Uwe Rösler: Prošao kroz ruke Stasija, pobijedio karcinom

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Uwe Rösler je zanimljiva pojava u trenerskim vodama. Iako je rođen u tada Istočnoj Njemačkoj, za sebe ne voli reći da je njemački trener, jer tamo još uvijek nije dobio priliku. Vodio je klubove u Norveškoj, Engleskoj, sada je u Švedskoj - Malmöu.

sålda till torsdagens Europakval!

Trycket är stort – på en timmes öppen försäljning har över 2 600 köpt biljett!

 Säkra din plats nu: https://t.co/IcQxFjDzbC pic.twitter.com/64haSkmozl

— Malmö FF (@Malmo_FF) 6. kolovoza 2019.

"Dio školovanja sam odradio u Njemačkoj, drugi dio u Norveškoj. Počeo sam u Lilleströmu, nastavio u Vikingu, pa Moldeu, prije odlaska u Englesku. Zato kada ljudi kažu da sam Nijemac, ja kažem da sam Europljanin. Jer dio obitelji mi živi u Engleskoj. Ja se jednostavno ne smatram njemačkim trenerom. Iako imam odlike većine njemačkih trenera. Prije svega taj mentalitet", naglašava Uwe Rösler koji je karijeru počeo u nekada slavnoj Lokomotivi iz Leipziga koja je baš te 1987. godine igrala finale Kupa Kupova u Ateni protiv Ajaxa.

Većina sportaša iz tog vremena se prisjeća danas kako je bilo živjeti u Istočnoj Njemačkoj u to vrijeme.

"Završio sam na ispitivanjima, ljudi iz Stasija su tražili od mene da pratim, špijuniram neke svoje suigrače. Tražili su imena igrača koji žele ići na zapad, u zamjenu za moje nesmetano bavljenje nogometom. Ja sam to odbio, ali je moj tadašnji menadžer odigrao veliku ulogu", napisao u svojoj autobiografiji iz 2013. godine pod nazivom "Knocking Down Walls".

U toj autobiografiji je opisao kakav su status imali sportaši koji su predstavljali zemlju i taj sustav.

"Nisam bio olimpijski ni svjetski prvak, nogometaši su bili u tom statusu negdje ispod. Ali kada ne znate za nešto bolje onda se pomirite i nastaviti živjeti", pisao je Rösler koji će godinama kasnije otići do muzeja Stasija kako bi svom sinu pokazao o čemu se radilo.

"Otišli smo u muzej Stasi i vidio sam svoje dosjee nakon toliko godina. Dokumente o ljudima koji su me špijunirali, što su govorili o meni, koja su kodna imena koristili. Nijednog izvještaja nisam vidio da je na bilo koji način naštetio mojoj karijeri", dodao je Rösler koji je ipak najteže trenutke preživio u trenutku kada mu je dijagnosticiran karcinom kada je imao 34 godine. Borio se s njim 18 mjeseci, u Norveškoj, gdje je rođena njegova supruga Cecilia.

Kad se oporavio, nastavio je trenirati norveške klubove, stigavši do dva finala kupa. Kao igrač ostavio je možda i najveći trag u Manchester Cityju, svojim sinovima je dao imena po legendarnim igračima ovog kluba Colinu Bellu i Tonyju Booku. Bogata je lista menadžera za koje je igrao, uključujući Briana Hortona, Alana Balla, Joea Roylea, Otta Rehhagela, Glenna Hoddlea i Wolfganga Franka, pokojnog njemačkog taktičkog inovatora koji je imao tako dubok utjecaj na Kloppa u Mainzu.

Rösler kaže da je Hoddle od svih njih bio nenadmašan kao taktičar i od njega je puno naučio tijekom kratkog vremena u Southamptonu.