Evo nam i Ronalda za kraj prvog kruga

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Kao što smo i očekivali, Španjolska nas je dugo gnjavila u meču protiv Češke, bilo je skoro komično gledati uzaludne pokušaje Davida Silve, Nolita i društva da uguraju loptu u mrežu Čeha, a povrh toga je bilo bolno gledati sva ona beskrajna dodavanja Španjolaca na 20-30 metara od gola na koji trebaju napadati. Ništa što već nismo znali i pitam se – dokle više?

Oj, dosado, Španjolska ti je ime!

Ušetati se protivniku u gol je virus koji je zahvatio španjolsku reprezentaciju onog trenutka kada je netko rekao da je tika-taka španjolsko nacionalno blago, a ne Barcelonin zaštitni znak. I bome su jako od tog virusa oboljeli, pa su opet pobijedili u posjedu lopte, što im je umalo postalo važnije od toga da zabiju gol. Sreća pa su se na kraju odlučili za Plan C i Pique je konačno u 88'  dobio jednu loptu na glavu od Inieste i sproveo je u mrežu jučer dosta prosječne reprezentacije Češke. Čeh je nemoćno pao kao klada, a Španjolci se riješili muke slušanja domaćih novinara koji su već oštrili pera da opale po reprezentaciji.

Iz ove perspektive gledano, Hrvatska ne bi smjela izgubiti od Češke, jer je kvaliteta na strani Vatrenih. Što ne znači da će biti lako u petak, opreza nikad dosta, pogotovo jer se čini da su se Česi malo pretjerano prepali Španjolske i pokušali igrati na bod. Umalo ga nisu i osvojili, ali između umalo i osvojili je onaj gol Piquea.

Ibra bije, Ibra se ne smije…

Šveđani su bili gol manjka iza borbene i konkretnije Irske – i taman kad smo očekivali da Martin O'Neill to iskusno privede kraju u svoju korist, uskrnuo je Ibra, te završio jednu jedinu odličnu akciju Švedske na utakmici. Gol nije njegov, već irskog nogometaša Clarka, koji je bio najopasniji napadač Švedske još od prvog zvižduka i koji je konačno u 71. minuti upucao glavom loptu u svoju mrežu. Švedi su nas malo razočarali, a Irci su odigrali standardno, čak i mrvicu otvorenije nego smo očekivali. To je benefit ovog sustava gdje i treći u grupi može proći dalje, pa nema labavo. O'Neill je tako skužio da će najveću šansu za tri boda imati protiv Švedske i malo mu je falilo da ih uzme.

Talijani uskrsli kad se najmanje očekivalo

Ako ste čitali našu najavu prije Eura o pet izbornika koji bi mogli razočarati, dvojica su se odmah našli u dvoboju – Conte i Wilmots. Ispalo je da smo bili 50 posto u pravu, barem za sada, jer je Conte prijatno iznenadio, a Wilmots (očekivano) podbacio. No, krenimo redom – čim sam vidio Fellainija s ofarbanim gnijezdom na glavi znao sam da to nije dobar znak za sve koji su očekivali trijumf Belgije. I dok su Belgijci izašli kao da su pošli na maskenbal, sa nekim irokezima i ćubama na glavi, Talijani su izašli na teren u ne baš fazoniranom i šminkerskom izdanju, gotovo da to nimalo ne sliči onoj Italiji koja je nekoć udarala ritam modnih trendova.

Doduše, bilo je tu opet viška gela i nekih pokušaja sa zulufima, no većina je Talijana izgledala kao da su sad stigli iz Legije stranaca, nakon pet dana ratovanja. Belgija je igrala kako inače igra i kako smo svi očekivali, dok su Talijani igrali kako ni najoptimističniji talijanski sportski novinar (ako takav uopće postoji) nije očekivao – razigrano, čvrsto i napaljeno.

Belgija je naoko znala što hoće, ali osim jednog bijega Lukakua, par blokiranih mogućnosti iz gužve pred golom i par udaraca sa distance, sve se svelo na dolazak pred šesnaesterac Italije gdje bi se Belgijci onda izgubili u bespućima Juventusove obrane (B-BBC), pokazujući ono što smo objasnili još jučer – da nisu porasli unatrag par godina, već naprotiv – čine se kao da im je netko oduzeo dvije godine, prije svega iskustva.

Razočarali su mnogi, a najviše De Bryune, koji ni u 90 minuta nije pronašao poziciju na kojoj bi mogao biti opasan za Talijane, a ovako je bio opasniji za svoje. Kao i Toby Alderweireld, koji je kumovao prvom gol. Razočarao je i Lukaku, koji je osim jednog bijega i umalo gola izgledao kao slon u staklari. S druge strane, Talijani kao Talijani, reklo bi se, imali su dovoljno šansi da zabiju barem jedan, što je učinio niotkud pristigli i sinoć sjajni Giaccherini, a na kraju su zabili i drugi gol – Pele u samom finišu meča prekrasnim volejem nakon ubitačno dobre talijanske kontre.

Umjetnost je kako Talijani dobivaju žute kartone, a još veća umjetnost će biti kad ih „očiste“ u samo jednoj utakmici. Sve sa svrhom i razlogom. Buffon je i dalje svjetska klasa, a naoko otpisani igrači u reprezentaciji daju 110 posto. Talijani su, nema sumnje, najprijatnije iznenađenje nakon prva četiri dana.

Najava današnjeg programa:

18:00 Austrija – Mađarska

Peti dan i za početak „austrougarska“ utakmica u kojoj, sudeći po onoj dobroj fori s facebooka, igraju „dva oka u glavi“ biti će sve samo ne miroljubiva utakmica. Austrija je favorit jer su bili hit reprezentacija kvalifikacija i jer igraju brzo i moderno, s nekoliko jakih igrača (Alaba, Fuchs, Wimmer, Harnik, Junuzović, Arnautović…), a trener Marcel Koller je ozbiljna faca koja je spremila vrlo kompaktnu momčad.

S druge strane, Mađari već desetljećima s pogledom u bolju prošlost kad su bili „Laka konjica“  konačno su se otrgli zagrljaja slavne povijesti i ralja kvalifikacija. Nije Mađarska puno slabija od Austrije, ali igrači poput Gere, Dzudzaka ili Szalaya su im najzvučnija imena, a takva tri vrijede kao jedan Alaba. Većina mađarskih igrača igra u srednje jakim srednjoeuropskim klubovima ili u Turskoj, što znači da igraju na kolektiv, a ne na neku zvijezdu. A tu je najzaslužniji Nijemac Bernd Storck , trener koji je treći u vrlo kratkom vremenu na kormilu Mađarske i koji je ipak ovaj Trabant dogurao do Eura. No, Austrija je, ponavljamo, bolja momčad i samo izrazito loš dan ih može spriječiti da ovo izgube.

21:00 Portugal - Island

Na kraju prvog kruga stiže nam C. Ronaldo u jednoj od zadnjih prilika da uđe u povijest kao igrač koji je vodio Portugal do naslova. Uvijek blizu, ali nikad na vrhu, Portugal dosta ovisi o zvijezdi Reala, ali u nekoliko pripremnih utakmica bez njega pokazali su da imaju i varijante bez njega.

Dok je Ronaldo hvatao pravu boju na nekoj dalekoj plaži odnekud je najednom iskrsnuo „sin razmetni“ i već zaboravljeni Quaresma i u zenitu svoje karijere sjetio se kako je bio jedan od najtalentiranijih igrača svoje generacije. No, Portugal ima još odličnih igrača, poput Williama Carvalha, Joao Maria, Adriena Silve ili Vieirinhe, uz već poznate likove koji su do sad protraćili većinu talenta, a među kojima prednjači Nani. U obrani su još i Pepe i veteran Ricardo Carvalho, a igrom još uvijek dirigira Joao Moutinho. No, glavni dirigent je trener Santos, onaj nakon čijeg odlaska su Grci potonuli kao kamen. Ljubitelj čvrste igre i minimalnih pobjeda kao da je u zadnje vrijeme odlučio da igra lepršavije.

Portugal je stoga favorit protiv borbenih i neugodnih Islanđana, koji su čini se u blagom padu forme, osim ako Lars Lagerback nije u prijateljskim utakmicama namjerno pilao naopako. Sva sila igrača čije prezime završava na –son čini kompaktnu cjelinu koja se fanatično bori, a izdvajamo Bjarnasona, Gunnarssona, Sigurdssona i Finnbogasona. Ne bi nas čudilo da stanu kao riblja kost u grlu Portugalcima, koji su vazda sebi najteži protivnik, ali ako se po jutru dan poznaje, a to su ovaj put prijateljske utakmice obje reprezentacije protiv istog protivnika – Norveške, onda je Portugal opasno veliki favorit.