Italija je prva najavila kraj austrijskog Wunderteama

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Danas je ovo po mnogima zicer, posebno nakon svega što smo vidjeli u prvom krugu. Italija koja igra strašno, bez velikih zvijezda. Od početka do kraja, napada, grize, uništava protivnika. Sa strašnom transformacijom po osvojenoj lopti. Italija koju sada već mnogi vide kao reprezentaciju koja bi mogla na ovom Euru otići do kraja. Italija koja je veliki favorit protiv Austrije. S kojom je posljednji put igrala tamo 2008. godine. Austrije koja na pobjedu u međusobnim susretima čeka čak 61 godinu.

Nekada davno priča je bila nešto drugačija, a mnogi će reći kako je pad austrijske reprezentacije počeo nakon nesretnog poraza 1934. godine baš od Italije u polufinalu Svjetskog prvenstva. Pad ili raspad onog slavnog Wunderteama, svejedno. Tima kojeg je stvorio legendarni trener Hugo Meisl, tima za kojeg će mnogi reći kako je baš tih godina igrao najbolji nogomet u Europi.

Meisl je tražio pomoć

Meisl je bio veliki vizionar, onaj nogometni. Osim što je uspio stvoriti sjajnu austrijsku selekciju, Meisl je imao svoje prste u organizaciji prvog Svjetskog prvenstva. Od njegovog Mitropa kupa nastao je Kup prvaka, od Centralno - europskog kupa preko Kupa nacija, Europsko prvenstvo.

Meisl je započeo nogometnu karijeru kao administrator u Austrijskom nogometnom savezu, gdje se popeo na mjesto glavnog tajnika prije nego što je postao izbornik nacionalne momčadi. Rođen je u Ostravi, ali se u Beč preselio kada je imao šest godina. Kao igrač ništa nije napravio, bavio se malo novinarstvom, povremeno igrao i kriket. Jedno je vrijeme bio i sudac. Dvije godine je vodio reprezentaciju, a onda je otišao odslužiti pet godina u Prvom svjetskom ratu. Vratio se i nastavio gdje je stao.

- Što misliš, kako bi mogao unaprijediti igru svoje momčadi?

To je pitanje postavio zamislite Meisl i to sucu Johnu Howcroftu, koji je vodio utakmicu Austrije i Mađarske 5. svibnja 1912. godine. Pitanje koje vjerojatno danas nitko niti u snu ne bi postavio. Posebno ne sucu, ali to su bila neka druga vremena. Howcroft je onako bez problema ponudio nešto Meislu tipa ono

- Probaj kontaktirati Jamesa „Jimmyja“ Hogana. On je negdje u Nizozemskoj.

U to vrijeme Hogan je radio u Dordrechtu gdje se vratio nakon što je Bolton istu momčad razbio 10:0. James se vratio kako bi momke iz deklasirane momčadi naučio " igrati nogomet". Hogan i Meisl su pronašli zajednički jezik, a proizvod njihove suradnje će biti taj famozni Wunderteam.

Austrija je igrala u sustavu 2-3-5

Meisl je krenuo u svojevrsnu revoluciju po pitanju formacija. Od običajne 3-4-3, tzv WM, do one koja ja bila njegov zaštitni znak u nekom tadašnjem totalnom nogometu, a to je WW (2-3-5). Taj MeislovWunderteam će tridesetih godina ući u jednu za vrijeme sjajnu seriju. U trinaest odigranih utakmica niti jednu nisu izgubili.

Počelo je peticom protiv tada vrlo jake Škotske, nastavilo se šesticom kontra Njemačke. Kako je izgledala i igrala ta Austrija najbolje potvrđuju još neki rezultati. Mađare su razbili 8:2, Švicarsku 8:1, pa još jednom Njemačku 5:0. Velika serija je stala na Otoku, Engleska je prosinca 1932. godine, na StamfordBridgeu upisala pobjedu 4:3.

- Ono što je napravio Meisl od reprezentacije Austrije je nevjerojatno. Za njega je nogomet bio ekshibicija. Vrsta " takmičarskog" baleta u kojem golovi nisu bili ništa više od izgovora za „pletenje“ na stotine razrađenih akcija, napisao je jednom prilikom novinar BrianGlanville.

U toj reprezentaciji Austrije ključni igrači su bili MatthiasSindelar, taj čovjek od papira, JosefSmistik u veznom redu, pa JosefBican, Anton Schall i Walter Nausch. Hogan je dao čvrstinu, Maisl kreaciju, ideju, njegova zamisao je bila da se igra ubrza koliko je to moguće, baš kao i kretanje igrača. Po principu daj loptu suigraču i odmah mijenjaj poziciju kako bi ponovo došao u posjed lopte. Većina igrača u toj postavi je naravno morala biti tehnički potkovana. I danas nakon toliko godina će mnogi reći kako je ta Austrija morala doći na krov na svijeta. Jer je njena kvaliteta u Europi bila dokazana i neupitna.

Bili su veliki favoriti ali....

Na prvom svjetskom 1930. godine, Austrije nije bilo, ali je zato na drugom bila favoriti, kako su pisali novinari "prirodni" novi prvak. Međutim, vremena su bila nešto drugačija, nije sve bilo samo stvar lopte, dobrih igrača, izbornika. Bilo je tu svega. Za Mussolinija i tadašnju vlast u Italiji, organizacija prvenstva je bila nešto više od obične igre. Englezi kao i drugi nacionalni savezi Ujedinjenog kraljevstva, bojkotiraju prvenstvo, nema ni Skandinavaca, Urugvaja, Argentina dolazi s nekom poluamaterskom momčadi. Istovremeno se mijenjala klima u samoj Austriji, Beču koji je kao grad sa svojim kavanama donekle kreirao razvojni put Wunderteama.

Sve je to naravno utjecalo na kompletnu selekciju koja je turnir otvorila pobjedom nad Francuskom 3:2 i to tek nakon produžetaka. Što nije bilo očekivano. U četvrtfinalu je to bilo nešto bolje, ali daleko od idealnog. Mađari su eliminirani i sljedeći protivnik je bila Italija. Talijane je s klupe predvodio VittorioPozzo, a u sastav su uvrstili i Luisa Montija, RaimondaOrsija i EnricaGuaitu, sve redom Argentince uz GiuseppeaMeazzu. Igralo se na San Siru, teren je bio nakvašen, poprilično težak, nemoguć za igru kakvu je igrala Austrija u to vrijeme. Meisl nije bio samouvjeren, tvrdio je kako Italija ima širi roster, bolju klupu, da su njeni igrači jači, spremniji. Njegovi strahovi su bili opravdani. Austrija je igrala slabo, išlo je teško bez kreativnog Horvatha. Sindelar "nije mogao oka otvoriti", jednostavno nije niti šutirao prema golu Italije. U 18. minuti utakmice Argentinac, desni bočni EnriqueGuaita, nekako je loptu ugurao u gol. Austrijanci su tražili prekršaj nad golmanom Plazerom, ali sudac Ivan Eklind nije to vidio. Niti je mogao drugačije reagirati. Otvoreno je navijao za Italiju.

- Taj sudac je igrao za Italiju, onako baš otvoreno. U jednom trenutku sam poslao dugu loptu na krilo za Smistika, ali je sudac skočio i glavom loptu vratio Talijanima. Bilo je nevjerojatno, tvrdio je legendarni strijelac JosefBican.

Iako je Austrija dvije godine kasnije uzela srebro na Olimpijadi, za Wunderteam je priča bila gotova. Hugo Meisl je preminuo u veljači 1937. godine, Austrija je izborila Svjetsko prvenstvo, ali na njega nije otišla. Uskoro je došao Anschluss i sve što je napravila reprezentacija bila je još utakmica protiv Njemačke. Završilo je 2-0 za Austrijance. Sindelar je odbio igrati za Njemačku, povukao se iz nogometa i 10 mjeseci kasnije pronađen mrtav.

Sve se polako počelo raspadati

Najbolja momčad tridesetih godina nije se rezultatski potvrdila. Od završetka Drugog svjetskog rata do dana Austrija se šest puta našla na svjetskim smotrama, u Europi je nije bilo nigdje do 2008. godine. Iako je bilo dobrih igrača, od Krankla, Polstera, Herzoga. Danas su prvi put u drugom krugu nakon Španjolske 1982. godine, ali opet igraju protiv Italije. Koju su posljednji put pobjedili u Napulju 1960. godine. Jako, jako davno. Uloge su drugačije, Italija je za Austriju sve ove godine bila nedodirljiva i kako stvari stoje teško će se danas nešto promijeniti.