Cipetić za Bljesak: Dolaskom u NK Široki Brijeg napravio sam potez karijere

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Ponosno, ali bez prevelike pompe, NK Široki Brijeg početkom srpnja prošle godine vjernim navijačima i cjelokupnoj sportskoj javnosti obznanio je angažman Branimira Cipetića i dogovorenu trogodišnju suradnju s ovim desnobočnim igračem koji je stigao iz španjolskog prvoligaša Eibara.

Informacija kako jedan igrač iz momčadi koja se natječe u La Ligi, te koji ima petogodišnje iskustvo igranja u španjolskim niželigaškim momčadima, dolazi u momčad iz Premijer lige BiH mnogima je postavila brojne upitnike. Svi su se pitali – tko je taj? No, dvadesetpetogodišnji je Splićanin za manje od godine dana pokazao svoj raskošni talent i razuvjerio sve skeptike.

Branimir Cipetić je postao neizostavna karika u momčadi trenera Tonija Karačića, postao je najbolji asistent u ligi, stigao do statusa reprezentativca, izazvao je zanimanje drugih klubova... Karijera mu je strelovito rasla, a onda je došla – korona.

O svemu tome u ekskluzivnom razgovoru za Bljesak.info progovorio je ovaj vrijedni eksponat momčadi s Pecare i ponajbolji igrač Premijer lige BiH.

Branimire, krenimo ab ovo...

Prve nogometne korake napravio sam u GOŠK-u iz Kaštel Gomilice, a onda sam kao desetogodišnjak prošao na probi u Hajdukovom kampu među 250-ak djece. Među nama koje su pozvali, između ostalih, bio je i Mario Pašalić. U razdoblju do odlaska u Španjolsku bilo je i lijepih i ružnih situacija. Iz Hajduka sam otišao kao izlazni junior.

Slovili ste kao nadareni izdanak Hajdukove škole, zbog čega je došlo do rastanka?

U završnoj godini juniorskog staža nisam pristao na stipendijski ugovor i preko tadašnjeg menadžera, Španjolca, krenuo sam dalje, jer bi, po njegovim riječima, kasnije teže otišao. Kako nisam bio previše upoznat sa svime, poslušao sam ga i otišao u Španjolsku.

Mora se priznati, Španjolska je zvučala primamljivo, trebali ste u Valenciju...

Tako je! Valencia je bila prva ponuda. No, onda su uslijedili problemi s papirologijom i tako sam ostao praktično godinu dana bez odigrane utakmice. Na koncu sam postigao dogovor s Elcheom i potpisao ugovor.

U Španjolskoj ste proveli gotovo pet godina. Kako sada gledate na to razdoblje?

Bio sam dvije godine u drugoj momčadi Elchea, a onda isto toliko i u Eibaru. Igrao sam uglavnom na posudbama u niželigašima Alicanteu, Torrevieji i posljednju godinu u Eibarovoj B momčadi Vitoriji koja se natječe u Segundi B. Na kraju je sve izašlo na dobro. Bili su to početci moje profesionalne karijere. Mnogo sam naučio iz tog razdoblja i na njega gledam kao na lijepo iskustvo. Malo mi je nedostajalo za nešto više, jer sam često trenirao i s prvom momčadi Eibara. S Eibarom sam mogao produžiti ugovor na još tri godine, isto za B momčad ili da me pošalju na novu posudbu, ali odbio sam tu opciju. Želio sam igrati prvu ligu.

I, je li bilo konkretnih ponuda nekih prvoligaških klubova?

Zvao me jedan hrvatski prvoligaš, otvarali su se pregovori, kontakti... U pitanju je bio klub koji njeguje nešto defanzivniji stil igre, a to mi nije odgovaralo i onda se pojavila opcija za dolazak u NK Široki Brijeg. Nazvao me sportski direktor Dalibor Šilić i postigli smo dogovor na obostrano zadovoljstvo.

Kako sada s odmakom od godinu dana gledate na taj poziv?

Dolazak u NK Široki Brijeg najbolji je potez u mojoj karijeri. Nitko mi nije jamčio kako ću igrati, ali sam vjerovao u sebe i nadao se kako se svojom kvalitetom mogu nametnuti treneru i izboriti mjesto u prvoj momčadi. Na kraju - sve se poklopilo. Postao sam standardan u momčadi, pružao vrlo dobre igre, često asistirao za pogotke, tako da je moja karijera krenula nekom uzlaznom putanjom. Svime sam sretan, otpočetka do kraja, rad i trud su se isplatili.

Kao kruna svega došao je poziv u reprezentaciju Bosne i Hercegovine...

Iskreno, to me najviše iznenadilo. Ne krijem, radio sam, trudio se, ali nisam očekivao kako ću do reprezentacije doći igranjem u Premijer ligi BiH. Očito su novi izbornik i stručni stožer pratili moje igre i na tome sam im zahvalan. Želim opravdati poziv i ukazano povjerenje.

Jesi li se upoznao s ostalim reprezentativcima?

Ova pandemija koronavirusa se dogodila u najgorem trenutku po mene. Sve je išlo kao iz snova. Očekivao sam okupljanje i radovao se prvom susretu s trideset najboljih igrača iz BiH, ali korona je sve upropastila. Ipao, upoznao sam se sa svima preko online treninga, a Stevanovića znam od ranije jer smo igrali skupa u Elcheu. Primili su me jako dobro, sve su to sasvim obični momci, posebno Edin Džeko. Pravi je kapetan i svaka mu čast kako se ponio prema nama novima.

Kada već spominjete koronavirus, a sada nakon i službenog prekida sezone, kako komentirate činjenicu da će premijerligaški igrači imati svega tri ili četiri odigrane službene utakmice u osam mjeseci?

To će ostaviti veliki trag na sve igrače, ali i nogomet u cjelini. Treba se nakon svega vratiti i fizički i psihički. Mi smo očekivali nastavak sezone i tako se pripremali. Nije mi jasno zašto samo mi nećemo igrati kada već sve susjedne države mogu i hoće. Bojim se kako ovdje nije bilo samo pitanje koronavirusa, nego su neke druge igre odvijale iza svega ovoga. No, nije na meni suditi. Oni koji su donijeli takvu odluku, sigurno znaju odgovor na pitanje.

Vratimo se opet na NK Široki Brijeg. Jeste li najviše zakinuti, odnosno je li NK Široki Brijeg žrtva odluke o prekidu sezone?

Jesmo žrtva, ali ne samo mi, nego i FK Željezničar, FK Velež i FK Tuzla City. Svi smo mogli kroz prvenstvo izboriti nastuo u Europi, a i FK Željezničar se boriti za naslov prvaka, jer nisam siguran kako bi FK Sarajevo lako obranilo naslov da se igralo do kraja. Uostalom, mi smo bili u polufinalu Kupa BiH, četiri utakmice su nas dijelile od trofeja i novog izlaska u Europu, a i u prvenstvu smo pokazali kako možemo sa svima igrati i svima parirati. Neki su nas bili olako otpisali.

I, što sada?

Mi smo se doista nadali nastavku prvenstva i bili fokusirani isključivo na to. Sada nam ne preostaje ništa drugo doli čekati početak priprema za novu sezonu. Nestrpljivo čekam povratak na staro.

U kuloarima se spominju i neke ponude za vaš inozemni angažman. Ima li istine u tim pričama?

Istina, postoje neki upiti, pozivi i ne znam što će na kraju biti. No, ne opterećujem se time previše. Ugovorom sam vezan za NK Široki Brijeg, ovdje mi je uistinu lijepo i fokusiran sam isključivo na ovu momčad. Dok sam u Širokom Brijegu, samo mi je NK Široki Brijeg u glavi.

Koliko će pandemija koronavirusa ostaviti traga na nogomet? Opet su dopušteni, primjerice u BiH, amaterski ugovori...

Ovo je veliki šok za sve, za gospodarstvo, turizam..., a o nogometu da i ne pričamo. Neki su klubovi ionako bili u problemima, a ovo ih je samo još više unazadilo. Posljedica će sigurno biti i vrijeme će pokazati kakve će biti. Amaterski ugovori su još jedan korak unazad, oni će samo unazaditi ligu. Bolje smanjiti ligu na osam ili deset klubova, nego se odlučivati na takve nepromišljene poteze.

Pratiš li Hajduk?

A čuj, ja sam dijete Dalmacije. Hajduk je prva ljubav mnogim nogometašima rođenima u Splitu i okolici i obvezno pratim njegove utakmice. Imam želju zaigrati na Poljudu, obući bijeli dres. Moje je raditi i čekati ostvarenje tog sna. Ne gubim nadu.

Već sada odlazak u Hajduk?

To sada ne izgleda realno. Ponavljam, igrač sam NK Široki Brijeg i ovdje mi je doista lijepo.

Često se vraćate na priču NK Široki Brijeg. Izgleda kako između Vas i kluba pa i Vas i grada vlada velika ljubav?

Dobro ste primijetili, moram to reći, ovaj klub i grad neće imati većeg navijača od mene. U Širokom Brijegu su me vrlo lijepo primili, ovdje se osjećam kao kod kuće. Nije samo riječ o poštovanju prema gradu i klubu, nego je u pitanju velika ljubav koja se rodila u ovih godinu dana. Uostalom, u Širokom Brijegu sam upoznao i djevojku Anu, brojne prijatelje, tako da me dosta emocija veže za ovaj grad. Ako i odem ovog ljeta, obećavam kako ću se sigurno jednog dana vratiti na Pecaru. Želim osvojiti trofej s ovim klubom.

Koju utakmicu posebno pamtite?

Definitivno preokret i pobjedu protiv FK Sarajevo (3:2) u 1/8 finala Kupa BiH. Neopisiv je osjećaj bio slaviti u toj utakmici i kasnije slaviti s navijačima. Isto tako pamtim i pobjedu (1:3) u hercegovačkom derbiju protiv HŠK Zrinjski u Mostaru. Tada nitko nije računao nas, bilo je svakakvih priča, a mi smo pokazali kvalitetu u ključnom trenutku. Ove dvije utakmice ću sigurno posebno pamtiti.

Kakav odnos imate s navijačima?

Navijači su me od prvoga dana primili kao najrođenijega. Ostvarili smo neki poseban odnos. Ovdje sam baš domaći. Uostalom, milina je igrati na Pecari. U atmosferi kada vas publika nosi teško nas itko može dobiti. Za momčad dajem maksimum i navijači uvijek to prepoznaju. Ako izgarate na terenu, možete i podbaciti nekada, navijači će vam uvijek iskazati svoje poštovanje. Ovdje se igrači osjećaju kao kod kuće, jer ljudi žive za ovaj klub, a to nije mala stvar. NK Široki Brijeg nije mali klub, sredina jest mala, ali je klub veliki. Takvo nešto teško ćete pronaći na drugim mjestima. Volim ovaj klub i otići ću samo ako dođe ponuda koja će zadovoljiti i mene i klub.

Na koncu, dijelio si svlačionicu s Josipom Barišićem u njegovoj posljednjoj sezoni u „plavo-bijelom“ dresu koji je odjenuo čak 302 puta, ukupno odigravši rekordne 354 utakmice u Premijer ligi BiH...

Bila mi je velika čast s njim dijeliti svlačionicu. Josip Barišić je jedan veliki gospodin i čestitam mu na svemu, na svim rekordima. Deset sezona branio je boje NK Široki Brijeg, a to nije mala stvar. On je istinska legenda kluba i imam samo riječi hvale za njega. Od njega se moglo puno naučiti, uvijek je bio na raspolaganju, poglavito mladim igračima.

Dobro, kada ste ih već spomenuli, a NK Široki Brijeg je poznat po svojoj školi nogometa, tko je zalog budućnosti kluba s Pecare?

Tu su već Mateo Marić, Bože Vukoja, Stipe Jurić i još neki igrači koji nisu dobivali veću minutažu. Međutim, želim posebno istaknuti mladog Filipa Brekala. Sviđa mi se kako se razvija taj mladi igrač, stil igre koju njeguje, tako da je on sigurno veliki zalog za budućnost.

Razgovarao Ivan KRALJEVIĆ