Iza transfera najskupljeg Amerikanca u povijesti puno je više od samog nogometa

Tekst članka se nastavlja ispod banera

U vrijeme kad je većina najboljih svjetskih nogometaša prešla tridesetu godinu, a one mlađe se na tržištu više ne može dobiti za manje od 100 milijuna eura, klubovi su se prisiljeni okretati mladim igračima, potencijalnim zvijezdama. I pritom riskirati dosta novca.

Vidjelo se to s Ousmaneom Dembeleom, kojeg je Barcelona platila 115 milijuna eura, a mladi Francuz, barem za sad, nije nimalo opravdao uloženi novac. Iako nijedan stručnjak nimalo ne sumnja u Matthijsa de Ligta i Frankieja de Jonga, na kojima će Ajax na ljeto zaraditi 70-ak milijuna eura po glavi, a Jadonu Sanchu prognoziraju cijenu od 100 milijuna eura, platiti toliki novac za vrlo mlade igrače je golem rizik s obzirom na njihovu dob i (ne)iskustvo.

Slična je priča i s Christianom Pulisicem kojeg je Chelsea prvog dana zimskog prijelaznog roka Borussiji platio 65 milijuna eura i učinio ga najskupljim američkim nogometašem u povijesti. Takav potez londonskog kluba izazvao je podijeljene reakcije među navijačima i neutralnim promatračima, osobito nakon što je objavljeno da će Amerikanac ostati na posudbi u Dortmundu do kraja sezone. Pulisic je jedan od najtalentiranijih mladih igrača u Europi, koji sa samo 20 godina u nogama ima 115 utakmica za prvu momčad Borussije, 15 golova i 24 asistencije.

No nakon što je prošle sezone bio standardni član prve Borussijine momčadi, Pulisic se zbog sitnih ozljeda i strelovitog uspona Jadona Sancha preselio na klupu i više nije prva opcija Luciena Favrea. U prvenstvu je započeo samo četiri utakmice, a nešto redovitije igrao je u Ligi prvaka, ali tek nakon što je Borussia praktički osigurala prolazak skupine. Upisao je tri gola i četiri asistencije i stoga se iznos koji je Chelsea platio za američkog reprezentativca na prvi pogled čini puno prevelik.

Stvar je u tome što je Chelsea napravio maestralan potez. Christian Pulisic je - zicer.

Što se same sportske politike tiče, Chelseajevo vodstvo gotovo sigurno nije pogriješilo. Odlazak Edena Hazarda iz kluba pitanje je vremena. Ove zime ili sljedećeg ljeta, jedna od te dvije opcije je sigurna. Willian ima već 30 godina, Pedro 31, i momčadi će hitno trebati novo, pravo krilo. Iako se nije naigrao ove sezone, a možda neće ni do kraja, Pulisic može biti dugoročno rješenje jer može igrati i lijevo i desno, a uz manje korekcije u igri (preuzima previše rizika i ima previše izgubljenih lopti) mogao bi biti stožerni igrač londonskog kluba.

Njegove igračke kvalitete ne bi smjele biti upitne i u dinamičnoj ligi kao što je engleska morale bi doći do izražaja, ali nije to bio primarni razlog njegova dovođenja. Pulisicev marketinški potencijal ono je što ga je dovelo u Chelsea i što će se Abramovičevom klubu sigurno višestruko isplatiti.

Da vam je netko prije pet godina rekao da će nogomet biti sport s najvećim porastom interesa u SAD-u i jedini koji će u godini dana bilježiti rast gledanosti, pomislili biste da je lud. No upravo se to posljednje dvije godine događa u Sjedinjenim Državama. Sport koji je godinama bio na marginama i koji je bio opisan kao ''predosadan'' Amerikancima, preko noći je po popularnosti prešao bejzbol i izjednačio se s košarkom. I bilježi stalan rast.

Prema velikom istraživanju kompanije Gallup provedenom u SAD-u uoči prošlogodišnjeg Svjetskog prvenstva, sedam posto Amerikanaca označilo je nogomet kao omiljeni sport. To ne zvuči mnogo, ali je porast od četiri posto u odnosu na 2014., godinu kad su Sjedinjene Države nastupale na SP-u, dok se u Rusiju nisu plasirale. Nogomet je, uz hokej, jedini zabilježio rast, i to najveći. Popularnost američkog nogometa pala je s 39 na 37 posto, košarke s 12 na 11, bejzbola s 13 na devet, a interes za hokej skočio je s tri na četiri posto.

No puno važnija od tih sedam posto je demografija.

Među populacijom od 18 do 34 godine, potrošački najaktivnijom i marketinški najatraktivnijom, čak 11 posto ispitanih istaknulo je nogomet kao omiljeni sport, koliko je glasalo i za košarku, dok je bejzbol odabralo tek šest posto ispitanika iz te dobne skupine. Puno je faktora utjecalo na takve drastične promjene, ali one su nogomet od sporta koji dolazi u Ameriku napravile sport koji je u SAD-u ušao u sportski mainstream.

Amerikanci su uvijek vidjeli potencijal u nogometu, ali se on nikako nije uspio uhvatiti. Godine 2000. MLS je imao deset klubova, utakmice su se igrale pred polupraznim stadionima, dva kluba su se ugasila i liga je bila na rubu propasti. No nakon SP-a 2002. godine, na kojem je SAD odigrao jako dobro, interes za nogomet, osobito domaći, u Americi se počeo vraćati.

Danas MLS ima 24 kluba, a prosječna gledanost skočila je za nevjerojatnih 57 posto u odnosu na 2002. godinu, sa samo 13.756 na 21.692 gledatelja, i sedma je najgledanija liga na svijetu. Američko nogometno prvenstvo treća je najgledanija američka liga iza NFL-a i MLB-a (bejzbol), koja bilježi pad od 1500 gledatelja godišnje unazad dvije sezone. Finale Svjetskog prvenstva između Francuske i Hrvatske gledalo je 17,3 milijuna Amerikanaca dok je svaku od sedam utakmica World Seriesa, finala doigravanja MLB-a, gledalo u prosjeku 18,9 milijuna gledatelja. Nakon Rusa, najviše ulaznica za prošlogodišnje Svjetsko prvenstvo kupili su upravo Amerikanci, iako se njihova reprezentacija nije ni plasirala na SP.

Koliko je nogomet postao popularan u Americi najbolje ćete shvatiti na primjeru Atlanta Uniteda. Klub koji je ove godine osvojio MLS Cup osnovan je prije četiri godine, a natjecati se počeo tek 2016. U gradu koji je potpuno lud za američkim nogometom, a osobito sveučilišnim, jedan nogometni klub je u prvoj sezoni prodao 22.000, a u drugoj nešto više od 36.000 godišnjih ulaznica. U prosjeku ih gleda oko 55.000 navijača (više nego City i PSG), a na finalu protiv Portlanda, koji se igrom slučaja igrao baš u Atlanti, bilo je 73.019 navijača. Stadion je, jasno, bio rasprodan danima unaprijed.

Atmosfera na Atlantinim utakmicama je nevjerojatna, a većina navijača su upravo pripadnici spomenute dobne skupine od 18 do 34 godine. Njih je sa soccerom spojila i planetarno popularna nogometna simulacija FIFA kojoj neki stručnjaci pripisuju najveće zasluge za tako velik porast popularnosti nogometa u SAD-u. Samo igranje FIFA-e približilo je europske klubove mladim Amerikancima i tu dolazimo do pitanja koje ste si u posljednjih nekoliko minuta vjerojatno postavili nekoliko puta:

Prema većini istraživanja, od pet najpopularnijih nogometnih klubova u SAD-u, čak četiri su europska. Redoslijed je sljedeći: 1. Barcelona, 2. Real Madrid, 3. Manchester United, 4. Los Angeles Galaxy, 5. Chelsea.

Premiership je najgledanija strana liga u SAD-u, a dolazak Cristiana Ronalda u Juventus povećao je popularnost i Calciju, a svaki prelazak europskih klubova preko bare izaziva potpuni kaos u SAD-u. Utakmicu Manchester Uniteda i Reala 2014. godine u Michiganu gledalo je 109.319 gledatelja. Ovog ljeta je na susretu Liverpoola i Manchester Uniteda bilo 102.000 ljudi, a sve ostale utakmice International Champions Cupa u kojima bi igrale dvije europske momčadi bile su rasprodane.

Iako je nogometna reprezentacija SAD-a razočarala sramotnim ispadanjem iz kvalifikacija za SP, njezini igrači i dalje su vrlo popularni, osobito Christian Pulisic koji je, dok je bio u Dortmundu, Borussiju učinio klubom s najvećim porastom pratitelja u Americi. Do te mjere da je klub ljetos otišao na turneju po SAD-u koja je bila golemi komercijalni uspjeh jer su svi željeli vidjeti Pulisica uživo protiv europskih top momčadi.

Pokušajte zamislite koliko će popularnost u SAD-u skočiti Chelseaju, koji je puno prepoznatljiviji svjetski brend. Chelseajev tehnički sponzor je Nike, najpopularnija marka sportske opreme u Americi, koja očekuje golem porast prodaje Chelseajevih dresova s Pulisicevim imenom. Mladi Amerikanac aktivni je igrač FIFA-e o čemu redovito piše na društvenim mrežama, što će imati dodatni utjecaj na popularnost nogometa i Chelseaja u SAD-u.

I za kraj, Svjetsko prvenstvo 2026. godine igrat će se upravo u Sjedinjenim Državama te Meksiku i Kanadi. Amerikanci nakon razočaravajućeg ispadanja s posljednjeg SP-a sve resurse usmjeravaju u to natjecanje na kojem će Pulisic imati 27 godina i u kampanjama za natjecanje će doslovno iskakati iz pašteta. Do 2026. godine Chelsea bi zahvaljujući njemu trebao biti jedan od najpopularnijih klubova u Americi.