Francuska – Njemačka ili šok svih šokova?

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Eto, sve ste vidjeli, Conte ovo, Conte ono, a danas mu ipak zamjeraju što je prije raspucavanja penala uveo Zazu (koji je loptu lansirao u zadnji red tribina), no Conte je uradio ono što najbolje zna – ukrotio je Njemačku i umalo prošao u polufinale. Njemačka je trenutno individualno jača i tu spora nema, a znakovito je kako su prilikom pucanja penala i tradicionalno hladnokrvni Nijemci pokazali kako mogu popustiti pod pritiskom, prije svega rutineri tipa Muller i Schweinsteiger, ovaj drugospomenuti je mogao riješiti pitanje pobjednika već u petoj seriji, ali je pucao nebu pod oblake.

Zanimljivo i kako su za Italiju penale upropastili Pelle i Darmian, obojica igraju u engleskom Premiershipu, što bi nas dovelo do zaključka da englesko prokletstvo izvođenje penala nije samo virus rezerviran za fetive Engleze, nego i za one koji tamo igraju. Njemačka čeka svog protivnika večeras, a onda će protiv njega u četvrtak igrati za veliko finale.

Domaće je domaće

Protivnik Njemačkoj biti će, ako pitate stručnjake, kladionice i stare igrače – domaćin Francuska! Jednostavno, Islanđani su simpatični, Islanđani su cool, oni su izbacili Englesku, ne boje se nikoga, ali Islanđani su ipak reprezentacija koja ne spada u polufinale po planovima“ velikih igrača“. Eto, tako to mnogi gledaju. Walesu svaka čast, ali Island da prođe Francuze? Ma dajte, molim vas! Jedno je Belgija, a ovo je domaćin, kojem su naštelili da igra zadnji, iako je nastupio na Euru prvi, u Grupi A, ali je sve isplanirano da bi se, za ne daj Bože, domaći što duže zadržali u turniru. I sve će se učiniti da tako ostane i dalje. Nije teorija zavjere, nego prilično realan pogled na stanje stvari.

Međutim, lopta je okrugla, igra se jedna utakmica, islanđani nemaju što izgubiti, Lars Lagerback sigurno neće, kad je već dovde dogurao, sada položiti oružje. Islanđani su neopterećeni, slično Walesu, oni nemaju imperativ pobjede, tu su došli da uživaju u danima ponosa i slave i nemaju breme uspjeha. Njima je ovo party za ekipu – i upravo kao što je Wales na taj način pristupio Belgiji – i oderao ih, tako će i Island pristupiti večeras.

Što može poći po zlu za Deschampsa?

Realno govoreći, francuska obrana je li-la. Neće im igrati ovaj put niti zamjenski zid, Adil Rami, zbog dva žuta kartona – i ionako klimav dio momčadi sada će biti još klimaviji. Kante je također kartoniran, ali Francuzi njega još i mogu nadomjestiti. Island je taktički zrela momčad i nije isključeno da će iskoristiti svaku ponuđenu grešku domaćih. S druge strane, Francuzi su čitav turnir odigrali toplo – hladno. Prvo poluvrijeme su obično blijedi, u drugom se tek bude, ali je opet činjenica da nisu do sada imali jakog protivnika. Njih je Švicarska držala u egalu, njih su Albanci držali do kraja na 0:0, oni su u prvom pluvremenu protiv Irske bili grogirani, a Rumunje su na otvaranju riješili tek na kraju, genijalnošću Dimitri Payeta. Ne samo zato jer je četvrtfinale, nego zato što je to tako, njiima će Island zapravo biti prvi pravi test, najteži protivnik do sada. A breme uspjeha na leđima i ramenima Francuza sedam je puta veće od onog belgijskog. Islanđani su kršni i beskompromisni, u ovom trenutku su duplo moćniji od Irske i nemojte se pouzdati u laku pobjedu domaćih. Naprotiv!

Jedino ako...

Da, jedino ako konačno proradi Pogba (dužnik je otpočetka turnira), te s Payetom opet počne praviti višak na terenu. Jer Islandu moraš napraviti višak igrača, inače ga nećeš probiti. Zabiju li se Deschampsovi puleni u beskrajna i predvidiva nabacivanja Evre i Sagne, na do sad ne baš efikasnog Girouda, Francuzi riskiraju da ih islandski gejzir otopi kao led na suncu. Protiv Islanda ne bi smjelo opet sve spasti na Griezmanna. Jer, ako je izvukao Trikolore jednom ili dva puta, ne znači da može opet. Nogometni svijet neutralnih fanova ionako ne bi imao ništa protiv da ne uspije.