Tekst članka se nastavlja ispod banera
Arthur Ellis je u tom trenutku bio jedan od najboljih svjetskih sudaca. Bio je akter (kao pomoćnik) one famozne utakmice igrane 1950. godine na Maracani kada je Urugvaj savladao Brazil. Sudio je prvo finale Kupa prvaka 1956. godine, finale FA Kupa četiri godine ranije, utakmicu finala na Olimpijadi 1952. godine, međutim jedna je definitivno obilježila njegovu karijeru. Ona iz Berna igrana na današnji dan 1954. godine, kasnije prozvana famoznom "Bitkom za Bern".
- Kada sam određen da sudim utakmicu četvrtfinala Svjetskog prvenstva 1954. godine između Brazila i Mađarske, oduševljenju nije bilo kraja. Jer u tom trenutku su to bile dvije ponajbolje reprezentacije svijeta. Očekivao sam da će to biti najveća utakmica odigrana do tada, ali onda smo dobili nešto sasvim drugo. Ne znam je li politika odigrala neku svoju ulogu, religija, ali ono što se događalo na stadionu, to je bila najveća sramota. Gledajući danas, jedna takva utakmica bi sigurno bila prekinuta, ali moja jedina misao bila je tada kako utakmicu završiti. Što se događalo u svlačionici, ne znam, nisam bio prisutan. Znam da akteri te jedne takve sramotne predstave nisu bili kažnjeni. FIFA je zatvorila oči, previše članova odbora bojalo se gubitka svojih funkcija, putovanja na lijepa mjesta, govorio je Arthur Ellis koji je u tom susretu malo je reći imao pune ruke posla.
Šesnaest godina ranije, sudac Mađar Pal von Hertzka je bio u skoro identičnoj situaciji, na SP u Bordeauxu. Tada su akteri žestok fighta bili Čehoslovaci i Brazilci. Utakmica je završila 1:1, Hertzka je isključio tri igrača. Oldrich Nejedly i Frantisek Planicka su zaradili teške ozljede, jednom je slomljena noga, drugom ruka. Malo tko je očekivao da se nešto može ponoviti. A ponovilo se.
Laka konjica je bila najbolja u tom trenutku
Mađari su u Švicarsku 1954. godine stigli kao apsolutni vladari nogometa. Iza sebe su imali niz od 31 utakmice bez poraza. Ferenc Puskas bio je pravi vođa te reprezentacije koja nikoga nije mogla ostaviti ravnodušnim u tom periodu. Dovoljno je vidjeti utakmicu s Wembleya iz 1953 godine kada je laka konjica pregazila Engleze. Yula Grosics, Jeno Buzanszky, Mihaly Lantos, Jozsef Bozsik, Gyula Lorant, Jozsef Zakarias, Laszlo Budai, Sandor Kocsis, Nandor Hidegkuti, Ferenc Puskas, Zoltan Czibor. Reprezentacije bez slabe točke u kojoj su se igrači natjecali tko će dati više pogodaka. Pogledajte rezultate iz utakmica po skupinama na SP- u pa će vam sve biti jasno. Prvo su pregazili Zapadnu Njemačku s 8:3 i Koreju s čak 9:0!
S druge strane bio je Brazil koji je u Švicarsku stigao s još uvijek otvorenom ranom zvanom Maracanazo i nekim novim licima u reprezentaciji poput izbornika Zezé Moreire, dok su na terenu glavnu riječ vodili Djalma Santos, Nílton Santos, Didi. Protiv Meksika je ostvarena uvjerljiva pobjeda 5:0, dok je duel kontra Jugoslavije završio bez pobjednika 1:1. Kako pobjednika nije bilo niti poslije produžetaka izvlačio se pobjednik skupine, a to je bio upravo Selecao.
Tri crvena, 42 prekršaja...
Četvrtfinale se igralo na stadionu "Wankdorf" u Bernu, službeno pred 40.000 gledatelja koji su, na kraju se ispostavilo, svjedočili jednoj od prljavijih utakmica u povijesti svjetskih prvenstava. Kako je padala jaka kiša teren je bio poprilično težak za igru. Međutim, laka konjica je nakon sedam minuta vodila 2:0 golovima Hidegkutija i Kocsisa. Do odmora Brazilci su uspjeli prepoloviti zaostatak, Djalma Santos je realizirao najstrožu kaznu. U nastavku susreta još jedan jedanaesterac, ovaj put za Mađarsku, Mihaly Lantos je siguran. Mađari su rezultatski držali utakmicu pod kontrolom, ali Brazilci nisu odustajali. Julinho je nekako uspio smanjiti na 3:2, a onda grubi prekršaji polako prerastaju u tučnjavu na terenu.
Prvo su mini boks meč odradili Nilton Santos i Jozsef Bozsik, nakon prekršaja Brazilca. Obojica su isključena. Na sličan način se želio obračunati Djalma Santos sa Zoltanom Cziborom, dok je novi crveni karton zaradio Humberto Tozzi nakon udaranja Gyule Loranta. Brazilci su pokušali doći do izjednačenja, imali su neke prilike, stativu, ali su kažnjeni za promašaje dvije minute prije kraja. Statistika kaže da su ukupno dosuđena 42 prekršaja, dva jedanaesterca, pokazana su tri crvena kartona. Međutim, tu nije bio kraj obračunu.
Je li Puskas prvi bacio bocu?
A sve je krenulo nakon što je Ferenc Puskas koji nije igrao zbog ozljede bocom pogodio Pinheiru. Iako je Puskas imao drugačiju priču. Na putu prema svlačionicama u tunelu porazbijani su reflektori, Brazilci su razbijenim komadima stakla gađali Mađare koji su nisu najbolje snašli. I nitko nije pokušavao smiriti situaciju. Gusztáv Sebes pogođen je razbijenom bocom te je zaradio četiri šava. Brazilci su uporno pokušavali doći do svlačionice Mađara. Ukupno je pet osoba ozlijeđeno na putu prema svlačionicama, bilo je gužve i van stadiona, ali zanimljivo nitko nije sankcioniran na kraju.
Bez kazni za aktere
FIFA je odgovornost prebacila na saveze aktera tučnjave koji također nisu reagirali. Brazilci su za nastali kaos optužili suca Ellisa tvrdeći kako je on kao europski sudac bio na strani tada slavnih Mađara i da je on taj koji je spriječio Brazil da sruši tada najbolju reprezentaciju svijeta. S druge strane, Englezi koji su izbjegavali nastupe na svjetskim smotrama su tvrdili kako je baš Ellis spriječio veće krvoproliće na terenu. Čak su brazilski dužnosnici uputili protest protiv Ellisa, tvrdeći kako se ustvari radi o zavjeri Europe protiv Brazila odnosno Južnoamerikanaca opće. Da je u toj zavjeri Ellis sudjelovao kao komunista, kako su ga vrijeđali navijači Brazila.
- Uvjeren sam nakon svih ovih godina razmišljanja da je zloglasna Bernska bitka bila politika i religije. Politika komunističkih Mađara i religija katoličkih Brazila, rekao je Ellis u svojoj biografiji iz 1962. godine.
Mađari ipak na kraju nisu s ovom sjajnom generacijom otišli do kraja, jer se dogodilo "Čudo u Bernu", dok je Brazil četiri godine kasnije došao na tron.
