Dalić: Ni Bosanac ni Hercegovac, ja sam ono 'i'

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Zlatko Dalić je 2018. proživio najbolju godinu svog života. Došao je 2017. na klupu reprezentacije kao anonimac za većinu hrvatskih navijača, a onda je osvojio svjetsko srebro s Hrvatskom.

Nakon Svjetskog prvenstva u Rusiji Dalić je bio hit u trenerskom svijetu. Brojni klubovi su mu slali ponude, ali on je to sve odbio zbog Vatrenih.

Došla mu je čak jedna bogata ponuda iz Kine za kojom ne žali, iako je mogao osigurati potomke za pet generacije, otkriva Dalić.

Novac nije najvažniji

''Novac je, nažalost, sredstvo bez koga ne možete. Kada sam morao zbog sebe i obitelji zaraditi novac, otišao sam u Saudijsku Arabiju. Pružila mi se mogućnost i otišao sam bez znanja jezika, običaja, ljudi…

Potpuno nova, nepoznata situacija, a ja sam se trebao izboriti za egzistenciju i zaraditi. Trebao sam izgraditi svoj put. Sedam godina sam bio vani i riješio sam problem. Sada novac i egzistencija više nisu primarni. Što meni znači sada imam li nečega tri ili pet? Ništa mi ne znači.

I zbog toga stalno spominjem da novac više nije bitan. Imao sam ja sjajnih ponuda. Nakon Svjetskog prvenstva stigao je poziv iz Kine, takav da sam mogao osigurati pet generacija potomaka. To me nije privlačilo'', rekao je Dalić za Meridian Sport.

Livnjak bio i ostao

O tome je li se nešto promijenilo nakon velikog uspjeha s Vatrenima u Rusiji, Dalić kaže kako nastoji ostati isti čovjek.

"Ja sam ostao isti čovjek kakav sam bio i prije ovog uspjeha, normalan i jednostavan. Pripadam ovom narodu i nisam drugačiji od njih. Mene veseli poštovanje ovih ljudi, njihova podrška, vjera u mene i ja taj odnos održavam. Nikome ne uskratim ni razgovor, ni pozdrav ni fotografiranje. Nekada čak i prvi to potenciram, jer smatram da je to moja obaveza i dužnost", rekao je Dalić.

Dalić je istaknuo da se jako ugodno osjeća u Livnu i da taj grad smatra svojim domom.

"Ja sam u Varaždinu 30, a u Livnu sam živio 18 godina. Više vremena sam proveo u Hrvatskoj, nego u Livnu. Ali, ovdje je moja obitelj, ovdje sam rođen i nikada to nisam zaboravio. Možda se neko srami svoga porijekla, ali ja nisam takav. Ja sam se ovdje rodio, ovdje sam počeo, naučio prve nogometne korake. Ovdje sam se oformio kao osoba, čovjek, kao netko tko nešto može napraviti. I to me usmjerilo.

Zato se nikada nisam bojao reći odakle sam. Ja sam iz Livna, Livnjak sam i ja sam čovjek koji to kaže punog srca."

Potom je navedeno da je legendarni hrvatski nogometaš Davor Šuker uvijek isticao da je Bosanac, a ne Hercegovac zbog livanjskih korijena pa je Daliću postavljeno pitanje smatra li se Bosancem ili Hercegovcem.

"Uvijek se vodi ta polemika gdje pripada Livno. Ja bih rekao ono ‘i'", rekao je Dalić uz osmjeh.

Hajduk ga je usmjerio

Izbornik Vatrenih nikad ne zaboravlja ulogu Hajduka i Splita u njegovom životu, jer je u novu sredinu, punu izazova, došao kao tinejdžer.

"Otišao sam u Hajduk kao dijete, sa 15,16 godina. Taj klub me usmjerio, dao mi je šansu da nešto napravim od života. I to je bila moja prva šansa, prvi iskorak iz Livna. Bio je to ogroman šok, doći u veliki Split iz jednog malog mjesta. U tim situacijama čovjek treba opstati. Dođu izazovi velikog grada, a ti si dijete, nemaš pojma ni o čemu. Lako se tada ode u krivom pravcu.

Možda je to najvažniji period mog života, te dvije, tri godine do punoljetnosti, kada sam uspio sačuvati sam sebe. Uspio sam se izgraditi, postaviti sebi cilj i ambiciju. A moj cilj je bio da se ne vratim u Livno. Da sam se vratio, značilo bi da nisam uspio. I to me vuklo naprijed."

Govorio je, dakako, i o svojim emocijama prema Hajduku.

"Hajduk mi znači puno, jer je bio moja prva stepenica ka životu i svijetu. Ja jesam Hajdukovac. Moj otac je biciklom kao mladić odlazio da gleda utakmice 'bilih' na Poljudu. U ovom trenutku sam izbornik hrvatske reprezentacije i meni je Hrvatska na prvom mjestu, a moje simpatije prema nekim klubovima nemaju veze sa poslom", komentirao je.

Ostao je žal za Rusijom 2018

Otkrio je Dalić i da još nije pogledao finalnu utakmicu sa Svjetskog prvenstva 2018. godine, koju je njegova Hrvatska izgubila od Francuske.

"Ne, teško mi je. To je bila najbolja utakmica Hrvatske na Svjetskom prvenstvu, ali splet okolnosti i dvije situacije u prvom poluvremenu su nas zaista dotukle. Onaj faul koji nije bio, penal koji nije bio… Primili smo dva gola i izgubili finale nezasluženo.

Možda smo prvih šest utakmica u Rusiji imali sreće, u finalu nije bila na našoj strani. I tako je to u sportu, nogometu, u životu. Teško mi je to pogledati, ipak si bio u finalu…

Da si postao svjetski prvak, to bi bila povijest. Uvijek se pamte pobjednici. A mi smo tu utakmicu izgubili. Nije mi draga ta utakmica", izjavio je Zlatko Dalić za Meridian Sport.