Gudelj: Bio sam tri i pol minute mrtav

Tekst članka se nastavlja ispod banera

U ožujku mjesecu prošle godine, zamalo se dogodila velika tragedija na utakmici treće lige, između Cordobe i Racing Ferrola. Utakmica je prekinuta u 11. minuti kod rezultata 1:1, kada se stoper Dragiša Gudelj samo srušio na teren i ostao nepomično ležati, a već nekoliko sekundi kasnije na terenu se ukazao liječnički tim i vozila hitne pomoći. Ovom 25-godišnjem braniču, koji je ujedno i brat srpskog reprezentativca i igrača Seville Nemanje Gudelja, zastalo je srce. Ljekari su uspjeli spasiti Dragišu kojem se nešto slično dogodilo još jednom. Na kraju je odlučio prekinuti karijeru. Nakon duže vremena, Nebojša je pričao u medijima, što je prošao u tom periodu.

"Bio sam na terenu tri i pol minute, praktički mrtav, bez pulsa. Za mene je to bilo kao sekunda. Kad sam pao, ustao sam i pitao sam se: ‘Što mi se dogodilo? Mislim da me netko udario.‘ Kasnije su mi rekli da sam bio bez svijesti oko sedam minuta i tri minute u kardiorespiratornom arestu. U videu možete vidjeti kako sam se, kada su me podignuli, počeo gurati i govoriti ljudima da mi nije ništa.

Gudelj kaže da se "osjećao kao da ulazi u tunel koji postaje sve manji i tamniji".

"Mislio sam da čujem glas gotovo svake osobe od gotovo 25.000 koji su bili na stadionu. Sve do trenutka kada sam se digao u kolima Hitne i liječnik mi kaže: ‘Dragi, moraš se smiriti jer si imao srčani zastoj. Moraš se smiriti.‘ U tom trenutku moj svijet je stao. Nikad to neću zaboraviti".

Dragiša je posebno zahvalan jednom čovjeku iz tog perioda. Radi se o Pepu Segueri, kardiologu iz Cordobe.

"U mom slučaju ključna je bila brzina i koordinacija. Liječnik, hitna pomoć, defibrilator... Sve je bilo jako brzo. Imao sam sreće što sam imao Božjeg anđela koji me učinio da tog dana budem s njegovim sinom na tribinama. To je Pepe Segura, kardiolog u bolnici u Córdobi i jedan od najboljih u Španjolskoj, koji je veliki navijač Córdobe. Jedan sam mu od omiljenih igrača. On je moj drugi otac i s njim imam vrlo poseban odnos. Bio je prisutan i kad sam odlučio prestati s nogometom, dva-tri dana nakon što mi se to dogodilo drugi put. Kad me je vidio kako padam, već je znao što se događa i nije oklijevao bez razmišljanja uskočiti na teren, a zajedno s dr. Bretonesom iz Cordobe vrlo su mirno i iskusno riješili situaciju na punom stadionu.

Ovakva situacija, nastavio je Gudelj, ni liječnicima nije bila laka.

"Tri i pol minute daleko od života je puno, bio sam na rubu da se ne vratim ili da se vratim na drugi način. Hvala Bogu i njima, stigli su na vrijeme. Dugujem im svoj život."

Potresan je bio njegov odgovor na pitanje što je osjećao kad mu se drugi put dogodilo zatajenje srca.

"Nakon prvog puta, kad sam pao i izgubio svijest, ništa nisam znao. Bio sam u nesvijesti dvije-tri sekunde, ali sam onda sam ustao. Razmišljao sam: ‘Što se događa?‘ A kad se dogodilo drugi put, u tih deset sekundi pomislio sam: ‘Umirem, odlazim s ovoga svijeta‘. U tom trenutku nisam mislio da će mi defibrilator spasiti život i mislio sam da umirem. Rekao sam: ‘To je to.‘ I u deset sekundi preda mnom je prošao cijeli život."