Madejski stadionu. Vratar domaćih Readinga, Marcus Hahnemann ispucao je jednu loptu preko čitavog terena Stephen Hunt i Paulo Ferreira su pokušavali doći do lopte, krenuo je i Čech. Hunt je uklizao, koljenom zakačio Petera. Činilo se u prvi mah, ništa strašno. Hunt, kojemu je ovo bio prvi start u Premiershipu u životu, Petra je potapšao po glavi, a sudac Mike Riley nogometaša pozvao na stranu i opomenuo. I opet nije izgledao opasno. Peter je sam ispuzao s terena, Bryan English, klupski liječnik je bio cijelo vrijeme, čak je nešto pričao s Peterom.

Zanimljivo, Peter je iznesen na nosilima, ali nije odmah prebačen u bolnicu. English se nekoliko puta vraćao na teren da pruži pomoć igračima i svaki put kada bi stigao natrag do Petra, ovaj je bio sve lošije.

Zatražio je ambulantno vozilo da ga prebaci u bolnicu – kasnije će Mourinho tvrditi da Reading nije imao spremno vozilo i da je zbog toga Čech zamalo izgubio život, dok će iz kluba govoriti da su reagirali prema Chelseajevim uputama. Navodno je dežurna liječnička ekipa procijenila da se radi o manjem potresu mozga. Tek nakon sat vremena Peter je završio u lokalnoj bolnici. Snimke ozljede su mediji vidjeli tek dvije godine kasnije.

"Slika je prilično impresivna, jer se na lubanji vide detalji, možete vidjeti metalne pločice koje drže frakturu na mjestu. Kirurg je u lubanji izbušio dvije rupe kako bi vratio na mjesto komad kosti koji mi je gotovo ušao u mozak. Mali komadići oko njega bili su odlomljeni pa ih je morao ponovno sastaviti i oni će s vremenom zarasti. Zato i dalje nosim kacigu, kako se ne bi opet odlomili", pojasnio je Čech koji se 2007. godine pojavio na terenu.

S kacigom koju nije želio u prvi mah, s kacigom koja je će s godinama postati njegov zaštitni znak.

U 15 sezona Premiershipa kao golman Chelseaja i Arsenala u samo dvije sezone skupio po manje od 20 nastupa - ove sezone i posljednje sezone u dresu Chelseaja s kojim je osvojio 15 trofeja, četiri FA kupa, tri EFL kupa, dva Community Shielda, jednu Europsku liga i onaj najvažniji, Ligu prvaka. S Arsenalom je bio puno skromniji, jedan FA Kup, dva Community Shielda. Za reprezentaciju je branio rekordna 124 puta, s mladom reprezentacijom Češke je bio prvak Europe. I još je tu gomila individualnih priznanja. Za kraj jedne velike prave sportske karijere, prave profesionalne bez ijedne mrlje. Čech sigurno nije najbolji vratar na svijetu, ali jedan os najvećih sigurno jeste. Jer Petr je svoju najveću utakmicu dobio onog trenutka kada se ponovio vratio na teren.