Tekst članka se nastavlja ispod banera
Do trenutka njegovog dolaska na klupu Republike Irske, doslovno, rezultatski nije bilo nigdje. Bez plasmana na velika natjecanja, daleko iza Engleske, Škotske, Wales, pa i mrskih neprijatelja Sjevernih Iraca. A onda je došao baš jedan Englez i stvari se preokrenule.
Grubi, prgavi Englez, sredinom osamdesetih na klupi Republike Irske. Ne, to nikako nisu mogli prihvatiti Irci, bez obzira na to što se radilo o Charltonu, Jacku, jednom od ponajboljih defenzivaca Otoka svih vremena. Jacku koji je u neizvjesnoj borbi za mjesto izbornika pobijedio velikog Boba Paisleya.
Počeo u rudniku, probao kao policajac
Do trenutka, Jack je bio uglavnom u sjeni svog brata, Bobbyja i definitivno mu nije bilo lako. Dobar dio obitelji, barem s majčine strane se bavio nogometom. Ujaci, Jack, George, Jim, Stan, kao i Jackie rođak njegove majke, bili su nogometaši, igrali su za Leeds i još neke klubove u Engleskoj. S druge strane, njegov otac Bob baš i nije bio previše zainteresiran za nogomet. Njegova glavna preokupacija je bila kako prehraniti obitelj, radeći u rudniku. Čak je Jack u jednom trenutku odbio ponudu da zaigra za Leeds jer je želio pomoći svom ocu. Međutim, rudnik je napustio vrlo brzo, pa se odlučio za policiju, Leeds i nogomet će zadržati kao ostao rezervna opcija.
Leeds koji će ubrzo postati prvaK. Prošao je na probi, obukao dres omladinske momčadi. Uskoro je prebačen u rezervnu, a prvi profesionalni ugovor će potpisati vrlo brzo sa svega 16 godina. Od tada do kraja svoje igračke karijere će ostati vjeran Leedsu. Čitavih dvadeset godina. Bilo je uspona, padova, bilo je sukoba s trenerima, čak i ponuda drugih velikih klubova, ali Jack nije napuštao Leeds.
On nije Bobby
Na terenu se kao defenzivac često isticao grubošću, oštrim startovima, pa i raznim podvalama. Poput ometanja protivničkih golmana kod prekida i ubacivanja iz kuta, što je bio njegov trademark. U jednom trenutku je bio blizu odlaska iz Leedsa, međutim Liverpool nije želio platiti tadašnjih 30.000 funti, što je dodatno naljutilo Jacka. U to vrijeme Jack je bio pomalo frustriran nakon promjene pozicije u momčadi, ali je svom tadašnjem menadžeru Donu Reviju dao obećanje kako će biti bolji igrač, ali i veći profesionalac.
I jeste bio bolji. Uostalom, dobio je nagradu za najboljeg nogometaša godine (1966/67). Jack je s Leedsom bio prvak Engleske, uzeo je po jedan FA i Liga kup, te dva puta tadašnji Kup Velesajamskih gradova. Naravno, najveći uspjeh je bila titula svjetskog prvaka s reprezentacijom 1966. godine. Javnost je šokirao izjavom kako posjeduje jednu crnu knjigu u kojoj su zapisana imena protivničkih igrača koje treba ozlijediti da im se osveti. Zbog toga je bio optužen od strane FA ali se izvukao na novinare koji su ga pogrešno citirali.
''Ja ne mogu igrati kao Bobby, ja nisam igrač kao Bobby, ali ja mogu zaustaviti druge igrače koji igraju kao Bobby'', rekao je jednom prilikom Jack aludirajući na svoju ulogu u momčadi.
Braća bez komunikacije
Iako su bili braća, Bobby i Jack, njihov odnos je bio sve samo ne bratski. Nije u pitanju ljubomora, mlađeg prema uspjesima starijeg, već nešto sasvim drugo. Bobbyjeva supruga Norma se nije slagala s njegovom majkom, što je jako smetalo Jacku. Bobby je u autobiografiji objavljenoj 2007. godine kako to nije točno, kako je stav njegov brata Jacka bio pogrešan, ali isto tako Bobby sa svojom majkom nije imao nikakav kontakt dugo vremena.
''Ljudi kažu da smo mogli i više. Možda i jesmo… Navikli smo da gubimo, bilo je puno razočaranja, ali i mnogo ponosa i strasti, discipline. To je držalo obitelj zajedno'', rekao je jednom prilikom Jackie.
Trenersku karijeru je počeo Middlesbroughu, dok je Sheffield Wednesday bio sljedeća stanica te kratko Newcastle prije preuzimanja reprezentacije Republike Irske.
- Sjećam se kako je oslovljavao igrače prije utakmice. Nije ih zvao imenima, prezimenima. Prije jedne utakmice nabrajao je razne načine imena igrača i onda je počeo pucketati prstima dok je gledao Georgea Reillyja. "Naprijed igra...hm ... kako se zoveš, sine? George je pogledao nas ostale kao da želi reći:" Je li on ozbiljan? "A onda je rekao:" Jučer ste me potpisali iz Watforda za 200.000 funti. , , Ja sam George Reilly. " "A Jack je rekao:" Aaah. , Je li to Vaše ime?, sjeća Chris Waddle tada igrač Newcastlea.
Od Irske stvorio ozbiljnu reprezentaciju
Od reprezentacije Republike Irske je napravio ozbiljnu reprezentaciju. U Njemačkoj su 1988. godine bili na korak do polufinala, u Italiji su igrali četvrtfinale, pa u Americi osminu finala. Zanimljivo, na SP 1994. godine su bili jedini predstavnici "otočkog nogometa". Povukao se nakon neuspjeha 1996. godine i poraza od Nizozemske u baražu. Bilo je svega, slavlja, pjesme, piva, s igračima je išao kod Pape, znao se ponekada i opasno zakačiti...
''Ja nikada nisam bio najbolji igrač u reprezentaciji, ali on je vidio nešto u meni. Imao je povjerenja i zato mi je dao kapitensku vrpcu. Njegovi savjeti su u početku bili pomalo čudni, brutalni, ali sam shvatio kako točno trebam igrati. Njegov savjet je bio 'osvoji loptu i onda je daj nekome tko zna igrati'", priča danas Mick McCarthy kojem je jednom prilikom na utakmici protiv Nizozemske Jack rekao "da čvrsto pazi na Van Cleefa!''. Za one koji ne znaju Lee van Cleef je glumac.
Na strani slabijeg
Jack je jednostavno bio takav. Imao je svoj stil, svoj način. I kao igrač i kao trener. Jednom prilikom je ušao u raspravu s novinarom koji ga je pokušao isprovocirati pričom kako račune u pubu rijetko plaća gotovinom. Navodno je koristio čekove bez pokrića.
''To je izmislio jedan gadan novinar, to je stara priča o Stanleyju Matthewsu čije su čekove u to vrijeme konobaru u pubovima znali ostaviti na zidu, jer za njih nije bilo novca. To nije istina. Možda jesam malo tvrd na novcu, možda sam platio samo jedno pivo a vi vidite gomilu ispred mene u pubu, ali Irci su takvi ljudi velikodušni. Ja sam uvijek plaćao ono što je bilo moje'', znao je reći legendarni Jack koji je za kratko vrijeme u Republici Irskoj postao heroj.
Čovjek koji je bio sušta suprotnost svog brata. Nije tražio da bude velika zvijezda, uvijek na strani slabijih. Podatak da je jednom prilikom tijekom rudarskih štrajkova, svoj automobil dao sindikatima na korištenje, dovoljno govori kakav je bio kao osoba.
Njegove slike na tradicionalnom okupljaju sindikata iz cijelog Ujedinjenog Kraljevstva na Durhamskoj rudarskoj smotri, najvećem radničkom zboru u ovom dijelu Europe, nisu ništa neobično. Englez koji se uspio uvući pod kožu Ircima, a to nije lako.
