U Zrinjskom složni: Modriću je bh. liga usadila čvrstinu

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Prije 15 godina zavrtjela se seniorska karijera danas najboljeg nogometaša svijeta Luke Modrića. Došao je u mostarski Zrinjski na posudbu iz zagrebačkog Dinama i odmah počeo oduševljavati, rano naznačujući da je predodređen za velike stvari.

Mostarski Zrinjski danas je najtrofejniji bosanskohercegovački nogometni klub, vjerojatno najorganiziraniji i najstabilniji.

Uostalom, tri uzastopna naslova prvaka Bosne i Hercegovine, pet osvojenih u zadnjih šest godina govore u prilog tome. Svoj prvi naslov u povijesti mostarski klub osvojio je 2005. i od tada Zrinjski polako postaje nogometna velesila u BiH, status koji je klub zabetonirao proteklih godina, pišu Sportske novosti.

No, prije petnaestak godina, u sezoni prije te šampionske, Zrinjski je bio daleko od elite. Na pitanje kakav je Zrinjski odgovor onih koji su pratili utakmice bi uglavnom bio ovakav: ''Zrinjski je baš loš, ali ima jedan mali, vidi se da baš odskače na terenu''.

Taj “mali” bio je - Luka Modrić. Danas najbolji nogometaš svijeta, te 2003. došao je u Mostar na posudbu iz zagrebačkog Dinama. I nije bio jedini kojeg je zagrebački klub poslao mostarskom. Tadašnji prvi čovjek Zrinjskog, Zdenko Džidić, uspostavio je s Dinamom suradnju po kojoj bi Modri poslali u Mostar neke igrače kojima završava juniorski staž, a koji ne bi imali mjesta u prvoj momčadi Dinama.

''Moj otac je htio uspostaviti suradnju s Dinamom, da Zrinjski postane Dinamu klub za kaljenje igrača. Gledao nas je često na Dinamovim treninzima i izbor je pao na nas četvoricu - Davora Landeku, Marka Janjetovića, Luku Modrića i mene'', priča Ivica Džidić za Sportske novosti, koji je došavši u Zrinjski postao kapetan momčadi i u njoj ostao pet godina.

Džidić, Landeka i Modrić postali su nerazdvojni u Zrinjskom. Došao je kasnije i Janjetović, i to zajedno s novim trenerom Stjepanom Deverićem, a Modrića i ostale dočekao je Franjo Džidić, trener koji je počeo sezonu.

''Luka je bio u Japanu s hrvatskom juniorskom reprezentacijom i došao je s desetak dana kašnjenja, posve iscrpljen. Vidjelo se da sve zna s loptom, ali je izgledao kao da je došao iz treće smjene. Tih prvih mjeseci dozirao sam mu minutažu, sve dok nije bio spreman. Igrali smo protiv Čelika, kolovoz mjesec (17. kolovoza, op. a.), 17 sati... Bila je vrućina za umrijet’ i već u 30. minuti Luka traži izmjenu. Ja ga vadim iz igre, a publika negoduje, na mene drvlje i kamenje'', kaže Franjo Džidić.

O Modrićevoj povezanosti s domaćim navijačima svjedoči i priznanje koje je dobio od Ultrasa, ali i sjećanja aktera iz te sezone. Slaven Musa, danas izbornik juniorske BiH reprezentacije, tada je bio pomoćnik u stožeru, i kod Džidića i kasnije kod Štefa Deferića.

Sezona je bila loša, Zrinjski se borio za ostanak, ali Modrić je jedan od rijetkih koji je bio pošteđen njihova nezadovoljstva.

''Bila je turbulentna sezona, tih godina rezultati nisu bili na razini na kakvoj su danas. Ali i tada mostarska publika najprije prihvati nekoga, bio on domaći ili sa strane, ako prepozna da taj daje sve od sebe'', kaže Musa, koji kaže da nisu samo navijači prepoznali X faktor kod plavokosog veznjaka.

''Glupo je sada govoriti kako se vidjelo da će biti igrač za razinu na kakvoj je danas, ali se odmah vidjelo da je za lige Petice. Sjećam se da smo kad je došao bili na pripremama na Kupresu. Odmah je na mene ostavio dojam. Kada bi igrao na lijevoj strani, odigravao bi lijevom nogom. Pošalješ ga desno, on igra desnom. Nisam znao je li ljevak ili dešnjak sve dok ga nisam pitao. To je ono što je najveći dojam na mene ostavilo'', dodaje Musa.

Luka Modrić često je izjavljivao kako mu je iskustvo u BiH ligi pomoglo u kasnijoj karijeri. Bosanskohercegovačka liga jako je podcijenjena u regiji i takve izjave nailazile su podsmijeh kod mnogih. No, igrači koji su prolazili BiH travnjake i “travnjake”, pogotovo u to vrijeme, znaju da te takvo što ili uništi ili očvrsne.

''Nije bilo lako igrati u Premijer ligi tih godina, igralo se puno grublje, žustrije nego danas. Vani si teško mogao dobiti, skoro nemoguće, a ako izgubiš doma, eto te u velikom problemu. Bilo je puno teže igrati na strani nego je danas slučaj, ali čini mi se da njemu nije bio problem. Već tada vidjelo se da ima brže reakcije od većine na terenu'', ističe tadašnji kapetan Zrinjskog Ivica Džidić.

Jedan od nekoliko Dinamovih igrača u Zrinjskom u toj momčadi Davor Landeka kaže da je to iskustvo Modrića moglo koštati karijere. Jer u to doba suci su štitili “interese” isključivo domaćina. O talentiranom mladcu koji je na terenu bio sitniji od svih nije se vodilo računa.

''On je kao junior, neizgrađen nogometaš, došao u fizički vrlo zahtjevnu ligu, gdje te protivnici nimalo ne štede. Bilo je gostovanja gdje jednostavno nisi mogao igrati “normalno”, pada mi na pamet Trebinje, Travnik, Banja Luka… Tereni su bili loši, u hladnijim mjesecima skoro nemogući. Pogotovo njemu, sitnijem rastom igraču je bilo teško tamo. I ne kažem da su protivnici išli da ga ozlijede, ali jednostavno te nitko ne štedi. No, on se nije bojao duela ni protiv fizički puno jačih, 10-15 godina starijih igrača'', kaže Davor Landeka, Modrićev cimer i ponajbolji prijatelj iz tog vremena.

Pravog igrača znao je prepoznati i njegov tadašnji šef Franjo Džidić. I Džidić i Musa potekli su u Veležu, onome slavnom “prijeratnom” Veležu. Džidić je na svom debiju 1958. čuvao je slavnog Štefa Bobeka.

Trener koji je sa Zrinjskim osvojio prvu titulu prvaka BiH (2005.) kaže da je Modrić imao talent, ali da mu je BiH liga, tada vrlo gruba, usadila čvrstinu, ali i nešto što ga danas izdvaja od ostalih veznjaka.

''Liga je bila žustra, ako nisi brzo odigrao i riješio se lopte - na stazi si. Jednostavno te “odnesu”. Tu je naučio brzo odigravati. Naravno, imao je usađen talent, njemu reakcije brzo idu od glave do nogu. Ali mislim da mu je takva liga pomogla da nauči brže rješavati situacije, jer ako se nisi brzo rješavao lopte, došao bi u probleme'', zaključio je Franjo Džidić.