Englezi su imali formulu u ratu, ali kako sada?

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Prema pisanju The Independenta, čelnici engleske Premijer lige uporno traže način kako završiti sezonu koja je pandemijom koronavirusa zaustavljena. Za sada su sve utakmice u engleskom profesionalnom nogometu odgođene barem do 30. travnja.

Prema posljednjim informacijama koje dolaze s otoka, postoje određene solucije kako bi sve moglo izgledati u nastavku. Klubovi bi trebali biti smješteni, poput reprezentacija tijekom svjetskih prvenstava, u izolirane kampove u Londonu i središnjem dijelu Engleske u kojima bi trenirali i pripremali se za utakmice. Igralo bi se bez publike, uz naravno televizijski prijenos. Igralo bi se u lipnju i srpnju, ali naravno,  ima tu još jako puno stvari koje bi se trebale posložiti ako potvrde ove najave.

Kako je sve izgledalo u ratu

Gledajući u povijest, na neke slične poteze Englezi su se odlučili posljednji put tijekom Drugog svjetskog rata. Jer u Engleskoj se igralo i u tom periodu, ali ne klasični način. 3. rujna 1939., Velika Britanija je objavila rat nacističkoj Njemačkoj nakon njemačke invazije na Poljsku. Uspostavljeni su planovi za mobilizaciju trupa, generali su sjedili za stolovima osmišljavajući ratne planove, ali predaje barem kada je u pitanju nogomet nije bilo.

Liga u sezoni 1939/1940 je prekinuta, ali je vlada Nevillea Chamberlaina objavila 14. rujna kako će se nogomet u Velikoj Britaniji nastaviti tijekom rata, ali samo pod uvjetom određenih promjena. Prvenstvo je prekinuto nakon tri kola, Blackpool je držao prvo mjesto ispred Sheffield Uniteda i  Arsenala, a onda je sve nastavljeno rujna 1939. godine, kada je liga podijeljena na deset divizija uspostavljenih širom Britanije.

Cilj je bio klubovi tijekom putovanje ne prelaze velike udaljenosti, a uspostavljene su određene mjere kada je u pitanju broj gledatelja. Na početku na stadionima nije moglo biti više od 8000 gledatelja, kasnije do 15000. Nije se odustajalo, bez obzira na tešku situaciju, na mogućnost da London, ali i ostali gradovi u Engleskoj budu bombardirani.

Igrači koji nisu bili na frontu su igrali za više klubova

S obzirom na to da su igrači odlazili na front, u vojsku, nije bilo službenih ugovora, tako da su pojedine momčadi mogle popunjavati igrački kadar igračima drugih klubova. Prema određenim podacima, između rujna 1939. i rujna 1945., britanskim jedinicama se priključilo preko 780 engleskih nogometaša. U skladu s pitanjima sigurnosti i logistike, u sezoni 1940-41, ratna liga je preuređena iz deset divizija u dvije. Sada je postojala Sjeverna regionalna liga i Južna regionalna liga.  Napadač Evertona Tommy Lawton je u svojoj autobiografiji "Football Is My Business" rekao:

"Tada je došao rat i time kraj moje karijere - ili sam se tako osjećao. Jednostavno u tom trenutku nije bilo mjesta na svijetu, gdje je mogao živjeti, raditi profesionalni nogometaš u tom trenutku. Završio je u jednoj vojnoj jedinici ali kako se to kaže nije morao na prvu liniju, njegova jedinica je bila smještena u Birkenheadu pa je on mogao igrati za Everton, ali je znao pomoći i ostalim momčadima poput Leicester Cityja, Greenock Mortona, Chester Cityja, Aldershota i Tranmere Roversa. 

"Nekim ljudima je smetalo to što ja sam ostao u Engleskoj, dok su drugi morali ići u rovove, dok su nečiji muževi, sinovi, ginuli. Međutim, ljudi su tako odlučili, nisam tražio da ostanem u Engleskoj, reći će Lawton, jedna od legendi Evertona. Legendarni Reeds, Bill Shankly je u ratu igrao za Norwich, Arsenal, Luton i Patrick Thistle, dok je baš u tom periodu 1943. godine, svoje prve minute u dresu Newcastlea igrao Jackie Milburn, kasnije jedan od najvećih napadača u Engleskoj svih vremena.

Bez publike utakmice nisu dolazile u obzir

Kako je ratni period prolazio, tako su se i lige mijenjale. Pa je FA u sezoni 1941-42, formirao Ligu Londona sa 16 momčadi, uz postojeće Južnu i Sjevernu, uz League Championship. Sličan sustav se zadržao i naredne tri sezone, točnije do kraja rata s tim da se pojavila Zapadna regionalna liga, dok se na Sjeveru igrale prva i druga liga. Pobjednici "Londonske lige" bili su u tom periodu Arsenal i Tottenham po dva puta.

Posebna priča u tom periodu su bili Kupovi koji su pa rekli bismo ujedinjavali Engleski nogomet. Igrao se tzv, "Ratni kup" čije je finale 8. lipnja 1940. godine, između West Hama i Blackburna gledalo na Wembleyu 42,399 gledatelja. Gol za "čekićare" je zabio Sam Small.

Devet mjeseci kasnije, Preston i Arsenal su remizirali u prvoj utakmici na Wembleyu, ali je Preston u ponovljenoj na Ewood Parku slavio 2:1. Nakon toga je odlučeno kako će u finalu igrati pobjednici na Sjeveru i Jugu, a trofeje su uzimali Wolverhampton, Arsenal i Bolton, s tim da Charlton i Aston Villa nisu igrali ponovljenu utakmicu 1944. godine, zbog straha od bombardiranja. U finalu su igrali pobjednici „Sjevernog“ i „ Južnog“ kupa.

Ako se prvenstvo u Engleskoj nastavi od 1. lipnja, proći će 83 dana od posljednje utakmice koju su odigrali Leicester i Aston Villa 9. ožujka. To bi bila najveća pauza u Engleskoj još od sezone 1962-63 kada se čekalo na 70 dana kako bi se prvenstvo prekinuto zbog velike zime nastavilo.