Brat na brata, đaka na đaku - i braća huligani

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Krenulo je! Francuzi su izašli iz pakla nacionalnog stadiona s velikih 2:1 protiv Rumunjske. Eto, ispostavit će se možda i da je ova pobjeda vrijedna osvajanja Eura, jer tko zna kakva bi atmosfera vladala kod domaćina da su kojim slučajem izgubili dva boda.

A mogli su i tri, samo da je upalila Iordanescuova zamisao da pred kraj meča napadne Francuze brzonogim Torjeom i Chipciuom, koji su ušli s klupe kod 1:1. Nije uspio. Ovako, samo se govori o sjajnom Dmitri Payetu i njegovom eurogolu, a zaboravlja da su Francuzi igrali 90 minuta bez vidljive strategije kako pokoriti hrabre Rumunje, sa mnogo lopti bačenih u prazno i taktičkim bućkurišem, koji je bio sve samo ne predstava ozbiljnog kandidata za naslov.

Francuzi su dobili na moć pojedinaca, a ne na račun kolektivne igre. A neki pojedinci, poput Griezmanna ili Pogbe, pa i Girouda, postignutom golu usprkos, kao da još uvijek nisu nazočni. Da ne spominjemo spori prijenos lopte iz obrane i neusuglašenost zadnje linije. To će morati popraviti žele li podignuti pehar na istom ovom Stade De France stadionu za mjesec dana. A Rumunjima ostaje činjenica da se, usprkos porazu, lako mogu dovući do osmine finala, jer grupa A nije teška grupa.

[15:00] Albanija – Švicarska

Grupa A nije teška jer su i Švicarska i Albanija izvan najjačeg razreda europskog nogometa. Ovo je meč koji na papiru izgleda kao jedan od najmanje atraktivnih na čitavom turniru. Kako i ne bi bio takav, kad je glavna nota svih najava ona o albanskom (ili kosovarskom) podrijetlu velikog broja igrača Švicarske. Što to, kvragu, znači? Da postoji mogućnost da braća puste braći?

Da Švicarska igra bude „minirana“ od vlastitih igrača, kojima srce kuca jače za suparnika no za matičnu reprezentaciju?

Da će Taulant i Granit, braća Xhaka na suparničkim stranama, nešto smućkati? Ah, mi Balkanci u svemu vidimo zavjeru, čak čitam u zadnje vrijeme naslove poput onih – „Švicarska zadnji put na Euru, nakon čega slijedi raspad odlaskom igrača u reprezentaciju Kosova“. Sreća pa u Švicarskoj postoje i igrači poput Djourua, Lichsteinera, Rodrigueza, Schara, Senderosa, Freija, Emboloa ili Fernandesa, inače bi, slušajući „stručnjake“ hladno mogli kuću, ženu i auto staviti na Albaniju.

Ovako, ne zaboravite, Švicarska je još uvijek Švicarska i ne samo na ovom ekranu, da ne kažem papiru, favorit protiv borbene Albanije, koja ipak nema ukupan kvalitet kakav ima Petkovićeva ekipa. Ipak, Lorik Cana, Bekim Balaj i Burim Kukeli mogu u organiziranoj i čvrstoj formaciji pod palicom  Gianni de Biasija iščupati bod. Toga se i bojim i predviđam ne baš zanimljivu utakmicu s malo golova. Osim ako odnekud ne doleti kakav rani.

[18:00] Wales – Slovačka

Utakmica koja na papiru ne izgleda atraktivno, ali je veoma moguće da se preobrazi u zanimljiv sraz dvije reprezentacije koje debitiraju na Euru i koje praktično nemaju što izgubiti, a mogu samo zadobiti simpatije svekolike europske javnosti. Velšani ne igraju tipičan otočki nogomet, slabije se nego očekujete brane u prekidima, iako u teoriji imaju jednog od ponajboljih obrambenih igrača Premiershipa u svojim redovima, Ashley Williamsa iz Swansea.

Velšani imaju i Aarona Ramseya i Garetha Balea, ali su ostali igrači uglavnom B klasa otočkog nogometa, što je glavni problem ove reprezentacije, koja se u zadnjem pripremnom meču protiv Švedske doimala kao raštelovan orkestar. S druge strane, Slovaci su narasli od vremena ugodnog iznenađenja na Svjetskom prvenstvu 2010., kada su izbacili Italiju u skupini i prošli u osminu finala. I dalje su iz te momčadi otprije šest godina u sastavu Slovačke oni glavni igrači -  i Marek Hamšik i Vladimir Weiss i Miroslav Stoch i Martin Škrtel i Jan Durica i Juraj Kucka.

Pod ravnanjem Vladimira Weissa starijeg, a nakon senzacionalne pobjede u prijateljskom meču protiv (doduše, kombinirane) Njemačke – Slovaci su momčad koja može puno više nego li to izgleda na prvi pogled. Igraju brzo i kombinatorno, pa i kladionice kažu da su blagi favoriti.

[21:00] Engleska – Rusija

Šlager dana, utakmica koja može ponuditi obje krajnosti – ili dosadu ili spektakl. Čini mi se da ovdje sredine neće biti. Pogotovo nakon huliganske uvertire u meč. Rusi su se riješili balasta zvanog Capello, uštedjevši si i novac i živce. Simpatični Leonid Sluckij, koji izgleda dvadeset godina stariji nego zbilja jeste (tek mu je 45) oslanja se na domaće igrače, jer u zadnje vrijeme ionako jako malo Rusa igra izvan svoje lige.

Kombinacija je to CSKA obrane i Zenitovog napada, kombinacija iskustva (da ne kažemo starosti) i mladosti. Od Rusa nikad ne znaš što očekivati, Budu li Dzyba, Kokorin, Šatov, Širokov i Samedov raspoloženi, svašta je moguće, isto kao što je moguće da Harry Kane i ekipa raznesu penzionersku obranu Rusije (dva brata Berezutskija i Ignašević), koja igra skupa od stoljeća sedmog. Najveći problem Englezima, s druge strane, su oni sami sebi. Nakon što su ispraćeni fanfarama na plećima im je breme očekivanja.

Da, imaju potentnu mladu reprezentaciju u kojoj je Rooney (nisam ni sanjao da ću ovo ikada reći) najiskusnija glava i on bi trebao biti taj središnji sustav igre Gordog Albiona, koji povezuje obranu  napad. No, baš tu su Englezi najtanji, jer im često umjesto Rooneya napade planiraju Stones ili Smalling, što nikako nije dostojno momčadi koja puca na visoko.

Napad je paklen – Kane, Sturridge, Vardy i mladi Rashford, ali tek nakon večeras ćemo zbilja znati ima li Roy Hodgson jasnu viziju ili će Engleska opet biti ona lepršava repka iz kvalifikacija i prijateljskih mečeva, a teška predstava na velikom natjecanju. Englezi su po kladionicama favoriti, ali ne onoliki koliko bi možda nakon toliko fanfara i očekivali.