Tekst članka se nastavlja ispod banera
Jedna stvar nikada neće biti jasna. Sve je OK, stvarno su Francuzi imali jaku reprezentaciju, odličnu, onu koja je osvojila naslov svjetskog prvaka 1998. godine, pa ako hoćete i onu dvije godine kasnije koja je otišla do kraja u Rotterdamu. Međutim, neke stvari su do danas ostale pod upitnikom. Kako ili zašto u toj selekciji nema ili nije bilo mjesta za igrače kao što su Cantona ili David Ginola?
Kriv, žigosan
Velike zvijezde francuskog nogometa u tom trenutku, možda i najveće, ali jednostavno su to bila dvojica "žigosanih". Obojica su prošla sličan put, ali ako već nisu bili važni Francuzima, jesu Englezima i obojica su udarila žestok pečat nogometu u Premiershipu koji sigurni bez njih dvojice ne bi bio ono što je danas.
David Ginola je "žigosan" 17. studenog 1993. godine. Gotovo 50.000 navijača okupilo se na Parku prinčeva da proslavi pobjedu protiv Bugara i plasman na Svjetsko prvenstvo. Francuzi su mjesec dana ranije izgubili na istom mjestu od Izraela 2:3, vodili su 2:1 do 83.minute. Od tog šoka su se oporavili "tricolori" i nisu ni slutili da će doživjeti još jedan. Na semaforu je stajalo Francuzima dovoljnih 1:1, igrala se 90 minuta. Dosuđen je slobodan udarac za Francusku, na desnoj strani, bliže korneru.
Vincent Guérin i Ginola su trebali dodati jedan drugom dva puta i priča je bila gotova, ali ne. Ginola je poslao neki centaršut, što bili Milorad Đurković rekao "oštra lopta nikome". Bugari su uzeli poklon i za dvadesetak sekundi Kostadinov je cijelu Francusku zavio u crno. Houllier ni mediji, nitko nije povlačio ručnu. Kriv je Ginola.
Za Cruyffa najbolji
Igrač koji je u tom trenutku jedan od najboljih u Francuskoj. Ginola i PSG su utrpali četiri komada Real Madridu u revanš susretu četvrtfinala Kupa UEFA 1993, sljedeće godine su igrali polufinale Kupa Kupova, pa su onda u četvrtfinalu Lige prvaka sredili Barcelonu. Ginola je očarao velikog, najvećeg Cruyffa.
"Kad sam bio mlad imao sam dva postera u spavaćoj sobi – jedan Cruyffa i jedan Diega Maradone. Cruyff je bio moja inspiracija – način na koji je igrao, način na koji se ponašao. Upoznao sam ga na golf turniru u Tarragoni, južno od Barcelone i rekao mi je da sam mu ja bio prioritet te sezone. Sve je bilo organizirano, ali je rekao da se mora riješiti dva strana igrača prije nego što me potpiše, Stoichkova i Hagija. Nisu mogli pronaći klubove za njih, a mene je nazvao Cruyff i rekao: "Žao mi je, ništa od transfera".
Ginola u Engleskoj?
U PSG je došao iz Bresta kad su ovi bili u bankrotu, otišao je kad su bili najbolji u Francuskoj. Morao je. Nije u Barcelonu, ali jeste u Newcastle. Ubrzo je Ginola otkrio da ga Kevin Keegan želi.
"Keegana sam gledao kao dijete dok je igrao za Liverpool protiv Saint-Etienne, bilo mi je zanimljivo. Ljudi su zvali na telefon, dao sam riječ da dolazim. Kasnije iste večeri me prozvao David Dein iz Arsenala, ali ja sam dao riječ iako je Arsenal tada bio daleko bolji klub od Newcastlea" prisjetio se u jednom razgovoru za Four Four Two, Francuz. Tada totalno nepoznat Englezima.
"Bio sam prvak s Parizom, uzeo dva Kupa igrao polufinale Lige prvaka, proglašen sam najboljim u Francuskoj, a ovi me na presici pitaju, tko sam, da se predstavim. Engleski tisak tada nije znao mnogo o francuskim igračima, sada znaju sve o njima"
Nisu Englezi znali tko je Ginola, ili zašto nosi nadimak "El Magnifico", ali će ga brzo upoznati. Vrlo brzo će navijačima Newcastlea uvući pod kožu.
Definitivno je netko tko strašno trebao engleskom nogometu u tom trenutku. Izgled, pojava, razmišljanja, igra, sve. Newcastle je s njim dobio strašno puno, bio je poslije Manchester Uniteda najbolja momčad Premiershipa. Dvije sezone zaredom su bili drugi. Imao je David osjećaj za navijače, ali je znao kako na terenu gurnuti Newcastle prema vrhu.
Promijenio engleski nogomet
Golovi, driblinzi, teledirigirane lopte. Na kraju je bilo ili Cantona s Unitedom ili Ginola s Newcastleom. Cantona je zabio u derbiju na St.Jamesu i Manchester je ugrabio titulu.
" To je bilo sjajno vrijeme. Vratimo se s gostovanja, slavimo s navijačima, pijemo, oni se bacaju na koljena ispred mene. Ništa slično nisam doživio", kaže Ginola.
Kad je Keegan napustio momčad i Ginola se počeo pakirati jer se mu Kenny Dalglish nešto baš nije "sjeo". Barcelona je zvala ponovo, dva puta, drugi put je baš Dalglish blokirao odlazak. Jednostavno nije smio to napraviti, nije mogao, nakon što je sezonu ranije pustio Andyja Colea da ode u Manchester United. Međutim, nije dugo ostao Ginola u Newcastleu.
Dogovor na jahti
Narednog ljeta je dobio poziv Alan Sugar koji je sa svojim brodom bio usidren u Villefranche-sur-Meru, nedaleko od Monaca. Nazvao je Davida na telefon i tražio sastanak. Ginola je uz pomoć prijatelja uzeo gliser jer je bilo nemoguće s juga Francuske do Monaca autom kroz gužvu. S prijateljem je jureći Mediteranom za manje od sat vremena bio u Monacu.
Približavajući se Sugarovoj jahti, opazio je čovjeka koji galami, koji nešto rukama maše, kao da prijeti. Alan je ludio zbog buke koja su stvarali Ginola i prijatelj. Tek je kasnije prepoznao Francuza.
"Nećeš se večeras vraćati u Saint-Tropez gliserom, opasno je. Sada si igrač Spursa i ovdje možeš spavati" rekao mu je Sugar. U to vrijeme je Tottenham bio poprilično slab, tek deseti prije dolaska Francuza, ali će se stvar polako početi mijenjati.
"Razgovarao sam s navijačima nakon utakmica, a neki ljudi su plakali i govorili: "Davide, hvala ti puno. Igramo tako loš nogomet, ali vi nam dajete nešto što će nas sve razveseliti. Vau, kad ljudi plaču, to je ogromna odgovornost."
Kao stvoren za Spurse
Ginola kao da je bio stvoren za Spurse. Godine 1999. Ginola je upisao povijest. Postao je prvi igrač u eri Premiershipa koji je osvojio nagradu nogometaša godine s klubom koji nije među prva četiri. Uzeli su Liga Kupa, Francuz je igrao fenomenalno, postigao neke golove koji navijači Tottenhama pamte i danas, čak je pokušao momčad dovesti do naslova prvaka.
Ostao je šokiran nakon George Graham stavio na transfer listu. Iz Tottenhama će prijeći u Aston Villu, ali tamo nikada neće pronaći zajednički jezik s Johnom Gregoryjem. To nije bilo, probao je stvari popraviti u Evertonu, ali ništa.
"Moram voljeti svog menadžera i poštivati ga. Ako ti se ne sviđam, ne očekuj da ćeš mi se svidjeti" bila je njegova poruka Gregoryju.
S 35 godina se povukao, nije više osjetio onaj plamen u duši. Nije više imalo smisla. Ostao je žal za reprezentacijom.
"Da sam igrao za momčad poput Barcelone, vjerojatno bih igrao na Euru 96 i Svjetskom prvenstvu 1998. Nikada nisam stigao igrati na velikom turniru, što je velika šteta, jer bi igranje za Francusku na Svjetskom prvenstvu, i osvajanje istog, zaista bilo nešto nevjerojatno. Mislim da sam zaslužio biti u toj momčadi 1998. godine".
Danas ga svi znaju
Nikad se nije promijenio. Faca, maneken, šminker, igračina. Ako nije igrao na svjetskom ili europskom, snimao je filmove. Kasnije se okrenuo proizvodnji vina. Pokušao se izboriti za prvog čovjeka FIFA-e, ali pobogu gdje će jedan Ginola biti prvi čovjek svjetskog nogometa. Ne uklapa se u kompletnu priču. 2016. godine je preživio srčani udar. Dovoljno karizmatičan, poseban, neponovljiv toliko godina poslije.
Pitajte Engleze što danas misle o Davidu, znaju li tko je Ginola. A navijače Newcastlea da jednog takvog i danas imaju u klubu. Vjerojatno bi dali puno više od bogatih šeika. Vjerojatno ni ne znaju tko je Ginola. Valjda ima netko da im objasni.
