Is This Love

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Tata Bob je obožavao nogomet. Uz žene i muziku, lopta je uvijek bila tu negdje. Uostalom njegov veliki prijatelj je bio Allan "Skill" Cole jedan od poznatijih igrača s Jamajke. Allan bio organizator turneja ali i član "The Wailersa". Pored toga je bio zadužen za redovite treninge Boba i njegove raje. Bob nije bio najbolji,  ali je bio borben, nije odustajao, pa je među svojim prijateljima imao nadimak "Kapetan". Obožavao je Pelea i Osvalda Ardilesa.

"Nogomet predstavlja slobodu, čitav jedan univerzum. Volim ovu igru zato što ona zahtjeva od vas da budete izuzetno vješti, ali i borbeni", znao je reći Marley.

"Naše utakmice su bile žestoke, igrali smo tri na tri, četiri na četiri, Bob je bio neumoran. Imao je žestok udarac. Često su nama igrali Antonio "Gilly" Gilbert, Alvin "Seeco" Patterson, a jednom smo igrali protiv ekipe Eddyja Granta. Bob je volio u apartmanima koje bismo iznajmili žonglirati s loptom. Mi smo tu igru zvali "Novčana lopta" jer sve što se razbije moralo se platiti", sjeća se Allan "Skill" Cole koji je bio svjedok onoga što se dogodilo 1977. godine.

Glupa i opasna ozljeda prsta

Upravo na jednoj "partiji lopte" Bob je zaradio povredu koja ga je koštala života. Igrao je bos za svoju ekipu protiv francuskih novinara, u jednom trenutku je dobio udarac, pukao mu je nokat. Stvari će se brzo zakomplicirati.

"Liječnici su ranu previli u hotelu u Parizu. Nastavio je putovati na turneji, iako ga je palac bolio. Vratili smo se u Ameriku, gdje su liječnici nagovijestili karcinom, predložili su operaciju, koju je Bob kao rastafarijanac odbio. Stvari su pogoršavale, nije dozvolio amputaciju prsta, kasnije stopala", pričao Cole. 

Bob Marley je preminuo 11. svibnja 1981. godine. Na posljednjem ispraćaju Bob je sahranjen s nekim svojim dragim predmetima, između ostalih s loptom koji je donijela Roberta Flack. 

Nije dočekao svoju reprezentaciju koja se sedamnaest godina kasnije našla na svjetskom prvenstvu u Francuskoj. Na posljednja dva turnira Gold Cupa, Jamajka je igrala finale, dva puta su se "Reggae Boyzi" igrali i Copa Americu.

Cedella u misiji spašavanja

Ovi dana je u centru pažnje Cedella Marley, koja je imala 14 godina kada je tata Bob preminuo. Puno godina kasnije Cedella je uradila ono što bi uradio i Bob da je živ, ono što bi Bob svakako volio. Spasila je žensku seniorsku reprezentaciju Jamajke. Jer savez je prije nekoliko godina odlučio raspustiti ovu reprezentaciju zbog nedostatka sredstava. Djevojke u omladinskim selekcijama su igrale, ali ona najbolja nije postojala. Čak je bila izbrisana s FIFA-ine rang liste. A onda je Cedella preuzela stvar u svoje ruke, braća Stephen i Damian su također odlučili pomoć. Uložila je puno novca kako bi se reprezenatcija pojavila u kvalifikacijama za SP 2015. godine. Bilo je teško, stvari se tek pomakle s mrtve točke, ali je onda opet savez sve zaustavio, nakon rezultatskog neuspjeha. Cedella je morala udvostručiti svoje napore, Hue Menzies trener je pristao kao volonter biti selektor reprezentacije.

"Cedella je pomogla u stvaranju neke vrste pozitivne vibracije. Kada je govorila o utjecaju koji može imati na djecu, kulturu, način razmišljanja, rekao sam" ja sam tu "jer to je ono zbog čega sam i ja ovdje. Nisam tu zbog novca i priznanja, samo sam ovdje da promijenim način razmišljanja ljudi", govorio je Menzies čiji se život počeo mijenjati tamo u veljači 2018. godine, tri mjeseca prije početka kvalifikacija.

Jedan poziv je promijenio sve. Poziv kojim je potvrđeno da reprezentacija može igrati kvalifikacije.

"Vjerovao sam da će taj poziv doći iako je naš program bio raspušten, znao sam da će kvalifikacije doći. Kako je FIFA vodila kampanju za ženski nogomet širom svijeta, znao sam da federacija ovdje mora da pronađe način da dovedemo selekciju na teren ili neće dobiti više sredstava ni za mušku reprezenaciju.

Ovo je čudo

U drugom krugu kvalifikacija, Jamajka je u presudnom susretu nakon izvođenja jedanaesteraca savladala Panamu. Jody Brown je bila najbolja mlada igračica turnira, Khadija "Bunny" Shaw je bila najbolji strijelac kvalifikacija s 18 golova. Međutim, plasman na Svjetsko prvenstvo nije previše promijenio razmišljanje ljudi i tamošnjem savezu.

"Za mušku reprezentaciju ima novca, momci treniraju u kampovima, za nas. Oni se nisu plasirali na Svjetsko prvenstvo, mi jesmo. Takve nas stvari izluđuju", kaže "Bunny" Shaw. Zato je Cedella tu.

"Nisam ni znala da imamo žensku ekipu. Jednog dana sam pronašla flyer u ruksaku moga sina, okrenula sam broj telefona za pomoć. Odmah sam vidjela kako je tu problem nešto veći od onih 15-20 dolara koje možete donirati. Trebalo je puno novca, živaca, ali smo uspjeli. Djevojke su bile prepuštene same sebi,  nismo imali dresove. Danas igramo na Svjetskom prvenstvu, pravo je čudo da smo ovdje", rekla je Cedella Marley.

Ponosna što je uspjela kada je ustvari bila sama, ponosna kao što bi bio i njen otac sigurno. Bez obzira na poraz od Brazila u prvoj utakmici na SP-u, bez obzira na to što se bude događalo do kraja u Francuskoj.