Tekst članka se nastavlja ispod banera
Nakon čistilišta u gornjem dijelu ždrijeba, za polufinale je ostala poslastica, okršaj Španjolske i Italije. U dosadašnjem dijelu turnira Italija je očarala mnoge, pa i one koji godinama navijaju za ovu reprezentaciju. Jer jednostavno ovakav povratak na veliku scenu nitko nije očekivao.
Roberto Mancini veliki igrač, sada bi vrlo lako mogao postati jedan od onih odabranih u trenerskoj struci. Jer Italija s pravom konkurira za drugi naslov prvaka Europe, prvi nakon 1968. godine. Naslovu su bili i jako blizu u Rotterdamu 2000- te godine, možda nekih tridesetak sekundi daleko, međutim Wiltord u četvrtoj minuti nadoknade i Trezeguet zlatnim golom tada lome srca milijunima navijača ove reprezentacije. Igrali su i finale 2012. godine, finale u kojem ih je uništila baš Španjolska. Španjolska koja je na ovom turniru igra neki čudan nogomet. Uz neizostavni posjed lopte, imate osjećaj da mogu postići bilo kada i bilo kojem protivniku, ali jednako tako pokazuju određene slabosti pa dopuštaju svojim protivnicima povratak iz nokdauna.
Nakon velike tragedije koju je prošao u privatnom životu Luis Enrique je tu, čovjek koji se po karakteru razliku od Mancinija, što je donekle očekivano jer je Španjolac šest godina mlađi. Kada gledate Mancinija na klupi vidjeti jednog uglađenog gospodina, koji ne urla, ne galami na svoje igrače, dok je Enrique druga priča. Puno temperamentniji, po reakcija bismo rekli „ luđi“
Današnji duel Italije i Španjolske će mnogi okarakterizirati kao dvoboj “okomitih” Talijana i “širokih” Španjolaca razvučenih po bokovima. Kada su se posljednji put sastali na Europskom prvenstvu Italija je slavila 2:0. Bila je to utakmica osmine finala, Chiellini i Graziano Pelle su bili igrači odluke.
Španjolci pali tek u ponovljenoj utakmici
Kada su u pitanju međusobni dvoboji, povijest pamti neke od posebnih. Recimo utakmicu odigranu 1934. godine, na Svjetskom prvenstvu. Bolje rečeno dvije. Za prolaz u polufinale. Italija je bila domaćin turnira, Mussolini je vladao već dvanaest godina, prvenstvo je organizirao i iskoristio kao svojevrsnu propagandu vlastitog režima. Italija je imala dobru momčad, ali bilo je tu još kvalitetnih poput Austrije, Čehoslovačke, Španjolske. I baš u četvrtfinalu igrali su Italija i Španjolska. Završilo je 1:1, nije bilo jedanaesteraca, pa se dan kasnije igrala nova utakmica. Španjolci su imali velikog Zamoru, Italija Montija, Meazzu, Orsija, Schiavu. Gianni Brera, talijanski nogometni novinar, kasnije je napisao "sudac Baert ponašao se kao da dobro zna gdje se igra aludirajući na suđenje belgijskog suca koji je dopustio domaćoj reprezentaciji izuzetno grubu igru.
Ponovljeni susret je završio trijumfom Italije, Meazza je bio strijelac, Španjolcima su neki golovi poništeni, neki igrači polomljeni, Od te utakmice do prve sljedeće na velikim takmičenjima će proći jako puno. Tek tamo 1980 godine igrali su u Milanu Italija i Španjolska nije bilo golova, Zoff i Arconada su bili u glavnim ulogama. Španjolce je s klupe vodio nitko drugi do slavni, veliki Kubala. Nije bilo pobjednika, završilo je 0:0
Tassotijev lakat
Na Europskom prvenstvu 1988. godine, ove dvije selekcije su se našle u istoj skupini. Ovaj put je to bio okršaj Azeglija Vicinija s jedne i Miguela Munoza s druge one trenerske strane. I baš je Vicini povukao potez koji je obilježio utakmicu. Na teren je poslao mladog Paola Maldinija koji je obavio sjajan posao u defenzivi, što nije bilo lako jer su Španjolci imali Butragueña, Michela, napadački vrlo jaku momčad. Na kraju je Italija slavila opet i to golom Viallija u 74.minuti.
Žestoko je bilo u završnici susreta četvrtfinala Svjetskog prvenstva. Italija je dugo vodila golom Dina Baggia, prije nego što će Caminero izjednačiti u 59. minuti. Pitanje pobjednika je odlučeno dvije minute prije kraja, ovaj put je pogodio drugi Baggio, Roberto. Poslije meča je „zavatrilo“ na terenu, a pamti se i lakat Tassotija u lice sadašnjeg izbornika Enriquea. Luis
''Luis Enrique želio je ubiti suca i Tassottija. Nije se mogao kontrolirati. Nekako sam ga uspio zaustaviti, mislim da sam ga čak morao oboriti na zemlju. Bio je vrlo hrabar i vrlo jak'', prisjetio se tog trenutka sa stadiona u Foxboroughu, španjolski fizioterapeut Senen Cortegoso Efeu.
Svoju priliku da uzvrate, Španjolci su dugo čekali. Italija je kao i danas, na Europskom 2012. godine igrala dobro, napadački dopadljivo, pod palicom Cesarea Prandellija, međutim u finalu nisu imali šansi. Crvena furija je bila raspoložena, završilo je 4:0.
Za najboljeg igrača Eura proglašen je Andres Iniesta a španjolski izbornik Vicente del Bosque postao je prvi trener u povijesti koji je kompletirao hat-trick osvajanjem Lige prvaka, Svjetskog prvenstva i Europskog prvenstva.
