Deschampsova muka zove se Martinez

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Francuska je došla na SP da bi ga osvojila, otpočetka je postavljena u najuži krug favorita – i čini se da je zadatak za sada na tragu ispunjenja. Belgija je, pak, također važila za favorita, a koliko je uvjerenost u snagu i moć reprezentacije velika govori nam činjenica da su bez epskih problema stigli u polufinale težim putem – preko Brazila!

Doduše, kao veliko upozorenje iznad glave im stoji ona utakmica sa hrabrim Japanom, koji ih je praktično imao u šahu, ali je Belgija još jednom pokazala i moć i raznovrsnost rješenja, pa makar se ono zvalo i Fellaini!

Belgija se čini pokretnijom

Utakmica s Brazilom nakon toga pokazala je opet dva lica Belgije – jedno u kojem Belgija izuzetno brzom transformacijom koristi rupe u formaciji protivnika, preko vjerojatno najpotentnijeg dvojca današnjice (De Bruyne – Hazard), te drugo u kojem prijetnjom iste te transformacije prema kontri čvrsto zatvara prilaze golu.

Brazil je, doduše, mogao i poravnati, pa bi možda danas pričali drugu priču, ali samo prevelika opreznost Belgijanaca u par kontri koštala ih je bolnije eliminacije. Belgija je znala što želi i iskoristila sve svoje šanse, za razliku od Brazila kojem je većina igrača igrala alibi igru.

Imali su svojih sretnih momenata…

No, reći da je Belgija izrazito s(p)retno ušla u polufinale bilo bi nepravedno, jer su i Francuzi imali svoje „sive zone“. Sjetimo se dosta neuvjerljive igre protiv Australije i Perua, onda one „ne napadajmo“ utakmice sa Danskom, a također utakmica protiv rastrojene Argentine dosta toga može reći – Mbappe jest briljirao, ali Francuska je primila tri pogotka, tri više nego li je Argentina uspjela zabiti Hrvatskoj!

Četvrtfinalni susret s Urugvajem bila je utakmica u kojoj bez prevažnog Edinsona Cavanija Urugvaj nije uspio nametnuti svoj način igre, a ni francuski golovi nisu bili plod totalne dominacije – jedan je pao iz prekida (Varane), a drugi je, nakon šuta s distance Griezmanna praktično poklonio vratar Fernando Muslera. Belgija je ekspresno pregazila ne baš jaku skupinu, a u nokaut fazi bila je primjetna i blaga nervoza, jer predugo u Bruxellesu čekaju na feštu.

U zadnjem međusobnom srazu zabili su sedam pogodaka, ali…

Kakva nas onda utakmica čeka večeras? Na papiru bi ovo trebao biti jedan od najatraktivnijih dvoboja otpočetka prvenstva. S jedne strane Pogba, Griezmann, Giroud i Mbappe, s druge Hazard, De Bruyne, Lukaku i još niz sjajnih pojedinaca kod obje selekcije, ali pošto je ulog jako velik moguće je i da dobijemo zatvoreniji meč. Dva su razloga za to – prvi je što braniči Belgije nisu prebrzi i Mbappeu nije pametno davati prostor, a drugi je taj što ni Francuzi nisu ludi da ostavljaju prostor Belgiji, jer je njihova transformacija već legendarna.

Pomjerili se utakmica na sredinu, bit će to pravi rat, s jedne strane Belgija je u sredini sporija, ali čvršća, beskompromisni Witzel opet će dobiti zadatak razbijanja suparnika, a treba li trošiti riječi na neumornog hrčka N'Golo Kantea?

Ulog je velik – nogometna vječnost!

Dakle, moguća je veoma oprezna varijanta kod oba trenera, s tim da je nikad do kraja dokazani Didier Deschamps na malo većim mukama od Roberta Martineza. Naime, Martinez je kroz turnir riješio jedan veliki problem – Yannick Carrasco je bio nepotreban balast u igri, koji je u Kini prilično „ovlažio“, pa je u napadu bio nedorečen, a u obrani neupotrebljiv, te je pretumbao momčad i otvorio Hazardu više prostora, a pojačanjem sredine, recimo, Fellainijem dobio je i na čvrstini, ali, zanimljivo u kontekstu Fellainija, protoku lopte koju je Carrasco jednostavno dušio.

Deschamps, pak, s druge strane, i dalje ima svog umalo pa Carrasca u Olivieru Giroudu, koji, doduše, odrađuje dosta posla u hrvanju s protivničkom obranom i odličan je u skoku, ali na momente zna biti igrač manje u polju, a ni efikasnost mu nije jača strana.

Kakav je Deschampsov plan B?

Zbog toga pati i Griezmann, koji više igra all-roundera nego li napadača, pa se i on često zagubi u šumi protivničkih igrača. Smanji li se prostor Mbappeu i on postaje dosta limitiran, a čini se da rezervne opcije Deschampsu samo daju dodatnu glavobolju, jer što god da izabere, a ima što izabrati, dabome, može biti pogrešno! Ono što ne može birati je Banjamin Pavard, koji jeste otkriće ovog Mundijala, ali čini nam se prespor i prezelen za Edena Hazarda. Hoće li dupliranje na toj poziciji onda otvoriti rupu na De Bruyneovom komadu terena?

Kao kad uđete u prodavnicu slatkiša i kažu vam da od tisuću izaberete tri, pa kući kad otvorite svaki unutra ima mentol. Drugim riječima, još uvijek nismo vidjeli Francusku u Planu B, kad stvari krenu loše. Ono s Argentinom, kad im je Mercado početkom drugog poluvremena zabio za 2:1 bilo je gusto, ali je Deschamps ostao vjeran prvotnom planu, kojeg je u život vratio Pavard, sjajnim golom, a onda Mbappe završio, no tu su Gaučosi sami sebe zapravo ponudili. Belgija je svoj Plan B protiv Japana odradila majstorski.

Naravno, apsolutno bi najbolje za sve nas pored malih ekrana bilo da obje momčadi ponove spektakl kakav su odigrali na Stade de Franceu prije tri godine, kada je Belgija slavila sa 4:3. To je bila prava nogometna fešta, vatromet talenta, kakav je i danas tu, čak i moćniji nego tada, ali ono je bila prijateljska, a ovo utakmica za finale. Utakmica za ulazak u vječnost.