Cesare i Paolo su podizali pehare, hoće li i Daniel?

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Djed bi vjerojatno bio jako ponosan. Da je kojim slučajem dočekao trenutak kada je njegov unuk 18-godišnji Daniel Maldini debitirao za Milan na San Siru u finišu utakmice protiv Verone, drugog veljače. Bio bi ponosan onako kako samo djed može biti na svog unuka, koji je nastavio tradiciju, priču dinastije Maldini u jednom od najvećih europskih klubova Milanu. Naravno, bio je ponosan i tata Paolo koji je baš kao njegov otac Cesare ostavio strašno dubok trag u ovom klubu.

- Nije bilo planirano. U stvari, on uopće nije trebao biti u sastavu, jer nije trenirao nekoliko dana, a tek su ga u posljednjem trenutku dodali. Nisam dobio priliku da se osjećam previše emocionalno jer sam bio toliko zaokupljen igrom. Gledajući to nakon zadrške mogu reći da je to predivan trenutak za moju obitelj i obožavatelje koji su ga dočekali s takvom ljubavlju, pričao je nakon utakmice tata Maldini koji je kao i djed Cesare bio defenzivac, mladi Daniel je neka druga priča, on je puno bliže protivničkom golu.

- Istrčati na San Siro ostvarenje je sna za mene. Bilo je jako emotivno jer sam ispunio prvi cilj koji sam davno sam sebi postavio. Bio sam jako uzbuđen uoči utakmice, ali me otac umirio i uvjerio da će sve biti u redu, rekao je nakon utakmice Daniel.

Daniele već ranije upisao neke nastupe za prvu momčad, 24. lipnja 2019. u Kansasu protiv Bayerna zaigrao u prijateljskoj utakmici od 58. minute i sa 17 godina i 286 dana postao najmlađi debitant Milana na International Champions Cupu.

Novinar Gazzetta dello Sport Giulio Di Feo prati mladog Daniela već jako dugo, a poznavao je i njegovog oca Paola.

- Daniel je vješt i dobro izgrađen za svoje godine. Atletski je vrlo elegantan i igra s glavom prema gore. Paolo je bio snažan trkač i to mu je omogućilo da bude pokretač akcija svoje ekipe. Iskreno, Daniel još nije tako moćan. Ali način na koji se kreće je gladak i ugodan za oko, jako je dobar na desnoj strani, s jednim ili dva dodira lopte, reći će Di Feo.

Zanimljivo, u modernom nogometu Daniela označavaju kao "attacking midfielder or second striker", mi bismo to nekako prije nazvali polušpicom. Baš je prošle sezone oduševljavao u Milanovoj Primaveri u ulozi povučenog napadača ili polušpice, "trequartiste". Ono što je u cijeloj priči najvažnije nije defenzivac kao što su bili tata Paolo ili deda Cesare, iako su obojica bili za svoje vrijeme moderni defenzivci.

Cesare bio prvak Europe 1963. godine

Cesare je karijeru počeo u ekipi u Triestini za koju je igrao od 1952. do 1954. Slijedi prelazak u Milan s kojim će vrlo brzo doći na krov Europe. Sjajna generacija u kojoj su između ostalih igrali Buffon, Liedhololm, Schiaffino, ubojiti strijelac Gunnaro Nordahl. U takvom Milanu, Cesare se kao defenzivac izdvajao, nije bio stoper za izbijanje lopte što je moguće dalje od svog gola. Za Milan je debitirao 19. rujna 1954. baš u pobjedi nad Triestinom (4:0). Nastajao da svaka lopta, svaki pas ima svoje zašto, jednostavno je bio drugačiji. Kao igrač Cesare je uzeo naslove prvaka Italije 1955., 1957., 1959. i 1962, kruna je bila titula prvaka Europe na Wembleyu 22. maja 1963. godine. Altafini, Trapattoni, Gianni Rivera su sredili Benficu i Eusebia, Milan je postao prvi klub iz Italije prvak Europe. 

Kao trener sjajan posao je radio na klupi mlade reprezentacije (tri puta prvak Europe zaredom). S A reprezentacijom je došao do četvrtfinala SP 1998, jedno vrijeme je bio na klupi Milana, kasnije je vodio i Paragvaj na SP. Preminuo je 3. aprila 2016. godine u 84. godini.

Paolo je nastavio očevim koracima

Njegov sin Paolo je također bio moderni defenzivac, vjeran samo jednom klubu Milanu gdje je proveo 25 sezona. Kroz godine igranja u Milanu postao je simbol ovog kluba, mogao je igrati stopera, bočnog defanzivca, sasvim je bilo nevažno. Odigrao je 902 utakmice, zabio 33 gola i osvojio 25 trofeja, od čega sedam Scudetta, čak pet titula u Ligi prvaka. Kako se to obično kaže odrastao je uz Baresija, Costacurtu i ostalu klapu koja je bila prvak Europe 1989, 1990, 1994, 2003 i 2007. godine. I on je kao i svoj otac kapiten dizao pehar pobjednika. Ipak, sa reprezentacijom nije uspio doći do kraja iako je nekoliko puta bio blizu. Zanimljivo, dio navijača kada se opraštao ga je "pozdravio" transparentom na kojem je pisalo

„Na terenu si bio prvak, ali nisi imao poštovanje za one koji su te učinili bogatim”. Valjda mu nisu zaboravili što ih često znao kritizirati i zbog njihovog ponašanja kada su bili nezadovoljni igrama kluba. Legenda kaže kako je u jednom trenutku interes za Paola pokazivao i Manchester United, ali je Cesare velikom Fergusonu dao jasnu poruku.

- Moj djed je bio navijač Milana, moj otac isto Milan, ja sam Milan, moja djeca su Milan. Zaboravi. Paolo je duša Milana.

Paolo je igrao dok je Cesare bio trener, sada je tu Daniel dok je njegov otac obavlja ulogu direktora. Malo je nedostajalo da dinastija Maldini i ranije dobije nasljednika na terenu, ali stariji Cristian nije uspio. Cristian je dugo figurirao kao nasljednik, ali je na kraju krenuo maminim stopama, mama Adriana je bila manekenka.

Djed Cesare i tata Paolo su napravili svoje, svojim rezultatima, igrama na terenu stvorili su neraskidivu vezu ove obitelji i velikog Milana. Danielu će biti izuzetno teško, jer se sigurno očekuje jako puno od njega. Hoće li uspjeti nastaviti dinastiju prezimena i osvojenih trofeja, pokazat će vrijeme.