Francuzi su jaki k'o beton, ali…

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Sve otprilike znate – Francuzi su otpočetka jedan od favorita, gladni su trofeja, jer su izgubili finale EP-a u vlastitom domu, prije točno dvije godine i sada žele okruniti jednu sjajnu generaciju. U međuvremenu su dobili Mbappea i Pavarda, a izgubili Koscielnyja i Payeta, djeluju široko, snažno i doimaju se kao da još nisu odigrali utakmicu na sto posto! Dvije godine su iskusniji, sve velike brojke na njihovoj su strani, a imali su i dan vremena više za rekuperaciju i odmor.

Imaju i oni mana

No, kao i u svakoj priči o favoritima, imamo par začkoljica, na koje bi vam ovom prilikom skrenuli pozornost. Prva je ta da nas otpočetka turnira nisu baš oduševljavali – prve dvije utakmice, s Australijom i Peruom nisu bile dobre. Australija, jedna od definitivno najlimitiranijih reprezentacija na turniru, držala ih je u šahu, da nije bilo onog s(p)retnog gola Pogbe ostalo bi 1:1. S Peruom su odigrali jednu sjajnu akciju, onu za gol Mbappea, a sve ostalo bilo uglavnom čuvanje minimalne prednosti. Peruanci opet nisu imali sreće, makar su stvorili nekoliko izglednih prilika.

Susret s Danskom bio je „downtempo“ meč, ne pokazuje nam previše, ali ako bi ga probali ozbiljno shvaćati može nam dati zaključak kako Francuzi igraju na hitru transformaciju, kada se lopta protivniku oduzme na svojoj polovici terena – ili traže grešku protivnika kod iznošenja lopte (obično nakon što propadne napad, ali lopta još nije izbijena), kada se srednji red privlači napadu i vrši presing. Francuska je reprezentacija prostora, u obrani ga sjajno zatvara, a u napadu ga sjajno otvara. Ali, kada im se prostor za napad zatvori, a to im je radila, recimo Australija, čiji igrači su igrali čvrsto i bili blizu Francuza, onda Francuzi imaju problema – Mbappe, Griezmann, Pogba…tada moraju kombinirati, a tu su već ranjivi.

Argentina im je zabila čak tri!

Argentina im je u osmini finala dala tri gola i usput ostavljala ogroman prostor već na centru, obrana joj je visjela kao zlatan lančić na djevojačkom vratu, tako da je Sampaoli još jednom dokazao da ne zna prozrijeti protivnikov forte. Mbappe je dobio priliku da se sjuri u šesnaesterac, Francuska je izgledala prebrzo za nesretne Gaučose, ali ostaje dojam ta tri primljena gola. Argentina, naime, Hrvatskoj nije dala niti jedan, a primila je tri!

Urugvaj je bio bez Cavanija, koji je ne samo napadač, nego i važan stup obrambeno – taktičkog fronta. Svojim kretanjem veže za sebe dvojcu, nekad i trojicu protivnika, a njegova skok igra pojačava zid obrane Urugvaja. Sve to slabije je radio Stuani – dovoljno da Varane zabije iz prekida, a pogreška Muslere na šut s distance Griezmanna samo je riješila pitanje pobjednika. Bez Cavanija je Urugvaj bio bezopasan u napadu, bez klasičnog razigravača u sredini Suarze je ostao odsječen. Franuska je prošla, ali opet nas nije uvjerila da stvarno gazi. Ali, uvjerila nas je da zna koliko i kako može – i da je važno ne primiti gol, a jedan će već nekako ući!

Belgija je pregorjela u taktičkoj formi

Tako su odigrali i polufinale s Belgijom. Belgija je bila bolja, ali samo ako se broji posjed lopte. Francuska je obrambeno odradila besprijekorno, Belgijci su se razbijali na dvadeset metara, pogotovo nakon što je Umtiti postigao onaj gol u 51'. Jednostavno, tu je utakmicu, makar se očekivalo obratno, taktički dobio Deschamps, umjesto vatrometa golova dobili smo golovima siromašan susret, ali ponajviše zato jer je francuski cilj opravdavao sredstvo – davali su Belgiji fiktivnu moć preko posjeda, ali su značajno markirali sve njihove ključne igrače i protok lopte na ključne pozicije s kojih je gol mogao biti ugrožen.

U takvoj igri Hugo Lloris ima priliku namjestiti se kako treba i ocijeniti otkud prijeti opasnost. Francuska je u finale došla spregom odlično osmišljene taktike i pojedinačne kvalitete, ali im je Belgija dala prostora za to.

Momci, samo hrabro – i u kost!

Što, onda, za finale? Hrvatska nipošto ne smije dozvoliti Francuskoj igranje njihove igre. Ne bi bilo zgoreg, postaviti se kao slabija reprezentacija, u blok, što je poželjno i s obzirom na deficit u svježini. Ali, kako vrijeme bude prolazilo, čak i smireni Francuzi (jako ističu, inače, tu svoju smirenost) postat će nervozniji. Dakle, zašto ih ne probati tući njihovim oružjem? Čekati svoju priliku i zabiti? To je ono što bi trebalo donijeti iskustvo, koje je ipak na strani Hrvatske i koje bi trebalo prevagnuti na stranu toga da je ključno ne dozvoljavati Francuskoj tranziciju, pogotovo onu u kojoj će igrači ispadati, dajući prostor Mbappeu i Griezmannu. Pustiti Girouda da sidri loptu, ali ne dati prostora da je spušta nekome.

No, opet, tko će im ga znati. Hrvatska je nepredvidljiva, u jednom poluvremenu može izgledati kao na konopcima, a već u drugom kao posve druga reprezentacija. Samo rani gol u mreži joj ne bi bio nimalo dobar. Jer, ovakvi Francuzi i jesu najbolji kad čuvaju prednost. No, opet, Mile Jedinak, Angel Di Maria i Gabriel Mercado su dokaz da ni to čak ne rade savršeno. Može im se zabiti, samo treba biti jak, uporan i odlučan. Ima li to Hrvatska? Eh, malo je glupo pitanje, zar ne?

Happy #WorldCupFinal Day! pic.twitter.com/WIb3v9dLSr

— FIFA World Cup (@FIFAWorldCup) 15. srpnja 2018.