Bobek: 'Zagrepčanec' koji je karijeru napravio u Partizanu iz Beograda

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Stjepan Bobek i danas se u mnogim nogometnim enciklopedijama, ne samo s ovih prostora, spominje isključivo u društvu najboljih svjetskih nogometaša. Njega se uspoređuje s Puskasom, Didijem, Vavom, Peleom, Cruuyfom, Maradonom, Platinijem, Zidaneom.

Bobek je, čulo se jednom od pokojnog Otta Barića, mogao kroz povijest igrati baš u svakoj najoboljoj momčadi na svijetu…

Rođen je na današnji dan prije jednog stoljeća, 3. prosinca 1923. godine u Zagrebu.

Bobek je igrao za Građanski i Partizan. U dresu beogradskih 'crno-belih' odigrao je 466 utakmica i postigao 413 golova. Još 1995. godine Partizan ga je proglasio najboljim, najvećim igračem kluba svih vremena.

U karijeri je popularni Štef postigao preko tisuću pogodaka, a za reprezentaciju Jugoslavije odigrao je 63 utakmice s čak 38 zgoditaka. Igrao na dva svjetska prvenstva (1950 i 1954), bio je član onog čuvenog olimpijskog sastava tima iz 1952. godine: Beara, Stanković, Crnković, Horvat, Čajkovski, Boškov, Ognjanov, Mitić, Bobek, Vukas i Zebec.

Bio je trener nekoliko jugoslavenskih momčadi (Dinamo, Partizan, Vardar, nekih stranih klubova i osvojio pet naslova, dva kupa (grčki i tuniski) i jedno prvo mjesto u drugoj saveznoj ligi (s Vardarom).

"Nogomet sam počeo igrati u Derbyju, iz zagrebačkoga Trnja. Već 1938. godine (a rođen 1923. op. A.) bio sam u Zagrebu. Onda sam po ustoličenju „endehazije“ poslan u Beč na godinu dana u ondašnji Wacker. Valjda kako me ne bi mobiliziralo. Kad sam se 1942. godine vratio čekalo me mjesto u Ličaninu, imao sam propusnicu za nesmetano kretanje i treniranje. Jedino sam želio, ako su mislii da igram nogomet, da ne idem u vojsku. Udovoljeno mi je. Bio sam zaposlen zapravo u jednoj kaznenoj ustanovi. Sjećam se da su tamo bili i neki nogometaši, nosim sam im hranu i pisma", ispričao je ranije Bobek za Sportsku reviju.

Nakon propasti NDH-zije, Bobek je uključen u ekipu JNA da bi na koncu završio u Partizanu.

Mnogo godina kasnije, nakon što je Hrvatska postala samostalna, Bobek je u nekoliko navrata boravio u Zagrebu, gledao je utakmice Dinama i reprezentacije Hrvatske.

"Morate zaista znati da mi je žao što nikad nisam igrao za Dinamo. Pa, ja sam Zagrepčanin, ali ne mogu reći ni jednu lošu riječ o Partizanu. Konačno, to je moj klub. Tu sam se afirmirao i postigao sve. Dužan sam ostao Zagrebu. Ali, isto tako, nemojte se ljutiti kad ću reći da su me u Beogradu, u Srbiji izvanredno primili. Voljeli su me. Onda sam stvorio obitelj, brinuo se za egzistenciju, a Partizan je bio velik klub", kazao je u to vrijeme hrvatskim novinarima.

"U Partizanu je igralo uvijek puno Hrvata. Bili su tu Zebec, Šoštarić, Brozović, Glazer, Firm, Čajkovski… No, uvijek mi je bilo teško igrati protiv Dinama, kluba iz moga grada. Volim sport i ne zanima me politika. Ja sam Hrvat, naravno, ali istina je da sam zavolio Beograd", znao je govoriti.

O prvom hrvatskom predsjedniku Tuđmanu, kao tadašnjem predsjedniku Partizana znao je reći:

"Bio sam sretan kad je rekao da smo Ico Hitrec i ja najbolji nogmetaši koje je gledao. I u Beogradu je Tuđman govorio da navija za Dinamo. Nije ga bilo puno na utakmicama, on je bio predsjednik Sportskog društva Partizan, ne samo nogometnog kluba. Bio sam kod Tuđmana dvaput kad je bio predsjednik Hrvatske, zajedno smo gledali i utakmicu Croatije i Newcastlea.

Moram priznati da mi je drago tada bilo ići u Zagreb, jest. Da, bio sam još i na utakmici reprezentacije Hrvatske, zajedno s Tuđmanom, protiv Bosne i Hercegovine 1997. godine. Bio sam i poslije u Zagrebu, a onda su me bolesti napale. Nisu mi dali liječnici".

Umro je u 87. godini 22. kolovoza 2010. godine u Beogradu. OPŠIRNIJE