El Trinche otišao u legendu

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Iz Argentine stiže vijest kako se Tomas Felipe Carlovich, poznatiji kao "El Trinche" preminuo danas u bolnici. Ne, nije riječ o koronavirusu, već je ovaj nekadašnji nogometaš završio u komi. Njega je napao jedan manijak na ulici, te mu ukrao bicikl.

''Kada sam došao na mjesto događaja, prepoznao sam ga, pa izašao iz automobila i počeo ga dozivati: 'Trinche, Trinche!' Imao je otvorene oči, no bio je u nesvijesti čitavo vrijeme, a onda ga je odvezla hitna pomoć", otkrio je jedan od svjedoka napada.

Par sati kasnije stigla je vijest kako je Tomas podlegao. U 74. godini života, na ulici grada kojeg je toliko volio, kvarta kojeg nije želio nikada napustiti.

Tko je El Trinche?

Tko je taj "El Trinche" doista? Za one koji su ga gledali, poznavali, najveći koji je ikad igrao u Argentini. Što zvuči pomalo nestvarno kada smo se kroz povijest nagledali toliko vrhunskih "gaučosa". I to bez Maradone i Messija, jer su oni jedan poseban svijet. Međutim, kada o Carlovichu govore ljudi poput legendarnog trenera Menottija ili Maradone, onda tu jednostavno ima ono nešto.

''Carlovich je bio jedno od one djece s ulice koja su, još otkako su se rodili, imali loptu kao jedinu igračku. Volio se zabavljati, ali nije imao nikog da ga usmjeri i pritom nije želio nikakve kompromise. Moj poziv u reprezentaciju je odbio. Ne znam, da li je rekao kako mora u ribolov ili nešto slično'', reći će Menotti koji je Argentinu doveo do naslova svjetskog prvaka 1978. godine.

Samo je igrao za svoju dušu

Upravo tako, "El Trinche" spada u red onih igrača koji je kako se to kaže "igrao lopte". Za sebe, za raju, za svoju dušu, sasvim je svejedno. Nije bilo bitno ime kluba, mjesto, jednostavno vlastita sloboda je bila na prvom mjestu. Zbog toga je vremenom kupio epitete poput buntovnika, anarhiste, nekonformiste. Kada gledate slike ovog igrača na prvu, izgleda bez brade i brkova kao Anton Chigurh kojeg je glumio Javier Bardem u filmu „Nema zemlje za starce“.

El trinche je bio umjetnik s loptom, veznjak kojem se lopta lijepi za nogu. Koji za okladu s nekim na tribinama može napraviti na terenu što želi. Legenda kaže kako je jednom prilikom prošao protivničke igrače od centra pa do njihovog gola i kada su mnogi vidjeli loptu u golu, on se okrenuo, pa opet prema centru.

''Čemu bi služilo gurnuti loptu u mrežu? Pa već je bio gol! Za mene je to bio gol iako nije upisan na semafor'', objasnio je u svom stilu Carlovich čiji je otac u potrazi za poslom stigao u Argentinu još tridesetih godina.

Nije bilo lako, otac Mario i majka Elvira su se mučili kako prehraniti brojnu porodicu. Još jedna u nizu onih klasičnih priča o siromašnoj obitelji, onoj kola dolazi iz siromašnog dijela Rosarija, Belgrana.

Nije prihvaćao pravila

Naravno, Tomas je uglavnom vrijeme provodio šutirajući loptu po tim siromašnim ulicama. Karijeru je počeo u Rosariju Centralu i već na samom početku je pokazao kako za njega pravila ne postoje. Tako je od prve momčadi oprostio napustivši autobus prije polaska na put.

Umjesto sa suigračima, on se vratio na jedan lokalni teren da zaigra "s rajom". Jednostavno nije mogao čekati polazak autobusa. Vratio se u svoj kvart, zaigrao za svoju "drugu" momčad.

Sljedeći klub je bio Independiente Rivadavia iz Mendoze. I tamo je Carlovich nastavio po svome. Jednom prilikom je žureći kući na autobus, napravio namjerno crveni karton. Nakon toga prelazi u Central Córdobu, još jedan klub iz Rosarija. Tamo je jednostavno zaludio navijače. Dolazili su ne samo oni koji navijaju za Central Cordobu, već u puno većih i poznatijih momčadi kao što su Rosario Central i Newell'sOldBoysa. U njegovim čarolijama uživao je Marcelo Bielsa.

''Četiri godine nisam propustio ni jednu njegovu utakmicu na stadionu Gabino Sosa. Nikad nisam vidio igrača kao što je bio Carlovich'', kaže današnji trener Leedsa.

Dvostruki tunel specijalitet

Svjedoci tog vremena tvrde da je baš tada odigrao jednu od najboljih utakmice i to protiv reprezentacije Argentine. El Trinche je zaigrao za kombiniranu momčad sastavljenu od igrača Rosaria i Newell's Old Boysa koja je na njegovim krilima razbila reprezentaciju. Kako je Carlovich ponižavao protivničke igrače, govori i podatak da su reprezentativci tražili njegovu izmjenu. Posebno ga je zapamtio defanzivac Francisco Sá.

''Provukao sam mu loptu jednom kroz noge i dok se on okrenuo ja sam to ponovio. Sjećam se da je publika poludjela, tada'', sjeća se El Trinche.

Dvostruki tunel je bila njegova specijalnost jer je navodno za svaki prodati protivničkom igraču dobiti određeni bonus od uprave kluba za koji je igrao. Kada je El Trinche bio na terenu jednostavno su svi uživali. Suigrači, navijači, treneri, a kako je to izgledalo najbolje potvrđuje podatak da je jednom prilikom vraćen na teren nakon isključenja. Na insistiranje publike!

Mogao je tada Carlovich birati klub u kojem će nastaviti karijeru, ali nije bilo šanse da potpiše neki "pravi" ugovor.

''Moji prijatelji, moji susjedi, ljudi s kojima sam igrao u kvartu. Ja sam samo igrao nogomet. Central Cordoba je bio moj Real Madrid.''

Nije želio u profesionalce

Za legendarnog Jorge Valdana, Trinche je bio čaroban, simbol romantičnog nogometa koji praktično više ne postoji, dok je
José Pékerman El Trinchea je opisao "kao savršenu kombinaciju Fernanda Redonda i Romána Riquelmea". Veliki Maradona je jednom prilikom priznao po dolasku u Rosario.

''Ne nisam ja najbolji, najbolji koji je ovdje igrao je Trinche''

Svoju igračku karijeru Carlovich je završio 1986. godine i nije napuštao svoj kvart, u Rosariju, gdje ga s vremena na vrijeme znali posjetiti pojedini novinari. Jedno vrijeme je radio kao zidar, o nogometu nije želio previše pričati. El Trinche je jednostavno bio svoj, na svoj način je tražio sreću u životu i želio je tu sreću dijeliti s drugima.

Danas je kao takav otišao u legendu. Kao igrač koji nije igrao nogomet, već kao umjetnik koji je igrao lopte.