Božanski Falcão - Osmi kralj Rima

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Sredina je rujna mjeseca, prve godine nakon famozne afere Totonero. Igraju se utakmice prvog kola nove sezone Serie A. Roma u gostima pobjeđuje Como, tijesno, nimalo lako Piero Volpi je u 25.minuti loše intervenirao glavom, utakmicu je na stadionu Sinigaglia odlučio autogol. Novinari su bili oduševljeni, oni iz vodećih listova su s visokih 7.5 nagradili novog igrača u dresu Rome, drugog Brazilca u povijesti nakon Dina da Coste, novog čarobnjaka s loptom, Paula Roberta Falcãa, igrača s kojim je su navijači ovog kluba proživjeli možda i najbolje trenutke u povijesti.

Već u toj prvoj utakmici se vidjelo, osjetilo koliki će utjecaj na igru svog novog kluba imati "Nijemac" kako su ga prozvali treneri u Internacionalu. Da tu ne bi bilo neke zabune, tako su ga prozvali zbog boje kose i izrazito svijetle boje kože. Ili što bi se kod nas reklo "Švabo".

- Sjećam se prve utakmice, razgovarao sam sa suigračima, stekao sam osjećaj kako će biti dovoljno sretni ako ne izgubimo na otvaranju. Jasno sam im rekao kako moramo sve napraviti da pobijedimo i da više nikada tako ne razmišljamo, pričao je Brazilac nakon dolaska u Romu.

Veliki trener Liedholm je pogodio

I baš tako su nekako stvari počele razvijati. Godinu ranije, klub je preuzeo predsjednik Dino Viola, još jedan od talijanskih poduzetnika koji su preko nogometa izgradili bazu za političku karijeru, koji će prvo za trenera dovesti ili bolje rečeno vratiti Nilsa Liedholma. Liedholm je počeo slagati momčad s Maggiorom u obrani, Scarnecchia će dobiti priliku na desnom krilu, dok je iza leđa Ancelottija i Di Bartolomeija uskočio ispostavit će se kao super važna karika Falcão.

- Nemojte da Falcão dirne loptu četiri - pet puta na utakmici, trebao bi dodirnuti 400 puta ili više, jasno je dao do znanja legendarni trener u razgovoru sa svojim igračima. Znao je što govori.

Sjajne godine u Internacionalu

Na šesti rođendan, tata Bento je svom Robertu poklonio kopačke, uskoro je došla i prva nogometna lopta i sve je bilo jasno. Sve ostale igračke su bile suvišne. S nekih jedanaest godina, otišao je na prvi trening Internacionala, u moru klinaca, treneri su vidjeli onog pravog. Osam godina kasnije, pada i potpis na prvi ugovor.

Brzo se razvio u elitnog veznjaka i pokazao da ima nogomet ono što se popularno kaže u malom prstu. Igrao je na poziciji zadnjeg veznog u suštini, s brojem pet na leđima, ali njegov zadatak nije bio kakav ima većina igrača na toj poziciji danas.

Nije morao da prekida protivničke napade, da trči do iznemoglosti. On je ustvari bio onaj pravi playmaker svoje momčadi. Koja je baš kao i Roma kasnije, s Falcãom proživjela najbolje godine. Osvojene su tri titule prvaka Brazila, s tim da je posljednja 1979. godine izborena bez poraza.

Telê Santana koji je u to vrijeme vodio Palmeiras će reći: - Nismo izgubili od najbolje momčadi, izgubili smo od najboljeg igrača na svijetu. Internacional je imao igrača koji je odigrao savršenu utakmicu, govorio je Santana nakon poraza u polufinalu brazilskog prvenstva.

Međutim, iako je već u to vrijeme bio jedan od najboljih brazilskih veznjaka, zbog nesporazuma s tadašnjim izbornikom Coutinhom nije vidio Argentine i Svjetskog 1978. godine.

Njegovim dolaskom slijedi preporod Rome

Za razliku od Coutinha, vodstvo Rome je vrlo brzo postalo svjesno njegov talenta, njegove mogućnosti na terenu i na kraju su se odlučili za Falcãa, ispred velikog Zica. Iako su pojedini navijači bili razočarani tom odlukom, mnogi su naravno pohrlili, njih skoro 5000 je dočekalo novu zvijezdu 10. kolovoza 1980. godine u zračnoj luci. Transfer je bio vrijedan 650.000 funti.

- Došao sam u Romu pobjeđivati, a ne raditi praviti trikove, poručio je predsjedniku kluba po dolasku Brazilac kojem su malo počeli prigovarati kako nije previše atraktivan. Za razliku od nekih svojih suigrača, Falcão se brzo uklopio kako u sustav nogometa tako i na način života. Velikim dijelom zahvaljujući dovođenju članova svoje obitelji u talijansku prijestolnicu.

Već u prvoj sezoni, Roma se uključila u žestoku borbu s Juventusom za naslov koji je na kraju došao do titule s dva boda prednosti, a gorčinu nesretno izgubljene titule navijači su sprali trofejom u Kupu.

Liedholm nije odustao niti nakon što je sljedeće sezone Roma ostala bez trofeja, nastavio je graditi svoju momčad. Doveo je Malderu i Nelu, dok je Herberta Prohasku dodao baš Falcãou i Ancelottiju u veznom redu. La ragnatela, ili paučina, tako su prozvali igru Rome te sezone koja postaje prvak prvi put nakon 1942. godine. Ta titula za Falcãa je bila melem na ranu nakon neuspjeha jedne velike i strašne reprezentacije Brazila u Španjolskoj. Pamti se njegov gol za 2:2 Italiji. Da je ostalo 2:2, a nije Brazil bi igrao u polufinalu.

- Sanjao sam titulu svjetskog prvaka, želio sam dokazati kako mogu igrati u toj reprezentaciji. Zato sam slavio taj gol. Nažalost, nismo uspjeli. Nakon utakmice moj suigrač iz Rome, Bruno Conti mi je prišao i zagrlio me. Iako smo se dogovorili da mijenjamo dresove, on nije bio u stanju da to uradi. Bilo mu je toliko žao mene, izgledalo je kao da je on izgubio, a ne ja. Ja sam skinuo moj dres, stavio ga u njegovu ruku i izašao sa stadiona sa italijanskim. To sam uradio zbog velikog prijatelja i zbog zemlje koja me je dočekala raširenih ruku, pričao je kasnije Falcão.

Po povratku iz Španjolske Roma je sa Falcãom eksplodirala. Imali su najbolju obranu lige sa samo 24 primljena gola, dok su postigli dva manje od najefikasnijeg Juventusa (49), uz samo tri poraza.

- Fãlcao je čovjek koji dirigira orkestrom na terenu. Sve što radim je da mu napišem glazbu ili pripremim partituru na temelju određenih ideja, govorio je oduševljeni Liedholm. Na isti način je pisao o tome i novinar Roberto Chiodi:

- Nemoguće je da itko može igrati onako kako on igra.

Jednostavno su svi bili očarani igrom Brazilca koji je zaradio nadimak "Il Divino" - Božanski, a kasnije će postati i "L’Ottavo Re Di Roma" - Osmi kralj Rima. Sve što je nedostajalo njemu i navijačima Rome, bila je titula prvaka Europe. Finale se igralo 30. svibnja na Olimpicu, bolje prilike nije bilo. Međutim, kako se bližila završnica sezone, Falcão se počeo mučiti s ozljedom koljena. Nije bio pravi u finalu, osjetilo se to na igri Rome, koja je propustila priliku, kakvu više nikada nije imala poslije.

Ostao san titula prvaka Europe i naslov s Brazilom

Problemi s koljenom su se nastavili, Falcão je odigrao samo četiri utakmice, pa je otišao na svoju ruku do Amerike na operaciju. Roma je naravno raskinula ugovor, nakon pet sezona, odigranih 107 utakmica i postignuta 22 gola, uskoro je otišao i trener Liedholm.

- Šefe, vraćam ti dres koji si mi dao kada sam stigao u Rim. Ne mogu to da uradim oči u oči jer bi bilo previše emotivno. Želim da ovaj dres čuvaš kao znak našeg prijateljstva, napisao je Brazilac koji će još jednu sezonu odraditi u Sao Paulo.

Od reprezentacije se oprostio u Meksiku 1986. godine. Opet bez titule. Što izgleda pomalo nevjerojatno. Gomila pojedinačnih priznanja, ali bez titule. Prvaka svijeta s Brazilom, prvaka Europe s Romom. To nedostaje. Opet, svijet ga pamti kao jednog od najboljih stranaca koji su ikada igrali u Italiji. U Romi posebno, jer bez obzira na sve uspjehe ovog kluba kasnije, malo je bilo igrača kao što je Paulo Roberto Falcão. Svako toliko u povijesti kluba kao što je Roma pojavi se igrač čiji će dolazak značiti nešto posebno. To bili Fulvio Bernardini 1928. ili Gabriel Batistuta 2000. godine na primjer. Oba su igrača donijela dovoljno individualne klase da klub u cjelini podignu na većinu razinu. No, ipak, jedna trenutak je bio poseban, onaj na početku najuspješnijeg desetljeća Rome. 10. kolovoza 1980 godine kada je Paulo Roberto Falcão stigao je u Romu. Stranci su mijenjali povijest kluba, bilo ih vrhunskih u novijoj povijesti, ali navijači Rome će reći kako to nitko nije radio kao "Osmi kralj Rima". Paulo Roberto Falcão.