Berlinska Hertha pravo je utočište za sinove bivših igrača

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Berlinski bundesligaš Hertha BSC postao je klubom sinova nekadašnjih uspješnih nogometaša, a neki očevi ovih nadarenih momaka s pravom nose i epitet slavnih.

Nakon što je prošle godine vratar Jonathan Klinsmann došao u Herthu, ovoga je ljeta tamo prešao i Pascal Köpke (22).

Jonathan Klinsmann je američki juniorski reprezentativac i sin slavnog Jürgen Klinsmann, koji je s Njemačkom bio svjetski prvak 1990., a potom i izbornik Elfa, sve do 2006. godine. Nakon toga radio je kratko i kao trener Bayerna iz Münchena, a potom kao izbornik SAD-a. Sin Jonathan za sada brani za drugu momčad, a u proteklome je prvenstvu tri puta sjedio na klupi prve momčadi kao rezervni vratar.

Andreas Köpke (56), otac napadača Pascala, proslavljeni je vratar njemačke reprezentacije. On je bio s Klinsmannom u timu koji je 1990. osvojio svjetsko prvenstvo, ali tada nije nastupao. Kao prvi vratar s reprezentacijom je 1996. osvojio naslov prvaka Europe. I sam je kao profesionalac branio za Herthu (od 1984. do 1986.), a trenutno je trener vratara u reprezentaciji Njemačke.

Pascal Köpke igrao je protekle sezone za drugoligaša Erzgebirge Aue, za kojega je u prvenstvu postigao deset pogodaka. Prelazak u Herthu zasigurno je veliki napredak, ali i veliki izazov za njega.

I sadašnji trener Herthe, Pal Dardai, koji je ranije igrao za ovaj klub, u mlađim kategorijama ima dva nadarena sina, Palka (19) i Martona (16). Palko je upravo potpisao svoj prvi profesionalni ugovor s klubom, a krajem sezone u dva navrata je s prvim timom Herthe ''omirisao'' i atmosferu Bundeslige. Njihov otac kaže kako upravo od svojih sinova traži ponajviše i zato im nije lako s njim kao trenerom.

Trener drugog tima Herthe, Ante Čović (42), također ima nadarenog sina u ovoj ekipi. Riječ je o Mauriceu Čoviću (20), kojeg svi u timu zovu Momo.
Ovaj mladić do sada je jednom izborio mjesto u prvom timu berlinskog bundesligaša.

Otac Ante kaže kako mu je uvijek naglašavao disciplinu i ambicioznost kao važne stvari za nogometnog profesionalca. Sin Maurice je to prihvatio i sav se posvetio sportu, a stadion mu je praktično drugi dom, kaže Ante Čović, uz napomenu kako djeca bivših igrača uvijek na leđima nose taj teret usporedbi s očevima, što u pravilu nije uvijek ugodno.

Među ovim nadarenim mladićima je još jedan sin bivšeg solidnog nogometaša, Jordan Torunarigha (20), čiji je otac Ojokojo s početka devedesetih igrao u drugoligašu Chemnitzer FC.

Svi oni uglavnom znaju kako uspjesi očeva ne moraju automatski značiti isto to i kod sinova, ali su barem od malih nogu mogli učiti kako funkcionira profesionalni nogomet, što on sve podrazumijeva i kakve sve poteškoće stoje na putu. Jednima uspije dosegnuti ili prestići svoje očeve, dok drugi ipak vremenom uvide da njihovi naslijeđeni geni ipak nisu sami po sebi bili dovoljni za profesionalnu karijeru.