Legendani bek iz Mostara
Goca Jurić: Igrao s dijabetesom, nokautirao igrača Slobode
Tekst članka se nastavlja ispod banera
Igrao je neke od najvećih ili bolje rečeno najvažnijih utakmica na ovim prostorima. S Veležom je uzeo Kup Jugoslavije, u dresu Crvene Zvezde je protiv Milana onu famoznu utakmicu koja je prekinuta zbog magle, kasnije će igrati za Hrvatski Dragovoljac, Zagreb, pa tadašnju Croatiju, sadašnji Dinamo.. Bio stub obrane u duelima protiv Partizana, Celtica, Manchester Uniteda, Newcastlea kada je zaradio crveni karton, Atletico Madrida. Sa svojim bratom Stipom, velikim talentom, Goran Jurić je počeo trenirati s nekih desetak godina u Veležu.
U jednom od posljednjih interviewa (Večernji list) legendarni Goca je govorio o reprezentaciji Hrvatske, Modriću, Gvardiolu, Petkoviću, Livaji, ali i nekim prošlim vremenima. Od ranije je poznato kako je Jurić jako rano ušao u zdravstvene probleme, čitavo desetljeće igrao je s dijabetesom. Kada ste dobili tu dijagnozu?
"Bilo je to 1990. godine, kada sam igrao svoju posljednju sezonu za Crvenu Zvezdu. Prihvatio sam tu dijagnozu kao nešto normalno i ostao maksimalno posvećen svojoj karijeri. Da, to su situacije u kojima bi možda netko pokleknuo, a ja sam se, eto, uzdigao. Iako je to za mene bio svojevrsni teret, više fizički nego psihički, nikada nisam razmišljao o eventualnom prestanku igranja, iako mi je puno puta bilo teško nositi se s tim. Međutim, meni je nogomet život i nikada nisam pomislio o odustajanju. Na kraju, s tom dijagnozom ostvario sam transfer u Celtu".
Upisao je Goran četiri nastupa za reprezentaciju Jugoslavije. Debitirao je protiv Španjolske u prijateljskoj utakmici 1988. godine, nastavio igrati kvalifikacije za SP 1990 u Italiji (Francuska, Kipar), dok je posljednja bila protiv Finske u Helsinkiju 1989. Nije otišao u Italiju.
"U prosincu 1989. godine na utakmici Sloboda – Crvena zvezda nokautirao sam suparničkoga igrača (Jovanović, nap. a.), dobio crveni karton i zaradio kaznu od čak 12 utakmica neigranja. Kako je do incidenta došlo? Čujte, bio sam malo nervozan na toj utakmici, mladost – ludost. No na proljeće sam odradio tu kaznu te sam za Zvezdu nastupio u finalu Kupa protiv Hajduka, kada smo pobijedili s 1:0. Nakon te utakmice, izbornik – pokojni Osim – prišao mi je, čestitao mi i kazao mi da očekujem sutra poziv za reprezentaciju. Međutim, taj poziv nikada nije stigao".
Kao najboljeg igrača protiv kojeg je igrao, Jurić je izdvojio Maradonu.
"Svakoga sam respektirao na terenu, nikoga se nisam bojao. Što je veće ime bilo, to mi je bilo draže protiv njega igrati. Davao sam sam sebi neku dodatnu snagu da ga zaustavim. Meni nije bilo važno je li s druge strane 'ovaj', 'onaj' ili – Maradona. Kad me već pitate, igrao sam i protiv Maradone i izbliza se uvjerio da je to čarobnjak. Zbilo se to u utakmici u kojoj sam za Celtu igrao protiv Diegove Seville. Vodili smo 1:0, potom je Maradona dao gol iz slobodnjaka, a na kraju smo izgubili 1:2 i dobili čak sedam crvenih kartona! Četiri u igri te još tri izvan igre. Sudac nas je u toj utakmici masakrirao!
Nije Goca zaboravio ni svoje početke u Mostaru:
"Franjo Vladić najbolji je igrač Mostara svih vremena! Tu bih pridodao još Duška Bajevića i Envera Marića. Kao klinac, osnovnoškolac, pratio sam utakmice Veleža, navijao sam za njih, a zamislite – ja sam kao mlad igrač zaigrao s Vladićem, Marićem i Bajevićem," zaključio je Jurić.