Kako je Aston Villa postala prvak Europe

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Njihov tadašnji trener bio jedan od onih iz plejade "čvrste ruke". Ron Saunders je znao kako će graditi novu ekipu nakon što je ostao bez talentiranog napadačkog dvojca Andyja Graya i Briana Littlea. Dodao je Petera Withea, napadača koji je bio prvak s Nottingham Forestom Briana Clougha 1978. Njega je upario s obećavajućim i živahnim mladićem Garyjem Shawom, ali je što iz današnje perspektive zvučni nemoguće koristio samo 14 igrača cijele sezone, njih sedam je bilo pod ogromnim teretom, svaki od njih je odigrao po 42 utakmice.

Trener koji je jako malo mijenjao 

Aston Villa je vodila veliku borbu, Ipswich je bio direktni konkurent, jednim dijelom sezone i Liverpool, dva kluba koja su u to vrijeme bila ne samo među najboljim na Otoku već i Europi. Ekipa je bila spoj mladosti i iskustva.

Na golu Jimmy Rimmer, defenzivci Allan Evans, Ken McNaught, Kenny Swain, Colin Gibsona i Gary Williamsa koji su se nešto više mijenjali, veznjaci Des Bremner, Gordon Cowans i Dennis Mortimer, te napadači Withe, Gary Shaw i Tony Morley. Sljedeće sezone je došao Kup prvaka. Iako su klubovi iz Engleske dominirali tih godina, nitko nije očekivao da baš i Villa može otići do kraja.

Bez pojačanja u Kup prvaka

Saunders je bio u konfliktu s čelnicima kluba pa je dobio samo jednog novog igrača, Andyja Blaira. Onda su se ozlijedili Gary Shaw i Ken McNaught pa je postalo jasno kako Villa teško može obraniti naslov prvaka.

Igrati na četiri fronta je bilo skoro nemoguće. U prvom kolu Kupa prvaka protivnik je bio slabi Valur Reykjavik. Saunders je tražio trijumf u prvoj utakmici koji će riješiti sve dileme. Tako je i bilo Morley je postigao jedan gol, po dva su dodali Withe i Donovan za 5:0. Revanš je bio formalnost, mladi Gary Shaw je zaključio priču.

Sljedeći protivnik je bio Dinamo Berlin. To su bile godine, kada je svako gostovanje u Istočnoj Njemačkoj bilo izuzetno teško, klubovi jaki, kvalitetni. Cilj Ville je bio pokušati izvući remi ili bare poraz od jedan razlike. Iako su recimo u pripremnom periodu pred početak sezone savladali reprezentaciju DDR-a 4:2. Ako se stvari nisu zakomplicirale u prvoj, jesu u drugoj utakmici. Gosti su ranog poveli i dugo držali vodstvo 1:0, imali su penal, pogađali stative, ali nisu došli do drugog gola.

Saunders napustio ekipu

Kako je sezona odmicala, tako je Villa imala sve više problema. Sve je kulminiralo odlaskom Saundersa s klupe, Tony Barton glavni skaut je dobio priliku. U Europi ih je čekao Dynamo Kyiv. Teški zimski uvjeti u tadašnjem Sovjetskom Savezu, od smještaja do hrane u hotelu, čak je i utakmica zbog velike zime prebačena u Simferopolj. Izdržala je Villa, nije bilo golova. Ali su problemi i dalje ostali. Nije se znala sudbina Bartona, kiša je uništila teren u Birminghamu, na kraju su ogromne količine pijeska spasile stvar. Shaw i oporavljeni McNaught odvode Villu u polufinale Kupa prvaka!

Barton je skautirao Anderlecht koji je imao čvrstu obranu, jaku kontru. Za Villu je bilo najvažnije ne primiti gol u prvoj utakmici na domaćem terenu. I uspjeli su u tome. Prvak Belgije je pao 1:0. Revanš su obilježili navijački neredi, 27 navijača Ville je završilo iza rešetaka, bilo je 20 tak ozlijeđenih, utakmica je prekidana, na kraju je ostalo 0:0. Anderlecht se žalio, tražio ponavljanje utakmice, izbacivanje Engleza koji su na kraju kažnjeni 14.500 funti, ali je finale bilo tu.

Ozljeda golmana ih nije zaustavila 

Finale protiv Bayerna u Rotterdamu. Bayern je bio jak, Augenthaler, Breitner, Dieter Hoeneß, Karl-Heinz Rummenigge. Do finala su Bavarci utrpali dvadeset golova, osam više od igrača Ville. Recept Engleza je bio jasan. Obrana, obrana i čekanje prilike koja bi se trebala ukazati. I kako se to obično dogodi, velika finala nekako na površinu izbace neke junake, onako iz ničega. Jimmy Rimmer se ozlijedio nakon deset minuta i morao je van terena.

"Nisam mogao podići ruku. Liječnici su učinili sve, ali nisam mogao.na kraju sam morao da kažem ne. Nisam mogao biti onakav kakav bi ljudi očekivali od Jimmyja Rimmera i nisam želio iznevjeriti tim. Ako sam 100 posto zdrav i pogriješim, pogriješim. Dešava se. Ali tog dana sam znao da to ne mogu. Ne protiv minhenskog Bayerna. Morao sam misliti na druge momke. Oni su bili moji drugari. U svlačionici sam plakao, ali sam srećom vidio gol" vratio je film prvi golman Ville.

Na gol je stao Nigel Spink, momak s kraja drvene klupe koji je do tada imao samo jedan nastup. Nigel je stao na gol i ušao u legendu. Branio je fenomenalno.

"U Europi je tada bilo puno lakše igrati nego u Engleskoj. Jednostavno sustav je bio takav, moj zadatak je bio da ubacim loptu u kazneni prostor i valjda će je neko spremiti u gol. Peter Withe je nekako zahvatio loptu, više potkoljenicom, ali je zabio. Nisam igrao dobru tu utakmicu, ali smo postali prvaci Europe" prisjetio se Tony Morley.

White je bio strijelac u 67. minuti, za najvažniji dan u povijesti ovog kluba. Akcija je opisana i danas na sjevernoj tribina Villa Parka. Sedam godina nakon titule prvaka Europe, Villa je bila drugoligaš.