Bajević usporio Azzurre

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Kao trener AEK-a, Olympiacosa, Zvezde, Dušan Bajević je odmjeravao snage protiv jakih, najboljih talijanskih klubova.

"Njegovi" nisu pobjeđivali, ali se ni protivnički baš nisu naigrali. Iako je nekako svaki put bio u nekom inferiornom položaju. Jednostavno, njegov igrački kadar se u tom trenutku nije mogao mjeriti s onim na drugoj strani. I gledajući rezultate uvijek je bio tvrd orah. Još tamo kada je s AEK-om, igrao Ligu prvaka u sezoni 1994/95. Tada je uspio na domaćem terenu odigrati 0:0, s Capellovim Milanom. U vrijeme kada su tamo igrali Boban, Gulitt, Massaro, Baresi, Tassotti, Costacurta. Jeste Milan, slavio u drugoj utakmici 2:1 i to nakon preokreta u posljednjih dvadesetak minuta.

S Olympiakosom je opet u Ligi prvaka držao na konopcima Juventus. Radilo se o utakmicama četvrtfinala, sezona 1998/99. Tada je Conteu, Deschampsu, Zidaneu, Pipu Inzaghiju suprotstavio Mavrogenidisa, Giannakopoulosa, Gogića i Đorđevića. Juventus je dobio tu prvu utakmicu 2:1, ali je u revanšu skoro bio na konopcima. Olympiakos je do pet minuta prije kraja revanš susreta imao rezultat vrijedan polufinala, ali se onda ukazao Conte, pa je završilo 1:1. Carlo Ancelotti je u to vrijeme bio trener Juventusa.

Uspio je Dušan zaustaviti još jednom Capella i to dok je ovaj vodio Romu. U dva susreta faze po skupinama, nije bilo pobjednika. Jedan susret je završio 1:1, drugi 0:0. Roma je imala Cafúa, Batistutu, Montellu, BajevićZagorakisa, Nikolaidisa, Tsiartasa.

U trećem krugu kvalifikacijama za Ligu prvaka 2006/07 ždrijeb je spojio Crvenu Zvezdu i Milan. Opet je bilo teško usporediti momčadi, jer su dres Milana nosili Kaka, Serginho, Pirlo, dok je Bajević na raspolaganju imao Žigića, Milovanovića, Kovačevića, Perovića. U prvom duelu FilippoInzaghi uspijeva postići gol za 1:0, dok je u drugom bilo 1:2. Dobro, po rezultatima se može vidjeti da Bajević nije pobjeđivao u tim duelima, ali nije bio niti nadigran.

Sada u svom povratku na klupu reprezentacije nakon osam godina opet suprotstavio jednom velikom talijanskom stručnjaku Robertu Manciniju. I to s reprezentacijom koja je prvi put zaigrala u ovom sastavu s dvojicom debitanata u zadnjoj liniji.

Dobro, nije ni Mancini krenuo sa svojim teškim naoružanjem, ali je opet imao jači sastav od prve minute na raspolaganju. Međutim, Bajević je znao kako usporiti, Azzurre.

Samo na jedan način. Maksimalnim pristupom svih igrača, velikom borbenošću, momčadskom igrom, posebno u defenzivi gdje jeste bilo iskakanja, loših procjena, pa malo i nesporazuma u ranoj fazi utakmice, ali gdje je odrađen veliki dio posla. I to vrlo dobro.

Čak je u pojedinim trenucima, posebno u drugom, pa i u završnici susreta izgledalo kako bi reprezentacija BiH vrlo lako još jednom poentirati. Naravno, ovo je bila samo jedna utakmica koja ne mora biti garancija bilo čega (dobrog ili lošeg) za nastavak, ali je njen krajnji rezultat ohrabrujući, za stručni stožer, za jednu selekciju koja se igrački mijenja, za mlade igrače poput Cipetića, Saničanina, Hadžiahmetović koji su uskočili u vatru i nisu izgorjeli.

Najava je dobra, sada ostaje da se nastavi raditi kako bi reprezentacija u najvažnijem trenutku bila najbolja, kada na red dođe baraž.