Amerikanac koji prijeti Liverpoolu

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Najveći uspjeh do sada momčad iz Salzburga napravila je u Europi 1994. godine. Otto Barić ih je tada preko jakog Sportinga, Eintrachta, Karlsruhera, doveo do finala Kupa Uefau kojem je Inter bio bolji. 24 godine kasnije, pod imenom Red Bull, Salzburg se probio do polufinala. Marco Rose je bio šef.

Voljom ždrijeba Red Bull je ove sezone završio u skupini s Napolijem, Genkom i aktualnim prvakom Europe, Liverpoolom. Skupina u kojoj realno teško mogu preko vrućih Napolitanaca i Reedsa. Međutim u prve dvije utakmice, Red Bull je iznenadio javnosti.

Protiv Genka su slavili 6:2, Håland je zabio tri komada, mogli su i uvjerljivije. Uslijedio je Anfield na kojem su gubili 3:0, pa su se vratili na 3:3. Jesu izgubili na kraju 4:3, ali su skrenuli pažnju javnosti, jer zabiti devet golova u dvije utakmice Lige prvaka, tri Liverpoolu za dvadeset minuta nije mala stvar.

I tu nisu stali, uzeli su bod Napoliju, kući su pomalo jeftino izgubili 2:3, ali su još jednom uvjerljivom pobjedom na gostovanju kod Genka potvrdili ostanak na europskoj sceni. Barem u Europskoj ligi, ali nije isključeno iznenađenje, podvig ili čudo koje bi mogli napraviti u posljednjem kolu. Kući dočekuju Liverpool, imaju tri boda manje i pobjedom bi mogli situaciju u skupini E poprilično zakomplicirati. Jesu li to u stanju napraviti?. Zašto ne, uostalom treća su momčad po broju postignutih golova (16). Efikasniji su samo Bayern (21) i Tottenham (17). Daleko su iza Barcelona, Real, Manchester City, Juventus.

Amerikanac u Salzburgu

Računajući domaće prvenstvo i Ligu prvaka, momčad trenera Jessea Marscha je u dvadeset utakmica do sada zabila 74 gola, pa je u prosjeku od 3.7 po utakmici. A sezona je tek na polovini. Najzaslužniji je svakako trener, u društvu ostalih kolega Lige prvaka najmanje poznato ime, Amerikanac Jesse Marsch.

Amerikanac, pa trener, pa još među europskom elitom. Nešto što do sada definitivno nismo imali. Pažnju na sebe je skrenuo svojim motivacijskim govorom u poluvremenu prve utakmice protiv Liverpoola, kada je njegova momčad gubila 1:3. Trijumfom protiv Genka na startu natjecanje postao je prvi Amerikanac na klupi jednog kluba u Europi koji je ostvario pobjedu u Ligi prvaka.

''Ne želim biti samo neki trener iz Amerike koji je tu došao raditi, želim probati napraviti što je moguće više. Nisam znao da će taj snimak izaći u javnost. Snimak na kojem gledate američkog trenera koji priča njemački u svlačionice austrijske momčadi'', rekao je.

Sjajan motivator

On nema problema s tim stvarima, Marsch čak zna razlike u dijalektu između njemačkog u Leipzigu i njemačkog u Salzburgu. Uspio je uništiti stereotipe američkih menadžera u Njemačkoj i Austriji, ali rekao je da se lako prilagodio nakon što je već radio s franšizom Red Bull kao menadžer njujorških Red Bulls.

''Kad sam se preselio u Leipzig, postojala je prethodna veza, pa sam poznavao ljude i nisam se baš bio samo trener Amerikanac'', reći će Marsch koji je kao igrač promijenio tri kluba.

Jednu sezonu je nosio dres D.C. Uniteda, pa sedam Chicaga, te još tri u Chivasu gdje je završio karijeru. Određeno vrijeme je radio kao asistent Bobu Bradleyu na  Princeton. Bob je jedan od rijetkih koji se kasnije okušao na Engleskoj, vodio je Swansea.

''To je za nas bio veliki trenutak, jer imali smo po prvi put trenera u Engleskoj. Znam da je bilo negativnih komentara, ali za nas trenere izuzetno važan'', kazao je.

Gledajući i prateći Boba u Engleskoj, Marschnije ni mogao pretpostaviti da će i on jednog dana ići na u Europu. U to vrijeme on je veliku borbu s navijačima New York Red Bulla koji ga nisu najbolje prihvatili nakon smjene legendarnog "coacha" MikeaPatkea. Stvar je spašavao generalni menadžer kluba Ali Curtis sazivajući sastanke navijača.

''Ne moram vam se sviđati i možda vam se nikada neću svidjeti. Nije važno! Ono što je važno je momčad… Ako izgubimo, mrzit ćete me. Ako pobijedimo, možda ćemo se naći na istoj strani, ali pružite priliku ovoj ekipi da izađe na teren i bori se'', poručio im je tada.

Kasnije će Marsch postao klupska legenda i  trener s najvećim postotkom pobjeda u povijesti njujorškog Red Bulla. A onda je došao u Europu. Uslijedio je period asistiranja Ralfu Rangnicku u Leipzigu. Njih dvojica su momčad iz Leipziga doveli do trećeg mjesta i finala kupa. I tamo je bez obzira na to što je bio pomoćnik ponudio neke svoje metode, posebne.

''Za mene je najvažnije da se svi u kolektivu kao što je sportska momčad osjećaju dobro, kao kod svoje kuće. Samo u takvom okruženju igrači i treneri mogu dati najbolje. Ne za sebe, nego za momčad'', mišljenja je Marsch koji je tvorac "kola sreće" u svlačionici. Kola koji je čekao sve one koji bi se  ogriješili o disciplinu u momčadi.

Kazne su bile specifične, zavisno od toga gdje se kolo zaustavi. Pumpanje lopti cijeli tjedan, vođenje treninga klinaca na četiri sata, biti vodič turistima na stadionu, košenje trave, nošenje ružičaste majice cijeli tjedan, miješanje energetskih pića za cijelu momčad tijekom cijelog tjedna, rad u fan-shopu na jedan dan. Čak je i Rangnick dobio - ulogu turističkog vodiča na stadionu.

Manje taktike, manje tehnike...

Kada je Julian Nagelsmann zamijenio Rangnicka, Marsch je rekao - ne hvala, pa se skrasio u Salzburgu. Tamo gdje je posložio "ludu" momčad koju vrijedi gledati, koja polako iskače iz klasičnih okvira. I koja bi mogla pokvariti račune velikima.

''Momčad se slaže iz dijelova. Mentalitet, okruženje i identitet tko smo, kako radimo i kako međusobno komuniciramo, nekada su važniji od taktike, tehnike'',  Tako razmišlja on, JesseMarsch.