El Jefecito se umorio

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Netko će reći kako je teško zamisliti igrača koji je bio podcijenjen kao Javier Mascherano. Igrača koji je samo za reprezentaciju odigrao 147 utakmica, za Barcelonu 203, Liverpool 94. A igrao je za River Plate, Corinthians, West Ham, Hebei China Fortune i Estudiantes de La Platu.

"El Jefecito" ili na engleskom "The Little Chief", kako su ga zvali, ratnik na terenu, igrač zadatka. U duelu čvrst, skoro neprelazan, uvijek nekako žestok, nabrijan, ali i spreman za dati dobro loptu naprijed. Kao veznjak koji će u Barceloni pod vodstvom Pepa Guardiole postati stoper.

Kod Pepa postao stoper

Priča kaže kako je Pep po dolasku u Barcelonu tražio stopera, ali nije mogao pronaći igrača koji može udovoljiti njegovim potrebama, pa je postavio Javiera na mjesto stopera. Jer Mascherano je znao jednako kvalitetno izaći visoko, proigrati nekog od svojih suigrača, s tim što je morao više voditi računa o toj zadnjoj liniji, kada izaći na vrijeme, postaviti zaleđe. U relativno kratkom periodu je prošao put u važnog veznjaka što je igrao u Liverpoolu, do još važnijeg stopera u Barceloni.

''Sjećam se prve utakmice na poziciji stopera. Igrali smo Ligu prvaka protiv Shakhtara u Donetsku. Nisam razgovarao s Pepom niti sam imao pojma da ću igrati baš na toj poziciji. Iznenada, Pep je pročitao sastav, postavku. Već tada sam počeo razmišljati kako je to moja prilika ako želim ostati i igrati u Barceloni. Znao sam da ću dobiti više minuta kao stopera, nego kao veznjak. Pronašao sam svoje mjesto i pokušao ga što duže zadržati. Ja sam uvijek nekako preživljavao na terenu'', pričao je Argentinac koji se u novoj ulozi sjajno snašao. Hendikep u visini znao je nadoknaditi "glavom" razmišljajući, postavljajući se tamo gdje treba.

Naravno, na ruku mu je išla činjenica da Barcelona igra na posjed, da nema previše zračnih duela. Pa iako pojavom možda nije izgledao kao takav igrač, Javier je jako puno razmišljao, zato i jeste uostalom ostao na Camp Nou osam godina. Upisao 334 službena nastupa, na klupi su se u tom periodu izmijenili Guardiola, Tito Vilanova, Tata Martino, Luis Enrique i ErnestoValverde, te je uzeo 18 trofeja.

Prije za reprezentaciju nego za klub

Loptu je Javier počeo šutirati kao dječačić od nekih 4-5 godina, uglavnom je igrao protiv nešto starijih klinca. S deset godina, Mascherano se pridružio jednom lokalnom klubu u San Lorenzu, njegov uzor u to vrijeme je bio ClaudeMakélélé, pokušao je naravno kopirati Francuza na terenu. Uskoro će ga primijetiti skauti RiverPlatea, pa će se on preseliti u njihovu akademiju. S 15 godina će se priključiti omladincima Rivera. 2001. godine je s reprezentacijom Argentine bio je na domaćem terenu četvrti, igralo se Svjetsko kadetsko. O kakvom se igraču radilo, najbolje potvrđuje podatak da je prije zaigrao sa seniorsku vrstu, nego prvu momčad Rivera. Tamo nije imao mjesta pored Leonarda Astrade, ali je zato u repki dobio priliku, 2003. godine 16. srpnja, kontra Urugvaja. Bio je u mladoj reprezentaciji na SP 2003. godine, sljedeće osvaja zlato na Olimpijadi i gubi finale Cope, gdje je bio ponajbolji igrač kod "luđaka" Bielse.

Čudni transferi u Brazil i Englesku

Zahvaljujući kontroverznom KiavashijuJoorabchianu, poduzetniku iz Irana prijeći će u Corinthians. Čiji je većinski vlasnik bio baš Joorabchian. Mascherano i Tevez, "El Jefecito" i "El Apache" su pomogli Corinthiansu da uzme naslov, iako je Javier imao problema, neugodnu povredu stopala, ali se vratio puno brže nego što su mnogi očekivali. Nakon Svjetskog prvenstva 2006. godine, pomenuti dvojac ide u West Ham, iznenađujuće jer se radilo o momčadi koja se bori za opstanak.

"Čekićari" su prihvatili uvjete tvrtke Media SportsInvestment, pa su kako se to tada jednostavno moglo objasniti "iznajmili" Javiera i Carlosa bez ikakvih prava na njih. Legalnost samog transfera odmah je dovedena u pitanje pod sumnjom da su ulogu u poslu imale neke treće osobe, no obojica su ipak dobila dozvolu zaigrati za londonski sastav. Zbog njih dvojice, West Ham je čak i platio kaznu tešku 5.5 milijuna funti zbog kršenja transfernih pravila Premier lige. Jednako tako bili su nemoćni kada je recimo za pola godine, Mascherano otišao na Anfield, što Englezima nije baš najbolje leglo, posebno zbog načina na koji im se Iranac provukao ispod radara.

''Igrač hladne glave na terenu, koji uvijek analizira i razmišlja o utakmici u svakom trenutku'', znao je reći Xabi Alonso, Mascheranov suigrač iz Liverpoola. Međutim u to vrijeme Rafa Benítez nije gajio neki moderan nogomet, Javier je igrao dvije i pol godine, nije ništa osvojio i na kraju se rastao na pomalo ružan način.

''Cijele su mi godine nešto obećavali, ali to nikad nisu ispunili. Loše sam se osjećao kad su u cijelu priču umiješali moju obitelj. Nije istina da me moja obitelj natjerala na odlazak u Španjolsku. Kada čujete ili pročitate takve laži o sebi, naravno da se naljutite. Dok su Manchester City, Chelsea i Manchester United trošili velike novca na pojačanja, Liverpool nije činio ništa jer nije imao novca. Situacija mi je stoga bila i više nego jasna. Kada se želite boriti za velike stvari, morate ulagati u momčad, ali to nije bio slučaj s Liverpoolom'', objašnjavao je novinarima Mascherano razloge odlaska.

Zlatne godine u Barceloni

U Barceloni će Javier doživjeti "transformaciju" iz veznjaka u stopera koji sa svoja 174 centimetra rukovodi zadnjom linijom bez problema. Njegov forte nije bila visina, već brzina, pa je bez problema mogao izaći naprijed prema centru, na pedeset metara od svog gola, ali se znao i vratiti na vrijeme i zatvoriti eventualne rupe.

''Javier je igrač o kojem možete samo maštati. On je vrsta igrača kojeg trener ne bi mijenjao ni za što i ja ga nikada ne bih prodao'', hvalio je u svoje vrijeme Pep Argentinca. Ovaj je uzvraćao istom mjerom.

''Guardiola je bio perfekcionista. On nas je odveo gotovo do savršenstva. Pep je stvorio pobjednički mentalitet, ali ne samo Barcelone. On je uzrok što su mnoge ekipe dosta napredovale.''

S Barcelonom je osvojio 17 trofeja pri čemu četiri naslova španjolskog prvaka i dvije Lige prvaka (2011, 2015), međutim kada je shvatio da gubi mjesto u momčadi, da je minutaža sve manje kod Valverdea, odlučio je podvući crtu, barem kada je u pitanju Barcelona u europski nogomet.

''Očito je da u Barceloni ne igram često kao prije. Još uvijek igram, još se natječem, u sastavu sam svaku utakmicu jer to zaslužim na treningu. Ali jasno je da želim igrati više. Ne kažem da moram, jer igraju igrači koji su na najvišoj razini. Ne mogu tu previše napraviti", rekao je Mascherano koji je bio samo još jedan od igrača koji su se skrasili u Kini za dobru lovu. Hebei Fortune je klub u kojem će ustvari Javier probati izvući ono još nešto malo što je nadao se može biti dovoljno za reprezentaciju.

Među prvima je "progledao" objasnivši u Rusiji kako ima puno boljih reprezentacija od njegove. Utakmica protiv Francuske u četvrtfinalu bila je njegova posljednja reprezentativna, 147.

''Ova priča je završena. Sve smo dali da dođemo do finala, ali sada samo ostajem navijač argentinske reprezentacije. Nadam se da će ova djeca u budućnosti nešto napraviti'', poručio je Javier.

Vratio se kući i rekao dosta

Prošle godine se vratio kući, ne u River gdje je počeo već kod svojih prijatelja, Juana Sebastiana Verona, predsjednika kluba i trenera Gabriela Milita, u Estudiantes. Tamo gdje je prije dva dana definitivno spustio zavjesu. Ne može više.

''Želim vam reći da odlazim u mirovinu te se zahvaljujem Estudiantesu što mi je omogućio da karijeru okončam u Argentini'', kratko je oglasio Mascherano.

Jedan od najvećih argentinskih igrača posljednjih 15- tak godina, radnik kakvih nije bilo puno u Južnoj Americi, posebno ne u Argentini koja nikako da se vrati u vrh svjetskog nogometa. I neće biti lako se vratiti bez "El Jefecita" neumornog igrača kojem nije bilo teško igrati za druge, trčati, zatvarati prostor iza najboljih igrača, bio je spreman uraditi sve što je potrebno za uspjeh momčadi, selekcije, nekada i na svoju štetu. Svjedoci tvrde kako je upravo zahvaljujući njemu reprezentacija Argentine stigla do finala u Brazilu ljeta 2014. godine. Njegovom stilu, motivacijskim govorima u susretima četvrtfinala, polufinala, prije nego što će pucati jedanaesterci. Iako je kapetan službeno Messi. Zato su mnogi vjeruju da bi ako se odluči za trenersku karijeru, Mascherano mogao biti nasljednik Diega Simeonea.