Grubo prekinut hrvatski san

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Prekid filma i košmar u St. Etienneu, Talijani opet talijanski – i veliki povratak Kraljeva, tri su stvari koje su obilježile jučerašnji dan na Euru. Danas se vraćaju dužnici na teren – Belgija, Austrijanci i Portugal, s tim da ovo dvoje zadnjih igraju jedni protiv drugih.

Smori me nježno!

Švedska jalovina se nastavila, a čekanje da Ibra & jaranen upute šut u okvir gola sve više sliči čekanju Godota. Kao što smo jučer i pretpostavili, Italije je, zadovoljna nakon pobjede nad Belgijom, izabrala svoj nadraži taktički poredak – obranu, pa je jučerašnji sraz sa Švedskom bio uvjerljivo najdosadnija utakmica od početka Eura. I taman kad smo bili uvjereni da je 0:0 ugravirano kao konačan ishod ove utakmice, Talijani izvode akciju svojstvenu samo njima, Eder se kao šilo zabija u meki trbuh žuto-plave obrane – i majstorski šalje loptu iza leđa vremešnog, ali nikad jako pouzdanog Issaksona. Tako je ovaj Talijan, a zapravo Brazilac, poslao Švede u očajničku borbu protiv Belgija u zadnjem kolu, barem za hvatanje onog trećeg mjesta u grupi, a Azzure lansirao u osminu finala. Da, smorili su, brate, smorili, ali vjerojatno smo previše očekivali od Conteovih izabranika, nakon što su nas iznenadili sjajnom predstavom u prvoj utakmici protiv Belgije. Zlatan? Nažalost, nema s kim.

Grubo buđenje iz najdivnijeg sna

Hrvatska je gazila Češku, toliko je bila nadmoćna da su hrvatski igrači bez bojazni za rezultat promašivali zicere i bilo je samo pitanje trenutka kada će se lopta i treći put naći iza Cecha. Perišić i Rakitić ispisali su fenomenalnim golovima povijest, barem se tako činilo, jer Hrvatska je već tokom utakmice dobivala hvalospjeve, od BBC-a, preko Marce, sve do ESPN-a. „Briljantno!“, „Možda i najbolja reprezentacija turnira“, „Neopisiva lakoća igre Hrvatske“, bila je BBC-jeva parafraza remek djela češkog pisca Milana Kundere „Neopisiva lakoća postojanja“.

Da, sve se činilo kao san, kao konačan dokaz da ova Hrvatska može daleko. Čeha nije bilo nigdje. A onda je izašao Modrić, malo se pogubila koncepcija, čak i kad su Česi zabili glavom za 2:1 više je izgledalo kao da će Hrvatska zabiti još jedan, nego da će Česi izjednačiti. A onda se u 87' događa ono na što su pojedini mediji upozoravali, a vjerujem većina nas shvatila tek kao puko preseravanje, nekakvu smiješnu teoriju zavjere, koja je tek tu da popuni prostor.

Što da vam kažem? Kao, ono, kad si tinejdžer i sanjaš da si s najljepšom ženskom u gradu, san koji je fakat kao stvarnost, pun detalja, pun erotskog naboja, ne želiš se nikada iz njega probuditi, sav si se zadao u strast i plamen ljubavi, a onda te majka ili otac grubo probude tresući te uz riječi: „Hajde, diži se, zakasnit ćeš u školu!“. Vidjeli ste lica hrvatskih igrača nakon svega, izgledali su izgubljeno, poništeno, kao da im je netko ispio svu krv, kao da više ništa nema smisla.

Kao da ih je stigla ona najgora kletva – Dabogda imao, pa nemao! Čak i ako UEFA ne posegne za najtežom kaznom, nema Ćire Blaževića da ponovno galvanizira tu momčad. Bojim se da će im i protiv Španjolske strah od novog prekida utakmice i sjećanje na onaj prijašnji, vezati mogućnosti. A šteta, trebalo je to biti najljepše ljeto u životima Hrvata još od 1998.

Vratila se Furija, Bolesnik s Bospora i službeno umro

Turska se raspala po šavovima, Terimove trupe izgledale su kao raštelovan orkestar, a s druge strane su Španjolci konačno podsjetili da mogu nekome zabiti i više od jednog gola. No, ne treba odmah pisati hvalospjeve o Španjolskoj, jer su Turci bili ti koji nisu, nakon što su očajno izgledali u meču s Hrvatskom, uspjeli uspostaviti taktičku disciplinu. Izabrali su nešto otvoreniju varijantu, nego što protivnici inače pristupaju Španjolskoj – i za to bili kažnjeni.

Iako su Turci, da imaju kvalitetnije igrače, mogli jučer prvi nauditi Del Bosqueovim izabranicima. No, nemaju ih, a glavne violine, Turan i Calhanoglu bili su posvađani sa samima sobom, sa suigračima, pa i sa publikom. Pogotovo Arda. Španjolska je, ispade na kraju, rutinirano slavila, ali usprkos vjerojatno i najkvalitetnijem rosteru na Euru i visokoj pobjedi od 3:0, (a moglo je i više), dojma sam da Španjolska još ima puno raditi na egzekuciji i okomitosti i da Turci nisu mjerilo.

Danas na Euru nove tri utakmice

15:00 Belgija - Irska

Wilmotsova zadnja šansa da pokaže belgijskoj i europskoj javnosti da nije levat koji je upropastio najtalentiraniju belgijsku generaciju ikad! Ali, Wilmots ima peh, jer su s kontra strane tradicionalno beskompromisni i borbeni Irci, koji ni majci rođenoj pustili ne bi. Čak što više, trupe Martina O'Neilla nisu došle na turnir da bi ih netko tko je nazivno i po rankingu bolji porazio. Ni govora! Irci su došli da prođu u drugi krug – i danas će se žestoko, ako treba i do zadnje kapi znoja, pofajtati sa Lukakuom, De Bryuneom, Hazardom i Witselom. Očekujte borbu kakvu niste vidjeli i u utakmici Engleska – Wales, očekujte više nego štos te i zamislili, jer Belgiji gori – i svakako ne žele ovisiti o zadnjem meču sa Švedima.

18:00 Island - Mađarska

Mađari su uknjižili povijesna tri boda protiv Austrije, no sada ih čekaju Vikinzi, uvijek gladni bitke i tuđeg skalpa. Island je protiv Portugala pokazao ne samo da je fanatično borbena i taktički zrela momčad, nego su pritom i ubojiti. Ako je suditi po prvim utakmicama,

Mađari, iako su uknjižili tri boda, ostavljaju dojam da nisu bolji od Islanda, ali ne zaboravimo ni to da sada protiv Mađarske, Island sigurno mora mijenjati pristup, jer protiv Portugala su pred sobom imali boljeg protivnika, koji zna s loptom i voli loptu.

Ako ta tranzicija Larsa Lagerbacka iz taktičke defanzive s brzim ubodima u taktičku ofenzivu s lako pokretljivom obranom uspije, bojim se da se Mađarima loše piše. No, ne pitaju se samo Islanđani, a siguran sam da će Mađari ići na zatvoreniju varijantu, njima bi četiri boda iz dva kola bili k'o kuća!

21:00 Portugal - Austrija

Portugal je ostao dužan navijačima, Austrija je ostala dužna svima, i navijačima i sebi samoj. Ovo je potencijalno dobra utakmica u kojoj ćemo vidjeti dvije stvari – je li Austrija, ta zvijezda kvalifikacija, zbilja u međuvremenu pala k**cu za uši ili su tek imali loš dan protiv Mađara – kao i to je li ovaj Portugal tek tigar od papira, sa puno fantazista koji kad su skupa ne uspijevaju isfantazirati ništa vrijedno.

Ronaldo je također dužnik, očekujmo od njega još jedan set ambicioznih padanja i traženja faulova, uzaludno izvedenih slobodnjaka, pokušaja driblanja koji samo usporavaju tok igre…ali, Ronaldo je Ronaldo i njemu je dosta jedna minuta nepažnje da zabije. No, Portugal nije samo Ronaldo, ali bi bilo dobro da Santos malo promiješa sastav.

U Portugalu je protiv Islanda očajnički nedostajao još jedan multipraktik igrač sredine terena poput Adriena Silve, mislim da bi uz par ofenzivnijih (zadnjih) veznih, raspoređenih taktički po terenu, ne nužno na svojim pozicijama, Santos jednostavno mogao izdominirati Austriju, što znači da u jednom momentu na terenu moraju biti i William Carvalho i mali Renato Sanchez i(li) već spomenuti Silva, ali Santos više voli varijantu sa tamnoputim Danilom, Andre Gomesom i Moutinhom, pa tu trojku opet vidim otpočetka.

S druge strane, ako ozljeda Junuzovića zbilja ne dozvoli Austriji igranje vjerojatno najvažnijeg igrača, eto problema za njih. Još jedan problem za Austriju je što se Arnautović vazda nekome dokazuje, što šteti momčadi, a dobra stvar je što su Alaba i Fuchs ostali gladni nakon Mađara i očekujem ih u još boljem izdanju.