Životopis
Jakirović: Trener porijeklom iz mostarske ulice Braće Balaća
Tekst članka se nastavlja ispod banera
Praktično jedini kandidat za klupu Zrinjskog, Sergej Jakirović, rođen je 1976. godine, odrastao je u Metkoviću, a ljubav prema nogometu usadio mu je otac Enver, dugogodišnji vratar, a kasnije i trener lokalnog kluba NK Neretva.
Enver Jakirović odrastao je mostarskoj ulici Braće Balaća, nadomak starog grada, gdje im se nalazi obiteljska kuća, piše Bljesak.info.
Jakirović stariji došao je u Neretvu iz Metkovića 1971. godine, kad je ovaj klub ušao u tadašnju drugu saveznu ligu jug.
U jesenskom dijelu prvenstva osvojila je mizernih 10 bodova pa je uprava zaključila da pribavi pojačanja.
U društvu s Vahidom Halilhodžićem
Iz Veleža su došli Alajbegović, Kordić, Vahid Halilhodžić, Novak, Drocić i trener Muhamed Mujić, a među novim igračima bio je i Enver Jakirović, 18-godišnji vratar koji je u juniorima Veleža neko vrijeme igrao centarfora, zajedno s Halilhodžićem.
Nakon dva mjeseca vratar Velibor Šimović prepustio je mjesto mladom Jakiroviću koji je odmah pokazao svoje kvalitete. Iako je Neretva u nastavku osvojila 21 bod ispala je iz druge lige, Mostarac je ostao u svom novom gradu, također na Neretvi. I tako do dana današnjeg.
Dres s brojem jedan postao je Ekrino vlasništvo sljedećih 20 godina, iako je u klubu bilo još nekoliko izvrsnih vratara. Tek je 1993. godine taj dres s brojem jedan prepustio svom nasljedniku Renatu Srni, u vrijeme kad se Neretva spremala jurišati na Prvu HNL, u čemu je 1994. godine i uspjela.
Jakirović je u tom razdoblju bio vratar u pričuvi i trener svih vratara Neretve. Tijekom karijere zvali su ga poznatiji i moćniji klubovi poput Budućnosti i Olimpije, ali nije otišao.
Nakon završetka aktivnog igranja posvetio se u cijelosti trenerskom poslu, navodi Metkovic-News.
Sergeju se nije sviđalo između vratnica
Enverov sin Sergej krenuo je očevim stopama i priključio se treninzima mlađih uzrasta Neretve.
Sergeju se nije svidjelo stajati između vratnica, od malih nogu pokazao se kao dobar u organizaciji igre i njegova prirodna pozicija postala je ona centralnog veznjaka.
Za tadašnjeg prvoligaša NK Neretvu ostvario je petominutni seniorski debi protiv NK Osijeka 24. svibnja 1995. godine u 1. HNL.
Nakon omladinskog pogona profesinalno se okreće nogometu, a u nevjerojatno bogatoj biografiji nastupao je za čak 17 klubova. Prošao je Hrvatsku, Slovačku, Sloveniju, Bugarsku i Austriju.
Obranio 3 jedanaesterca u raspucavanju
Jedna vrlo zanimljiva situacija dogodila se u susretu Kupa ZNS-a, kada je Jakirović branio boje NK Lučkog. Uslijed isključenja vratara i iskorištenih svih izmjena svog kluba, par minuta prije kraja utakmice Jakirović je stao na vrata i u jedanaestercima koji su potom uslijedili obranio 3 od 4 udarca protivničkih igrača NK Ponikve Zagreb i osigurao svom klubu nastavak natjecanja.
Njegova želja za pobjedom bila je jača od pritiska raspucavanja – Jakirović je sam odveo svoju momčad u nastavak natjecanja.
Kao najbolje trenutke karijere valja izdvojiti sezonu 2003./04. u kojoj je s nekadašnjim klubom iz Velike igrao Kup UEFA, te sezonu 2004./05., kad je u NK Zagrebu bio prvi asistent lige, a za nagradu je stigao transfer u CSKA Sofiju. U Bugarskoj velikanu također je igrao Kup UEFA-e, iako bez većih uspjeha.
U tom periodu stiglo je i pet nastupa za reprezentaciju BiH. Bio je to i vrhunac njegove karijere, nakon toga je promijenio još nekoliko austrijskih i hrvatskih klubova, a na kraju se skrasio u Dugom Selu, gdje je stigao i prelazak iz igračkih u trenerske vode, piše SportKlub.
Na prvi pogled možda djeluje prosječno, ali Jakirovićeva karijera itekako je bogata. Silne promjene sredina i putovanja nešto su s čime se nije lako nositi, no Jakirovića su ta iskustva učinila mudrim nogometnim znalcem, odnosno modernim trenerom.
Učio od Dalića i Petkovića
Godinu dana je proveo vodeći juniore Dugog Sela, a zatim četiri godine u istoj dobnoj kategoriji u NK Sesvetama, prije no što je preuzeo seniorsku momčad. Sesvete su se počinjale uspinjati na tablici, a sve je to dobro vidio Nikoličius koji je obnašau ulogu sportskog direktora u NK Gorici. Jakirović je djelovao kao dobra investicija za ambicije tog kluba, a to se ispostavilo dobitnom kombinacijom za obje strane.
"Najviše sam naučio, kako u trenerskom tako i u ljudskom smislu, od Mile Petkovića s kojim sam obavio sigurno oko 300 razgovora. Također, u Rijeci me trenirao Zlatko Dalić, kod njega sam vidio kako se odnositi prema igračima, oduševila me ta njegova psihologija, kako on ‘pliva’ među svojim igračima. Kod njega su uvijek svi bili zadovoljni, bili oni u prvoj momčadi ili sjedili na klupi, Zlatko je uvijek znao pronaći neki balans. Ima tu još imena, ali poanta je da sam od trenera uvijek uzimao ono što mi se svidjelo i prisvojio to, ali sam imao i svoju viziju. Pogotovo kad si bivši igrač, jednostavno znaš neke stvari s terena, što bi od tvojih taktičkih zamisli moglo proći, a što ne. Kad se uhvatiš posla, pokušaš to implementirati među igrače i nadaš se najboljem”, rekao je jednom prilikom Jakirović za SportKlub.
Koban mu bio Hajduk
Jakirović je 18. lipnja 2018. godine sjeo na klupu Gorice, vodio je momčad na 61 službenoj utakmici, pri čemu je napravio rezultat za povijest. Kao trenerski debitant u prvoj ligi odveo je klub koji je također debitirao u najvišem rangu do sjajnog petog mjesta u državi.
Gorica je pod Jakirovićem odigrala rezultatski vrlo uspješnu sezonu i pol, nastavila je prošle jeseni tamo gdje je stala u debitantskoj sezoni, ali proljeće je donijelo seriju loših rezultata.
Kulminacija se dogodila u Splitu gdje je Hajduk slavio 6:0, a rezultat svega bio je rastanak. Bilo je to u veljači ove godine.
Neugo zatim Jakirović je preuzeo klupu slovenskog prvaka Maribora. Ali, tamo se zadržao samo do kraja kolovoza s obzirom da ga je trenerskog posla koštalo više nego neočekivano ispadanje od sjevernoirskog Colerainea u prvom pretkolu Europske lige.
Jedno vrijeme nagađalo se da bi Jakirović mogao preuzeti drugu momčad Dinama, što je iznimno zahtjevan trenerski posao, s obzirom da mladi Modri redovito vode velike bitke s podmlatkom najboljih europskih klubova u Ligi prvaka.
Na koncu, Jakirović će se po svemu sudeći vratiti u Mostar, grad u kojem je kao dijete često boravio.