Kako mogu gubit' favoriti?

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Naravno, nije kraj svijeta izgubiti u prvom kolu Svjetskog prvenstva, ali moguća je naznaka da stvari neće ići na dobro. S jedne strane, još su dva kola, a velike reprezentacije upravo su zato velike jer se znaju rekuperati, što bi Dalmatinci rekli, pa ponekad i sa pobjedom tek u zadnjem kolu znaju proći dalje – i dogurati daleko. Sjetimo se  samo Italije i njezinog prolaska sa tri remija nakon prvog kruga, pa osvajanja turnira 1982. u Španjolskoj, a Argentina je i s porazom u prvom kolu 1990. na kraju igrala finale.

No, s druge strane poraz ili kiks na početku turnira mogu pokazati da stvari zbilja ne štimaju. Sjetimo se Francuske 2002., pa onda Italije 2010., pa Španjolske 2014., svi redom branitelji naslova, oprostili su se još u skupinama, startajući porazima (osim Italije, koja je remizirala), a koji su davali naznaku da ništa u tim momčadima, usprkos zvučnim imenima ne štima. Ta naznaka bi se kasnije pretvorila u činjenicu.

Kaj to ne štima, lima?

Vrlo jednostavno, postoji nekoliko razloga koji mogu uzrokovati kiks na Svjetskom prvenstvu, od prevelikog pritiska javnosti, posljedično loših odnosa unutar ekipe, loše komunikacije na relaciji savez – izbornik – igrači – mediji – navijači, pa do loše odrađenih priprema na koje igrači dođu umorni i iscijeđeni ili jednostavno bez motiva, pogotovo ako se radi o takozvanim velikim reprezentacijama, a česta je i kombinacija svega navedenog. Događa se i loš skauting, pogrešna taktika, a onda se unese nervoza koja također uzima danak, skupa s onim već spomenutim pritiskom javnosti.

U nastavku ćemo probati još jednom secirati kiks Njemačke i remi Argentine i Brazila. Počet ćemo s Njemačkom, o kojoj smo već dosta pisali – od prošle godine u ovo doba sve im je krenulo nizbrdo, ali se to, kao, nije vidjelo. Loša forma koja se nazirala kroz pripremne utakmice nekako se pravdala tradicijom da će Njemačka ionako biti prava kada bude potrebno, ali poraz od Austrije (koju će nekoliko dana nakon toga Brazil razbiti s 3:0) i umalo remi sa slabašnom Saudijskom Arabijom pred početak Mundijala morali su biti znak za uzbunu. No, i tada se govorilo da će Njemačka biti prava na turniru. I mi smo vjerovali.

Opet Panzeri imaju problema u Rusiji

No, nije bila, utakmicu protiv Meksika izgubili su kao i utakmicu protiv Austrije, a Meksiko im je slagao brze kontre baš kao i Arapi. Sve je bilo identično – prespore reakcije zadnjeg reda, koji mora voditi igru u nedostatku mašte i probojnosti prema naprijed.  Puno sličnih igrača se često sudara i gomila na 25 metara, na stisnutu i organiranu obranu nemaju plan B. Nemaju niti boljeg napadača, klasičnog razarača od Maria Gomeza, kojeg su ipak stisle godine i dugogodišnje igranje u lošim klubovima.

Ne briljiraju ni na osobnoj razini – Muller i Reus, pa i Draxler samo su sjenke bivših sebe, Werner nije čovjek koji sam može povući čitavu repku, Plattenhardt nije Jonas Hector, a Ozil se vuče kao prebijena mačka da naprosto iritira. Čudi nas još nekoliko stvari od Jogija Lowa – zašto nije ubacio Gundogana i zašto je rano izbacio Khediru, s kojim je njemačka ofenziva još i imala glavu i rep?

Meksikanci kao lakmus papir

Kada vidiš da napade Njemačke vodi Boateng, a ako ne on, onda Hummels, jasno je da nešto tu ne štima. Potpuno je prirodno da je sve mane takve Njemačke, a sporost i previše mekoće i neodlučnosti postaju im ozbiljne „odlike“ odlično secirao meksički izbornik Osorio, koji je izveo veoma ofenzivan (u svakom smislu) sastav Meksika, koji je naprosto zujao po terenu, te koji se doimao kao odlučnija, brža i konkretnija ekipa.

Njemačkoj je samo sreća jer igraju u skupini u kojoj su prilično jalova, ali ipak čvrsta Švedska – i veoma problematična Južna Koreja, pa recimo da su najtežu utakmicu u skupini, protiv njima uglavnom tradicionalno nezgodnog Meksika, odigrali. Ne zanemarimo, dakle, da je Meksiko odigrao vrhunski, a slično je, u svom fazonu to uradio i Island.

Argentinski jalovi tango

Argentina svoj problem vuče još iz kvalifikacija – objektivno nijedan igrač kojeg smo znali kao izvrsnog nije više u top formi, ispostavilo se da s tim i Messi ima problema. Di Maria? Nije to onaj Anđelko dok je igrao za Real. Izgubio se negdje između Manchestera i Pariza. Igra on, ali ne više kao nekad. Kun? I dalje ima špirita, ali nije konstantan čitavu utakmicu. Tko je Meza? Hudafak iz Pavon? Zašto Sampaoli ne gradi igru oko Dybale? Jer ne dozvoljava Messi? Isti Messi koji ne uspijeva ni s kim odigrati dobar dupli pas, jer taj netko kad primi loptu ne zna vratiti Lionelu, pa sve da se zove Banega! A i kako bi kad se Leo već zabio u trojicu.

Kompletan nastup Argentine u prvom kolu i taj remi protiv čvrstog Islanda bio je preslik njihovih kvalifikacija – mučenje i traženje smisla u igri koji nije ono – dodaj Messiju, on će znati kako. I obrana je nervozna, propusna i kasnoreagirajuća. To nije promijenio ni Sampaoli – i nije Ćiro u krivu kada kaže da bi Hrvatska ovakvu Argentinu mogla i izbaciti s Mundijala. Jer, ovakva Argentina bi to mogla učiniti i samoj sebi. Spora i bezidejna (osim onog već spomenutog – dodaj Messiju) stvara pritisak i na samog Messija, kojem nije lako, pogotovo jer je dodatni uteg stavila i ona beštija od Ronalda, kojem su se „omakla“ tri gola protiv Španjolaca! Pitamo se koliko će mu se tek omaknuti protiv Maroka ili Irana?

 Brazilci s teretom na leđima

Kad smo već kod pritiska, on postoji i kod Brazila. Nije lako nositi se sa gotovo jednoglasnim mišljenjem svjetske javnosti koja kaže da si ti idući Svjetski prvak. Već te proglasili, a tebi treba sedam utakmica do tamo. I onda u prvoj naleti Švicarska, s kojom i nemaš baš bogzna kako dobar skor – i povedeš i sve OK, ali onda se dogodi onaj trenutak opuštanja na koji su rijetki upozoravali (evo, recimo mi ovdje na Bljesku), gdje obrana zaspe ili se zaigra na moment.

I onda se ta Švicarska znalački zatvori, stari su to majstori precizne tehnike – i ništa! Nula kao poraz. Brazilu ne treba nervoza, oni imaju ipak grupu po mjeri. I moguće je da su odigrali najtežu utakmicu, iako je Srbija sada na krilima pobjede protiv Kostarike s više vjere u sebe. Brazil igra OK, ali na momente se vidi da im je težak zadatak na leđima. Neymar kada krene siliti, padati i iznuđivati, odmah znate da ne ide. A to, usput, unosi nervozu i u ostatak momčadi.

Sreća, prolazi se i kao drugi

Može li netko od ovih favorita ispasti još u skupini? Može, dakako. Recimo, Argentina ako ispadne, bi li to nekoga čudilo? Da prođu Island i Hrvatska? Njemačka? Imaju poraz, ali ipak ako ne mogu dobiti Koreju i Švede...Brazil? Ne, to bi već bila senzacija. Uostalom, gdje piše da favoriti moraju završiti nakon tri kola kao prvi u skupini? Prolazi se i na guzove, kao jedva drugi.