Svi Duškovi trenerski trofeji

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Od subote je Dušan Bajević  službeno novi izbornik reprezentacije BiH. Iako je godinama bio tu uz reprezentaciju, od one utakmice u Kalamati protiv Grčke, u kvalifikacijama za SP 1998 godine, pa sve do posljednje domaće kontra Italije u Zenici, sada je po prvi put službeno "šef".

Ponovno je na terenu, ponovo na klupi nakon sedam godina. Izgleda pomalo nevjerojatno, ali je Bajević napustio grčki Atromitos (koji je bio njegov posljednji trenerski angažman) na današnji dan prije sedam godina.

Međutim, iako nije bio na terenu, Duško je veliki posao obavljao posljednjih godina u AEK-u, koji je 2013. godine proglasio stečaj, pa je krenuo od nule, od treće lige. Kada je izabrano novo rukovodstvo AEK-a, Bajeviću je pripala uloga direktora koji je iz sezone u sezonu slagao momčad. Momčad koja će u pet godina doći do titule i nastupa u Ligi prvake. Nakon čega je Duško rekao barem što se tiče Grčke, dosta je. Slično je bilo i s NS BiH koji je bio u velikim problemima 2011. godine, a onda je Bajević postao član Komiteta za normalizaciju, kasnije odbora za posredovanje i savjetovanje, sve do trenutka kada je postao kandidat za izbornika.

Prvo Kup s Veležom

Gledajući trenersku karijeru Bajevića ona je počela 1984. godine, naravno u Veležu. Kroz godine je slagana momčad koja će 1986. godine osvojiti Kup. Između ostalih, na putu do trofeja, Velež je eliminirao tada beogradski Partizan u četvrtfinalu, a utakmica je ostala upamćena po tome što je gol za 1:1 postigao Semir Tuce glavom! Na istom stadionu par mjeseci kasnije Velež je nadigrao Dinamo, a naredne sezone Bajević je klupu Veleža zamijenio klupom AEK-a.

Tri četiri titule s AEK-om, pa onda s Olympiacosom

U prvoj sezoni osigurao je naslov prvaka, koji su navijači ovog kluba čekali deset godina. Uslijedio je Kup, pa Superkup, a onda godine u kojima je AEK bio nedodirljiv. Tri sezone, tri titule prvaka (1991–92, 1992–93, 1993–94). Igrao je AEK ligu prvaka, protiv najboljih, Ajaxa, Milana, važna karika u momčadi je bio nekadašnji igrač Željezničara, kasnije Zvezde, Refik Šabanadžović. Prelaskom u redove ljutog rivala, Olympiacosa, ostavio je navijače AEK-a, Duško u nevjerici, a loptica dominacije se prebacila na stranu crveno bijelih iz Pireja.

Olympiacos će također biti tri puta prvak zaredom, s tim što je sezona 1998-99 zaokružena duplom krunom. Baš kao i navijači AEK-a i oni Olympiacosa su dočekali s Bajevićem prvi naslov nakon deset godina posta. U tom razdoblju dres Olympiacosa je nosi još jedan igrač iz BiH, Mirza Varešanović.

Blizu polufinala Lige prvaka

U Ligi prvaka (sezona 1998-99), Bajević je s Olympiacosom osvojio prvo mjesto u grupi, do polufinala je bio udaljen svega peta minuta. Juventus je branio iz prve utakmice četvrtfinala 2:1, Olympiacos je vodio do 85 minute 1:0, a onda je zabio sadašnji trener Intera, Conte.

Sljedeći trofej Bajević osvaja u vrućem Solunu, s PAOK-om 2001. godine. Uslijedit će dvije sezone u AEK-u, pa ponovo dupla kruna s Olympiacosom. Te 2004. godine Bajević je pobijedio Liverpool u Ligi prvaka, do posljednje utakmice na Anfieldu tražio prolaz dalje, ali je poražen 3:1 u posljednjem susretu. Crvena Zvezda, Aris s kojim je igrao Ligu UEFA, AEK, Omonia, a trenerska klupska karijera se završila u Atromitosu.

Pomagao Osimu

Zanimljivo, Bajević je kao relativno mlad trener sredinom osamdesetih dobio priliku na klupi reprezentacije Jugoslavije, kao pomoćnik Ivice Osima. Radilo se o kvalifikacijama za Europsko prvenstvo u Zapadnoj Njemačkoj 1988. godine. Jugoslavija nije uspjela osvojiti prvo mjesto, Englezi su bili bolji. Na klupu reprezentacije BiH, dolazi kao trener koji je u svojoj karijeri osvojio 15 trofeja.