Odlazak legende
Berbatov: Igrao sam po svojoj volji
Tekst članka se nastavlja ispod banera
Od ožujka prošle godine je bio bez kluba. S 38 na leđima teško je i bilo pronaći nekoga tko bi odvojio nešto novca, bez obzira na to što je radi o jednom od ponajboljih bugarskih nogometaša svih vremena. Nešto malo je probao napraviti u Indiji pa se na kraju ispostavilo da je bogatu karijeru Dimitar Berbatov završio u momčadi Kerala Blasters.
Rekli bismo neslavno, ali jednostavno je tako. Još jedan od onih koji su bili na vrhu, koji ma je nedostajalo ovo ili ono, koji je ponekad izgledao nezainteresirano na terenu. Do trenutka kada primi loptu.
''Spremao sam se da ovo objavim već neko vrijeme, ali nisam... Ne znam zašto nisam... Znam da su neki od vas mislili da sam već u mirovini. Znate da dugo ne igram. Pokušao sam da pronađem klub prošle godine. Nisam uspio. Dakle, netko mi je rekao da moram nešto da vam kažem. Vidim, ljudi se raspituju, pitaju gdje sam, što radim. Na terenu nisam bio već dugo, godinu dana i mislim da je ovo pravo vrijeme da kažem stop. Možda sam ovo trebao napraviti i ranije. Međutim, sigurno je da ću na ovaj ili onaj način ostati u nogometu, pa ovo nije onaj pravi kraj. Kraj profesionalne karijere nakon dvadeset godina igranja jeste'', napisao je na Instagram profilu Berbatov.
Tražili ga mafijaši
Dimitar se kao dječak divio Marcu van Bastenu, sve do trenutku dok nije pogledao jednu utakmicu Newcastlea. Od tada je njegov uzor, idol bio napadač "svraka" Alan Shearer.
''Shearer je bio moj heroj, čovjek je mogao zabiti gol iz bilo koje pozicije na terenu, iz bilo kojeg kuta. I lijepo je slavio golove, samo s podignutom rukom.
S nekih deset godina loptu je počeo šutirati u jednom lokalnom klubu Pirin, iz Blagoevgrada gdje je i rođen. Tu će trenirati sve do momenta kada stiže na radar skauta CSKA Sofije. Slavni bugarski trener Dimitar Penev je bio siguran od prvog trenutka. Za klub u kojem je igrao njegov otac, Dimitar će potpisati 1998. godine. Već u prvoj narednoj sezoni, Berbatov će ispuniti dječački san. Njegov klub je 16. rujna 1999. godine ugostio baš momčad Newcastlea u prvom kolu Kupa UEFA. Dimitar je upoznao svog idola, na skromnom engleskom je razmijenio par riječ i ne sanjajući kako bi nekada mogao završiti na Otoku. Berbatov je u toj drugoj sezoni bio odličan, zabio je 16 golova u 34 utakmice. Bio je lojalan i emotivno vezan za svoj klub, ali su se stvari počele mijenjati onog trenutka kada je u borbi za naslov ljuti rival Levski savladao CSKA.
''Bio je očajan. Telefon mu je zvonio a on nije htio nikome da se javi. Možda mu je to i ostao najgori trenutak u karijeri.Razmišljao je da prekine svoju karijeru'', prisjeća se mama Margarita.
Dobro, bio je još jedan trenutak u ranoj fazi njegove karijere koji je bio izuzetno neugodan. Imao je 18 godina kada su nakon jednog treninga "pokupili" ljudi Georgija Ilieva, mafijaša koji je tražio od malog da ovaj potpiše za njegov tadašnji klub Levski iz Kyustendila. Dimitar se izvukao, za razliku od Georgija koji je ubijen snajperskim hicima 2005. godine.
Đavo s licem anđela
Četiri godine ranije, u januarskom prelaznom roku, Berbatov će za 2.5 milijuna eura potpisati za Bayer iz Leverkusena. Tamo gdje će ostaviti dubok trag, gdje će postati "Đavo s licem anđela". Tamo gdje će zabiti 68 golova i dodati 32 asistencije za 154 utakmice koliko ih je odigrao do 2006. godine.
Navijači "Apotekara" svakako pamte 2002. godinu u koja je rezultatski bila velika ali i tragična na kraju po njihov klub. Bayer je završio drugi u Bundesligi, izgubio finale njemačkog kupa, a u finalu Lige prvaka porazio ih je Real Madrid.
Prva sljedeća stanica u njegovoj karijeri bio je London, White Hart Line, Tottenham, kod trenera Martina Jola. Jola koji je izuzetno cijenio Bugarina. U svojoj prvoj sezoni, Berbatov je momentalno izglasan za najboljeg igrača kluba.
Ferguson ga kupio pa izdao
U dvije sezone je bio najbolji strijelac kluba, ali je Jol morao pakovati kofere. Nakon prve sezone Manchester United je bio spreman za kupovinu, ali je Jol poslao poruku kako će "prije umrijeti, nego prodati Berbatova". I pokušali su ga zadržati svim silama ali nije išlo.
''Nema šanse da Berbatov ode. Može ići jedino ako netko ponudi novac koji ne možemo odbiti, a to je ne manje od 45 milijuna eura'', govorio je tijekom zimske stanke menadžer Tottenhama Juande Ramos. Međutim dolaskom Luke Modriča stvari su se promijenile. U jednom trenutku je Tottenham spustio ponudu za klubove poput Milana ili Barcelone, ali je Berbatov na kraju završio u Manchester Unitedu.
''Ovo je ključno pojačanje. Dimitar je bez ikakve sumnje jedan od najboljih napadača na svijetu. Kvaliteta Berbatov, ali i njegov stil igre, donijet će mojoj momčadi jednu sasvim novu dimenziju'', tvrdio je tada Alex Ferguson.
S Unitedom će u prvoj sezoni uzeti titulu, ali će se i naći u velikim problemima. Prvo se našao na udaru mafije zbog navodne veze s Nikoletom Lozanovom, a onda mu je traženo 50,000 funti kako njegova kidnapiranja bile pošteđene djevojka Elena Stilianova i kćerka. Dimitar je otišao do šefova i bez pomoći policije je riješio situaciju. Sezone 2010-11, u 12. godini karijere, Berbatov je postigao 20 golova u ligi, podijelivši Zlatnu kopačku sa suigračem Carlosom Tevezom, a bio je imenovan i u najbolji tim sezone. Dao je svoj obol osvajanju 19. titule Manchester Uniteda.
Pamtimo i sjajnu partiju protiv Liverpoola kada je postigao tri gola, dok je Blackburneu utrpao pet komada. Međutim Ferguson je izostavio Berbatova pred finale Lige prvaka protiv Barcelone. Za Berbatova, to je predstavljalo poniženje, nije želio na tribine, pa je ostao u svlačionici i utakmicu ogledao na tv-u.
''Ove sezone niste vidjeli pravog Berbatova, volio bih da sam više napravio za klub. U Tottenhamu mi je bilo lakše postizati golove, ali kritike nisu ono čime se zamaram'', tvrdio je u to vrijeme Bugarin.
Alex je opet imao svoju tvrdnju, između Owena i Berbatova uzeo je ovog prvog.
''Nakrcao sam klupu veznjacima jer sam mislio da je to vitalno s obzirom na stil igre Barcelone. U napadu se svelo na izbor između Owena i Berbatova, a po mom mišljenju prednost je dobio Owen'', rekao je.
Nakon Manchestera više nije bio pravi
I dok su u Firenzi navijači čekali Berbatova, on se u posljednjem trenutku predomislio, pa se opet vratio u London. Opet je Jol bio trener, ali sada u Fulhamu.
''Možda je trebalo da odem još tada kad me je Alex ostavio van momčadi prije finala, znao sam da je njegova posljednja, ali ipak je u mojim očima donekle izgubio poštovanje zbog takvog tretmana. Pozdravio sam se s onima koji su to zaslužili, ali nisam htio da se pozdravim s Fergusonom, pričao je po dolasku s Fulhamom na Old Trafford Berbatov. Iako je na Fulhama oblačio dres Monaca i PAOK-a bolje od nekih manjih povremenih bljeskova nije mogao.
Nije to bio onaj pravi stari Berbatov. Onaj koji je do 2011. godine sedam puta zaredom proglašavan je najboljim bugarskim nogometašem.
''Nedostajat će mi sve. Utakmice, treninzi, golovi, pripreme, pritisak, suigrači, urlik navijača kada postižem pogodak... Imao sam vrhunac, i naravno, nekoliko padova u karijeri. Osvajao sam trofeje, postigao neke golove, usput... Igrao sam onako kako sam želio i postigao sam golove koje sam želio da postignem...''