Grobbelaar: Te slike ću pamtiti dok sam živ

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Subota 15. travanj 1989. godine je bila rezervirana za utakmicu polufinala FA Kupa, stadion Hillsborough je bio domaćin okršaja velikana engleskog nogometa bivših prvaka EuropeNottinghamForesta i Liverpoola.

U to vrijeme stadioni u Engleskoj nisu bili ono što su danas, trajala je borba s huliganizmom, engleski klubovi su bili pod suspenzijom u Europi.

Suspenziji koja je počela nakon Heysela i velike tragedije. Reedsa čiji su navijači "dobili" te subote tribinu Leppings Lane s jednim jedinim ulazom kroz koji je moralo proći malo manje od 25.000 gledatelja.

Duckenfield odlučio

Nekih desetak minuta prije početka utakmice, tribina je bila krcata, skoro 5000 ljudi je još čekalo da uđe. David Duckenfield koji je bio šef policijskog osiguranja će kasnije se ispostavilo napraviti jedan katastrofalni potez, kada je naredio otvaranje kapije C koja je služila kao zid.

Gužva je postajala sve veća i veća, ljudi su pokušavali pronaći svoje mjesto na tribini. Utakmica je počela iako je bilo vidljivo kako je iza gola Brucea Grobbelaara velika gužva, kako civili hodaju iza njegovih leđa, kako njih sve više i više oko terena.

U tom trenutku su Duckenfield i njegovi ljudi samo u glavi imali navijače Liverpoola, huligane koji žele ući na teren. Nisu niti pomišljali na ono najgore što se već događalo. Jer već tada je bilo za neke kasno, posebno za one koji su bili najbliži ogradi. Jedan od najbližih ogradi je bio upravo golman Reedsa.

''Još kada smo izašli na zagrijavanje vidjeli smo kako je dio tribine, onaj njen srednji dio popunjen. U tom trenutku nismo mogli razmišljati što bi se moglo dogoditi. U jednom trenutku sam otišao po loptu nakon jednog napada Nottinghama, vidio sam da se nešto događa, da je velika gužva, ali utakmica je još uvijek trajala. Čuo sam ljude kako vrište u agoniji, kako zovu pomoć. Zamolio sam jednu policajku da otvori jednu od kapija, ona je rekla da ne smije'', sjeća se legendarni golman.

I Kennyjev sin je bio tamo

Ipak, neki od navijača uspjeli su probiti ogradu, otvoriti jedna vrata i počeli ulaziti u teren. Policajci, misleći da se radi o neredima, pokušavali su ih zaustaviti. Pod pritiskom je počela pucati ograda na jednom dijelu sektora. Jedan od policajaca je tada – bilo je točno 15 sati i 6 minuta – utrčao do suca i zatražio da se utakmica zaustavi. Katastrofa se više nije mogla spriječiti.

''Otišli smo u svlačionice i sve dok je jedan naš navijača nije pojavio unutra nismo znali o čemu se radi. On je bio ozlijeđen , rekao je kako je već vidio desetak ljudi koji su mrtvi. Kenny ga je izveo iz svlačionice jer nije želio uznemiravati igrače. Utakmica je prekinuta, mi smo krenuli u autobus prema Liverpoolu. Na radiju smo slušali izvještaje, 20 smrtnih slučajeva, 25 smrtnih slučajeva. Kad je stiglo do 30 smrtnih slučajeva, isključili smo radio - nismo mogli slušati više'', sjeća se Bruce.

KennyDaglish legenda Liverpoola, engleskog, škotskog nogometa je na Heyselu bio igrač, ovaj put je bio trener Reedsa.

Znao sam u tom trenutku da su moja djeca tamo, nije bilo lako sve to gledati. Kada sam čuo Paulov glas u tunelu, kada je neko viknuo "Eno ga!", bilo mi je lakše. Mi smo tada bili jedna od sretnih obitelji, jer su se naša djeca vratila kući te večeri na čemu smo vječito zahvalni. Uvijek suosjećam prema svima koji su bili tamo, kao i prema svima koji su navijači Liverpoola ili imaju nekakve osjećaje prema tom klubu. Dakako, puno su važniji osjećaji obitelji žrtava. Sjećam se navijača koji su koristili reklamne panoe kao nosila'', vraća film Daglish kojeg je tragedija druga u samo četiri godine poprilično uzdrmala.

96 mrtvih opomena za sva vremena

Ukupno 94 navijača su poginula na sam dan nesreće, dok je ozlijeđenih bilo 766, a njih 300 je odvedeno u bolnicu. Četiri dana kasnije, broj mrtvih je porastao na 95 kada je četrnaestogodišnja Lee Nicol preminula u bolnici od posljedica ozlijeda. Ožujka 1993. preminuo je TonyBland, nakon što je skoro četiri godine proveo u komi. Broj nastradalih se popeo na 96. Imena nastradalih u nesreći mogu se naći pored Shanklyeve kapije na Anfieldu.

Nažalost, dugo vremena se pričalo i pisalo o tome kako su navijači Liverpoola bili krivi za tragediju, međutim s tom činjenicom se do dan danas nisu pomirili preživjeli i rodbina nastradalih. Još 2012. godine nezavisna komisija je objavila izvještaj na kojem su radili brojni stručnjaci. Pokazalo se da je od 96 poginulih osoba, redom navijača Liverpoola, barem njih 41 mogla biti spašena da je policija reagirala na valjani način.

Nisu krivi navijači Liverpoola

Dvadeset sedam godina nakon tragedije opširna istraga je utvrdila kako su propusti policije doveli su do smrti 96 navijača. David Duckenfield je bio odgovorna osoba zadužena za sigurnost na utakmici, a porota ga je proglasila odgovornim za nehotično ubojstvo zbog nemara i neispunjavanja svojih dužnosti.

U siječnju mjesecu ove godine počelo je suđenje Duckenfieldu koji je optužen za iz nehaja. Tadašnji inspektor Norman Bettison optužen je po četiri točke povrede dužnosti.

Graham Mackrell, koji je bio tajnik Sheffield Wednesdaya i službenik za sigurnost u vrijeme kada se dogodila katastrofa, optužen je za kršenje sigurnosnih pravila i nepružanje pomoći ozlijeđenima, a još trojica policajaca, Donald Denton, Alan Foster i Peter Metcalf, optuženi su jer su pokušali sakriti što se dogodilo na stadionu.