Tekst članka se nastavlja ispod banera
Kada je Gregg Berhalter sredinom prošlog mjeseca na teren izveo početnu postavu u prijateljskom susretu protiv Paname, Amerikanci su imali jedanaest Europljana. Zvuči pomalo čudno. I da se razumijemo, nisu to bili igrači nekih osrednjih ili tamo nekih slabih europskih momčadi. Naprotiv.
Između ostalih, na golu je bio Zack Steffen, najskuplji golman u MLS povijesti, danas član Manchester Cityja. Mjesto desnog bočnog u zadnjoj liniji zauzeo je Sergiño Dest, 20-godišnjak koji je preko Ajaxa došao do Barcelone. 21-godišnji Tyler Adams (RB Leipzig) je obavljao svoj posao na poziciji zadnjeg veznog.
Weston McKennie je posljednjih dana u centru pažnje, jer je zabio gol Torinu, Barceloni, prvi je Amerikanac ikada u Juventusu.
Njemu je društvo u vezi pravio i jedan golobradi dječak koji ima 18 godina i član je Valencije - Yunus Musah. Giovanni Reyna, sin Claudija legendarnog, proslavljenog igrača, sada je u Dortmundu. Gio je dobio ime po nekadašnjem očevom suigraču i prijatelju, Giovanniju Van Bronckhorstu.
Dva gola protiv Paname je zabio Nicholas Gioacchini iz Caena, dok su recimo na klupi ostali Timothy Weah (Lille), također sin Georgea, John Brooks (Wolfsburg), Konrad de la Fuente (Barcelona), Chris Richards (Bayern II). Antonee Robinson (Fulham). Mlada selekcija, dovoljno jaka i bez Christiana Pulisica.
Mladi, dobri, bez straha
U kompletnoj postavi Sjedinjenih Američkih Država za dva susreta, Wales i Panama, samo je jedan igrač bio iz MLS-a, Sebastian Lletget član LA Galaxyja. Kako Lletget nije bio starter u Austriji, protiv Paname, Berhalter je uspio posložiti drugu najmlađu postavu u povijesti te reprezentacije. Istovremeno, prvi put od lipnja 2011. godine je bila isključivo sastavljena od igrača koji nastupaju za europske klubove.
''Nekada smo imali igrači koji su igrali protiv najboljih, Francesca Tottija, Ronalda ili Christiana Vierija, pa su naši igrači tražili njihove dresove. Sada imamo momke koji igraju u istim klubovima s upravo najboljim igračima današnjice, igraju s Messijem, Ronaldom, to je danas jedna sasvim druga priča'', reći će izbornik Berhalter.
Amerikanaca nije bilo na posljednjem Svjetskom prvenstvu, dok je Jürgen Klinsmann na Copa Americi prije četiri godine imao od 23 igrača na raspolaganju njih jedanaest koji su igrali u Europi. U tom trenutku su kao jako mladi bili tek Pulisic i Fabian Johnson koji su sa svojim klubovima igrali kvalifikacije za Ligu prvaka.
Pulisic je probio led i otvorio vrata
U međuvremenu se situacija počela mijenjati. U ovosezonskoj Ligi prvaka, broj američkih igrača je daleko veći, mnogi od njih igraju važne uloge. Dovoljno je prisjetiti se Tylera Adamsa koji je lani odveo RB Leipzig do polufinala Lige prvaka.
Postao je tek drugi Amerikanac (nakon Beasleyja) koji je izašao na teren u toj fazi natjecanja. E sada možemo samo zamisliti kakva će situacija biti narednog proljeća. Uz to, ne treba zaboraviti niti činjenicu da je tu i trener Jesse Marsch iz Red Bull Salzburga.
Ostaje pitanje kako su baš sada ovi silni igrači isplivali na površinu. Zašto se nešto slično nije dogodilo prije nekih pet ili deset godina?
''Svi smo uzbuđeni kada vidimo što se događa, koji igrači na veliku scenu dolaze. Za one koji ne znaju, ovo je ipak posljedica jednog projekta koji je trajao duže, posljednjih desetak godina. Akademije radije odličan posao, očito razvijaju igrače koji su vrlo brzo spremni prijeći u profesionalce. Spremniji su nego ikada ranije. Oni su danas spremniji igrati na najvišem mogućem nivou, praviti razliku tamo gdje igraju'', kaže Tony Lepore voditelj škole za mlade talentirane igrače i skaute američkog saveza.
Ono što je još važnije spomenuti, jeste činjenica da igračima iz mladog američkog vala nije potreban neki preveliki period aklimatizacije na zahtjeve europskog nogometa.
''Način života je potpuno različit od onoga koji možemo dobiti i koji imamo u MLS-u. Cilj nas koji dolazimo u Europu je napredak. Jer dolaskom Europu pomažemo sebi ali i napretku reprezentacije'', mišljenja je Reggie Cannon defenzivac Boaviste.
Ugrabili priliku koja se pružila
Mnogi mladi igrači koji trenutačno igraju u Europi, slijedili su put Christiana Pulisica, koji je iz srednje škole, totalno nepoznate momčadi PA Classics, došao u Bundesligu. Pulishic je sada u Engleskoj, u Njemačkoj je Tyler Adams
''Svi imamo i biramo neki svoj put. Ja sam iz MLS-a došao u Europu, on je izabrao drugačiji. Mnogi mladi igrači su odlučili krenuti prema Europi na sličan način. Glavni razlog zbog kojeg žele doći ovdje je taj što vide mogućnost napretka, priliku koju dobijete bez obzira da li ste pogriješili u svojoj prvoj utakmici ili niste. Ja sam izabrao Njemačku, jer sam znao da oni imaju jasan razvojni plan, program u kojem mogu postati bolji igrač, pa i bolja osoba. Zato uživam igrati u Leipzigu'', naglašava Adams.
Amerikanci su od Italije 1990. godine, pa sve do Brazila 2016. bili redovni sudionici završnih svjetskih smotri. Najbolji rezultat su napravili U Japanu i Koreji kada su se probili do četvrtfinala.
Nakon Brazila su prošlo kroz jedan težak period, ali su sada na pravom putu. Plan i program razvoja, akademije klubova u MLS-u, dobar skauting. Sve je to rezultiralo činjenicom da u ovom trenutku Amerikanci imaju sjajnu selekciju, veliki broj mladih, kvalitetnih igrača koji već sada u pojedinim europskim klubovima vode glavnu riječ.
Novi američki val je zapljusnuo europski nogomet to je izvjesno i ostaje nam da vidimo u kojem trenutku će imati svoju kulminaciju. Amerikanci se nadaju da bi to moglo biti ako ne u Kataru, onda za šest godina kada su suorganizatori Svjetskog prvenstva.
