Bajevićevih trinaest tog ljeta u Brazilu

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Samo godinu dana nakon što je uveličala oproštaj velikog Pelea, reprezentacija Jugoslavija se vratila u Brazil kako bi sudjelovala na turniru koji je organiziran u spomen na 150. obljetnicu brazilske Deklaracije o neovisnosti. Igralo se od 11. lipnja do 9. srpnja, pa je zbog broja reprezentacija koje su sudjelovale prozvan ''Minicopa''.

Dvadeset selekcija je pozvano u Brazil, a igralo se čak u dvanaest gradova. Nekog posebnog kriterija za pozive selekcija nije bilo. Brazil je bio aktualni svjetski prvak, a tamošnja vlada odlučila je graditi nove stadione sa željom da bude domaćin Svjetskog prvenstva. Kako je Meksiko ugostio najbolje selekcije svijeta 1970. godine, nije bilo šanse da prođe domaćinstvo Brazila. JoaoHavelange, predsjednik brazilske nogometne konfederacije, nije bio impresioniran.

Nije baš svjetsko, ali je blizu

Shvativši da Svjetsko prvenstvo neće doći u Brazil, odlučio je preuzeti stvari u svoje ruke pa je pokrenuo ideju zajedno sa brazilskom vladom koja je rezultirala ovim turnirom. Priča je izgledala poprilično ozbiljno. Toliko da je potporu dao i Englez Stanley Rous, čak su na turniru trebale igrati selekcije Zapadne Njemačke, Italije, Engleske, međutim stvari su počele mijenjati krajem 1971. godine. U veljači sljedeće godine Zapadna Njemačka podnijela je niz zahtjeva koji su iritirali organizatori, pa je ova selekcija otpala. Meksiko je također odustao nakon što je predsjednik lokalne Americe, Guillermo Cañedo, odbio prepustiti četvoricu igrača iz svog kluba nacionalnoj reprezentaciji. Otkazala su i Englezi, pa se tražila neka rezervna opcija u kojoj bi nastupila „Britanska“ sastavljena od igrača s Otoka, ali je i ta opcija otpala.

Zanimljivo, recimo da je na Svjetskom prvenstvu u Zapadnoj Njemačkoj bilo 18 selekcija, dakle dvije manje u odnosu na Brazil koji je imao i dvije koje su predstavljale određene federacije, Afriku i CONCACAF.

Sustav natjecanja je bio takav, petnaest reprezentacija u prvom krugu, plus pet koje su se plasirale direktno u drugi krug (Brazil, Češka, Sovjetski Savez, Škotska i Urugvaj). Predsjednik Nogometnog saveza Jugoslavije u tom periodu je bio pokojni Luka Bajakić koji je preminuo 2014. godine. Samo par mjeseci ranije je Bajakić u najavi Svjetskog prvenstva kojem je također bio domaćin Brazil.

''Otputovali smo dolje na turnir upriličen povodom proslave 150 godina brazilske neovisnosti. Na putu smo bili 28 dana i odigrali osam utakmica. Posebna priča je bio nastup u Manausu, dva susreta u dva dana. U Manaus smo se spustili iz gorskih područja, ali nije bilo nikakvih problema s prilagodbom. Sjajni Vujadin Boškov bio je izbornik te momčadi sastavljene uglavnom od igrača iz BiH. Sjajan je bio Bajević, igrao je Jurica Jerković, sjećam se svađe s Džajićem koji je na jednoj utakmici bio potpuno indisponiran. Nismo trebali posebne psihološke pripreme, bez problema smo putovali na izlete u džunglu itd. Jugoslavija je završila na trećem mjestu sa samo jednim porazom od Brazila, na kraju je bila treća. Pitali su me igrači kolika je premija u slučaju da osvoje treće mjesto. Rekao sam im 300 dolara svakom. Argentinci su dobili svaki po 3000'', govorio je Bajakić.

Bajević daleko najbolji

Prva zvijezda turnira bio je Dušan Bajević koji je igrao fenomenalno. Jednostavno je bio nezadrživ. U osam utakmica zabio čak 13 golova. A kako je "Princ s Neretve" igrao na ovom turniru dovoljno potvrđuje činjenica da su Argentinac Rodolfo Fischer, Čileanac Carlos Caszely i Joaquim Dinis iz Portugala dijelili drugo mjesto na listi strijelaca s po pet golova. I ono što svakako daje posebnu težinu ostvarenom sadašnjeg izbornika reprezentacije BiH jeste činjenica da su na ovom turniru igrali igrači poput Jairzinha, Rivelina, Eusébia, Denisa Lawa, Miguela Ángela Brindisija, redom, velike zvijezde sedamdesetih.

Venezueli petica

Bajević je već u prvoj utakmici protiv Venezuele odigrao šahovski rječnikom rečeno jednu pravu simultanku. Završilo je 10:0, Bajević se čak pet puta upisao u strijelce. Što je podvig koji je do danas nedostižan. U nastavku turnira Bajević je dvostruki strijelac kontra Paragvaja i Perua. I jedini za Jugoslaviju koja je slavila dva puta po 2:1. Jugoslavija ja u tom prvom krugu remizirala s Bolivijom, pa je na kraju zauzela prvo mjesto s sedam bodova ispred Paragvaja koji je imao šest. Samo su pobjednici skupina mogli ići u drugi krug.

U tom drugom krugu Jugoslavija je prvu utakmicu igrala protiv Škotske. Završilo je 2:2, uz Bajevićev jedan gol. Uslijedio je okršaj za prvo mjesto u toj drugoj skupini kontra Brazila koji je slavio na kraju se pokazalo uvjerljivo 3:0, iako je reprezentacija Jugoslavije imala svoje prilike. Susret je igran na Morumbiju pred 100.000 gledalaca, strijelci za Brazil su bili Leivinha dva puta te jednom Jairzinho.

Zahvaljujući trijumfu nad Čehoslovačkom 2:1 (Bajević jedan gol), Jugoslavija je došla i situaciju da se bori za treće mjesto, a posljednji rival je bila velika Argentina. Duško je opet bio u svom elementu, prvo ih je načeo golom u 26.minuti, a onda im je zapečatio sudbinu drugim sedam minuta prije kraja. Pored Bajevića tog ljeta u Brazilu su dres reprezentacije Jugoslavije nosili Enver Marić, Miroslav Bošković, Dragoslav Stepanović, Miroslav Pavlović, Josip Katalinski, Blagoje Paunović, Jusuf Hatunić, Ilija Petković, Jurica Jerković, Branko Oblak, Jovan Ačimović, Dragan Džajić, Petar Krivokuća, Danilo Popivoda, Nenad Bjeković.

''U najljepšem sjećanju ostao mi je "Mini mundijal", Kup nezavisnosti Brazila, koji je igran 1972. i na kojem smo osvojili treće mjesto. Bilo je tu puno jakih reprezentacija, Brazil, Argentina, Sovjetski Savez, Čehoslovačka, reprezentacija je igrala odlično, samo je poražena u jednoj utakmici od Brazila, sjeća se Bajević koji je ukupno u karijeri za reprezentaciju Jugoslavije kroz 37 utakmica zabio 29 golova.

Dres reprezentacije je nosio sedam godina. Prvi nastup je upisao na Koševu, 8. travnja, Austrija je bila protivnik, a Bajević je uspio odmah zabiti za gol u susretu koji je završio 1:1. Pored sjajnog nastupa u Brazilu, stariji ljubitelji najvažnije sporedne stvari na svijetu se sjećaju i njegovih golova kontra Španjolaca u Las Palmasu ili onog 1973. godine kada je savladana Zapadna Njemačka 1:0, upravo golom Bajevića.