Dan kad je Zvone Boban izbio armaturu iz temelja sustava

Tekst članka se nastavlja ispod banera

NA današnji dan prije 31 godinu neodigrana utakmica Dinama i Crvene Zvezde ušla je u povijest. Susret su obilježili neredi u Zagrebu i na stadionu Maksimir. Dinamo je ugostio Crvenu zvezdu na Maksimiru dan nakon prvih višestranačkih izbora i nekoliko dana prije nego što će doći do preustroja JNA. Raspadala se Jugoslavija, a događaji s Maksimira najavili su Domovinski rat.

To nije bila posljednja utakmica Dinama i Zvezde jer je nakon nje odigrano još jedno cijelo prvenstvo bivše države, ali zbog nacionalističkih ispada te orgijanja policije koja je štitila sistem, a ne ljude, maksimirska makljaža između Delija, Bad Blue Boysa i pendreka vlasti proglašena je početkom borbe za nezavisnu Hrvatsku.

Satima prije utakmice počele su tučnjave između Bad Blue Boysa i Delija na ulicama Zagreba, a najveći sukob dogodio se na stadionu između navijača i policije.

Totalni kaos počeo je kad su Delije, koji su tog dana u Zagreb došli u ogromnom broju, provalili na južnu tribinu, gdje su bili malobrojni navijači zagrebačkog kluba.Tadašnja milicija odigrala je važnu ulogu u iživljavanjima na Maksimiru, najprije mirno promatrajući divljanje navijača Zvezde, a potom pendrečenjem mase Boysa koja se našla na travnjaku.

Tada 21-godišnji kapetan Dinama Zvonimir Boban stao je u obranu navijača i koljenom udario milicajca postaje Dubrava Refika Ahmetovića. Postao je simbol otpora i ušao je u legendu.

"Reagirao sam na jednu veliku nepravdu koja je bila toliko očita da jednostavno čovjek s minimalnim dignitetom i nacionalnim ponosom, ali i čovjek koji ima osjećaj za minimalnu pravdu, ne može ostati miran. U toj situaciji čovjek jednostavno ne može ne reagirati. Kasnije sam bio isprovociran. Da, psovao sam, svašta vikao milicajcima i bilo je s moje strane dosta provokacija prije nego što me milicajac udario. No onda sam mu ja vratio", pojasnio je Boban.

"To je bio ustanak svih, ali ja sam bio Dinamova desetka"

Danas se nezamjenjivi kapetan sve više odmiče od titule simbola 13. svibnja i objašnjava da ne želi biti heroj.

"Sjećam se toga s ponosom što sam bio dio te priče, zajedno s Boysima i hrvatskim narodom. Bila je to čista smišljena provokacija. Uvukli smo se u nju, ali dobro je da jesmo. Jer to je dovelo do stvaranja naše države. Ja nikad nisam htio ulogu heroja, heroji su ratnici koji su iznijeli teret i stvorili Hrvatsku. Zbog jednog udarca milicajca ja nisam heroj. Da, riskirao sam karijeru, ali i drugi su riskirali i karijeru i život", rekao je Boban koji je zbog udarca milicajca dobio suspenziju od devet mjeseci.

In a game against #RedStarBelgrade on 13 May 1990, #Boban attacked a policeman who was assaulting a #DinamoZagreb supporter after a riot had broken out in the stadium. This incident made #Boban a nationalist icon in Croatia and is cited by some as the expression of Croatian... pic.twitter.com/kJ606j4kNR

— Fútbolismo (@ftblsm) October 8, 2019

Tvrdi da je njegov potez bio usmjeren protiv režima i ugnjetavanja.

"To je bio potez za slobodu. Režim nas je godinama gazio, a mi smo bili mladi i borili smo se za svoje ideale. Ljudi govore: 'Boban je udario policajca', ali to je izvučeno iz konteksta. Policajac je tukao mladog dečka i ja to nisam mogao gledati. Od tada se nikada nisam potukao", objasnio je nedavno u razgovoru za švicarske medije.

I opet je istaknuo da ne želi biti simbol dana koji mnogobrojni navijači Dinama, ali i Hrvatske slave kao praznik.

"Ne ja, ne moj udarac. Svi oni ljudi, koji su se tog dana branili, su simboli. To je bio ustanak svih. Ali ja sam bio Boban, Dinamova desetka, to je bila razlika. Mnogi tvrde da sam riskirao više nego ostali, ali ponavljam, to nije istina. Riskirao sam možda svoju karijeru, ali u onom kontekstu, to ne znači ništa."

Nakon 30 godina igrači Dinama i Zvezde u dobrim su odnosima. Tako je bilo i 13. svibnja 1990. godine na Maksimiru, ali tada još mnogi nisu bili svjesni da je sve igra režima.

Pročitajte još

Kako se raspala jugoslovenska nogometna liga

"Morate razlikovati, mi smo se protivili režimu, a ne Srbima. Mi smo u reprezentaciji bili prijatelji. Nikada nisam imao problema s prijateljima iz Srbije. Čak ni u vrijeme rata. Ne prihvaćam rasizam, rasisti su idioti. Hvala Bogu da je rat završen", rekao je Boban i zaključio priču:

"Ako me želite pitati jesam li uvijek sanjao kako pjevam hrvatsku himnu, jesam! Jesam li oduvijek želio igrati za svoju zemlju? Jesam. Hrvatska je bila moj san. Ali Jugoslavija je također bila moja momčad. Uvijek sam za nju davao sve od sebe."

Ahmetović: Kolege su mi govorili da pucam u Bobana

Milicajac Refik Ahmetović je u mirovini i živi u Sarajevu. Sjeća se kako su mu 13. svibnja kolege govorili da puca u Bobana.

"Pokušao sam otjerati Bobana u svlačionicu, ali on se želio tući sa mnom. Udario sam ga palicom po preponi, a on se odmaknuo i pokušao me udariti po rebrima. Moj kolega u tom ga je trenutku udario po laktu, a Boban mene po ruci, nakon čega mi je ispala kaciga. Htio sam je podići s travnjaka i kad sam se sagnuo, vidio sam ga u zraku sastavljenih koljena. Udario me nogama po ramenu i odgurnuo rukama. Kolege su mi govorili da pucam u njega, ali nisam želio jer nisam bio ozlijeđen. No da je ponovno krenuo, vjerojatno bih pucao i ubio ga", ispričao je Ahmetović.

Tog dana je na klupi Zvezde sjedio vođa navijača Zvezde Željko Ražnatović Arkan koji je, prema riječima tadašnjeg predsjednika beogradskog kluba Vladimira Cvetkovića, spasio cijelu momčad pucanjem u zrak iz pištolja.

"Činjenica je da je tada Arkan Zvezdu spasio od linča. Oni su incident pripremili unaprijed. Džaja (Dragan Džajić op. a.) i ja bili smo zarobljeni u loži. Kiselinom su uništili ogradu, ni jedno vatrogasno vozilo na terenu nije imalo vodu. Rulja je krenula prema svlačionicama. Onda je Arkan izvadio pištolj, ispalio metak u zrak, okrenuo se prema policiji, gdje su većinom bili Srbi iz Like, i povikao: ‘Za mnom!’ On je uplašio Dinamove navijače”, naglasio je Cvetković.

Na stadionu je bio i mladi Delija, danas predsjednik Srbije Aleksandar Vučić koji se tukao s Boysima i priča da je "sve što se događalo na Maksimiru taj dan bilo jezivo"

Vjeko Škrinjar: Junak je Kujtim Shala

Dok je na terenu trajala tučnjava navijača i policije, igrači Dinama i Zvezde pobjegli su u tunel. Vratio se Vjeko Škrinjar, koji poput Bobana nije mogao gledati mučne scene. Dobio je pendrek u rebra.

"Ništa nisam vidio, samo sam s leđa osjetio udarac. Zanimljivo je to kako vas tuku, bol od pendreka je jaka, a ništa se ne vidi. To sam sutradan shvatio. Nisam junak, ne osjećam se tako. Junak je bio naš Kujtim Shala koji je cijele te sezone prolazio stravične scene po terenima diljem Jugoslavije, samo zato što je Albanac", ispričao je za Index Škrinjar.