Balkanski Maradona jednom rukom na prvom trenerskom trofeju

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Mnogi se i danas začude kada čuju da Blaž Slišković, nogometna veličina iz vremena dok je zabijao iz kornera, još nema nijedan trenerski trofej..., da bi mu ovaj koji se Zrinjskom nudi ka na pladnju biti prvi. 

Balkanski Maradona, zvali su ga dok je igrao. To su bili ti jednostavni nadimci koji vam sve kažu - a ne danas CR7, kao da pričamo o moćnom mobitelu. 

Bio je mangup, igračina, imao je nogomet u malom prstu pa je bilo za očekivati da će kada pređe u trenerske vode nastaviti putem uspjeha. 

Ali, ne lezi đavle, Baka se nakon niza niza klubova i podužeg angažmana u reprezentaciji još nije napio vode, a par je puta došao do nje. 

Najbliže je bio 2005. godine s Hajdukom, u kojem, kako je svojevremeno izjavio, nisu računali da će uspjeti. 

“Iskoristili su me da vrate mir na Poljud. Angažirali su mene jer me Torcida voljela. Iskoristili su to, mislim, samo da kupe vrijeme. Nisu ni oni računali da bi išta mogao napraviti s Hajdukom. Htjeli su na mene svaliti krivnju za eventualni neuspjeh. Ponudili su mi trogodišnji ugovor i godišnja primanja od 90 tisuća eura", izjavio je Slišković koji je tada smijenjen zbog, kako su naveli na Poljudu, taktičkog lutanja, a Hajduk je doveo na vrh tabele i u polufinala Kupa. 

Kajmak je kasnije s titulom pokupio Igor Štimac, a Slišković se dugo povlačio po sudu zbog Hajdukovog duga. Istovremeno je tada vodio i reprezentaciju BiH, a paraleno je s nacionalnim timom vodio i Zrinjski (od 2005. do 2007.), na čiju je prvi puta klupu sjeo u jesen sezone 1998./1999.

U BiH je trenirao još Posušje i Brotnjo, izgubio je finale Kupa sa Širokim kojeg je vodio u dva navrata, kratke angažmane odradio je u Albaniji (Tirana), Rumunjskoj (Unirea Alba Iulia), Saudijskoj Arabiji (Al-Ansar) i Kini (Qingdao Jonoon), gdje je usprkos trogodišnjem ugovoru otkaz dobio već nakon prvog kola!

Ukratko, nakon što je odstupio s klupe Zrinjskog prije deset godina pa sve do povratka Pod Bijeli brijeg, skupio je tek nešto više od pedeset službenih utakmica, pa priča o trofeju u tom periodu zapravo nije ni bila realna. 

Možda nije ni sanjao da će svoj prvi trenerski trofej uhvatiti s klubom iz svog grada, ali eto, sudbina je to htjela..., mada priča još nije gotova. 

Da bi prvi puta puta kao trener ruke stavio na tu famoznu kantu, Plemići u nedjelju trebaju dobiti Slobodu i povijest će biti ispisana.