Kako su dva kluba Nenada Bjelice pregazila favorite iz Italije i Njemačke

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Pobjeda zagrebačkog Dinama nad talijanskom Atalantom u Ligi prvaka (4:0) odjeknula je u europskoj nogometnoj javnosti u tolikoj mjeri da su neki počeli pisati ozbiljne članke o vrijednosti Bjeličine momčadi, ali istodobno su se mnogi zapitali - pa dobro, a je li to uistinu toliko iznenađenje?

Usporede li se vrijednosti igrača pojedinačno i ukupna vrijednost timova Atalante i Dinama, ovakav rezultat zasigurno jest iznenađenje, tim prije što je on posljedica stvarnih događanja na terenu, a ne nekakvog sportskog čuda kad se autsajderu posreći, a favoritu baš ništa ne ide.

Slično iznenađenje dogodilo se i u Europskoj ligi kad je hrabra skupina anonimaca iz austrijskog Wolfsberga svladala favoriziranu Borussiju M'Gladbach, također rezultatom 4:0, pa još na gostujućem terenu.

Borussia je pružila tako lošu predstavu da im je Bild dao čak devet negativnih ocjena, računajući i trenera Marca Rosea. Bio je to istinski debakla, ne samo uglednog bundesligaša koji je svojedobno u dva navrata osvajao ovo natjecanje (tada Kup EUFA), nego i sramoćenje njemačkog nogometa.

Poraz od Wolfsberga ujedno je najgori domaći rezultat 'Ždrijebadi' u povijesti europskih natjecanja. Ujedno je to i najveća pobjeda jedne austrijske momčadi protiv njemačke ekipe u europskim natjecanjima.

Borussia je istrčala na teren s momčadi koja je višestruko skuplja od austrijske. Primjerice, vratar Yann Sommer (30) skuplji je od čitave ekipe Wolfsberga!

Pedantni Nijemci su izračunali kako svi igrači AC Wolfsbergera vrijede skupa 11,65 milijuna eura, dok je Sommerova vijena 12 milijuna. Vrijednost tima Borussije M'Gladbach u cjelini je 257 milijuna eura.

Drugi primjer govori kako je najskuplji austrijski igrač Shon Weissmann (23) vrijedan jedan milijun, dok je Allassane Pléa, napadač Borussije, čak trideset puta skuplji.

"Mi smo mislili kako ćemo ih rasturiti. Na kraju, ne samo da smo izgubili, nego smo baš poraženi. Igrači trebaju sjesti u kabine i dobro razmisliti što se upravo dogodilo", izjavio je nakon utakmice Max Eberl, sportski direktor Borussije.

Kakav je šok nastupio, svjedoči i podatak da je 77 navijača koji su došli s gostujućom ekipom nadglasalo 35.000 domaćih gledatelja. Stadionom se orilo - "Ovdje se pita WAC!".

Koliko vrijedi ovih 4:0 skromnog kluba iz Austrije najbolje se vidi ukoliko se pogleda njegov igrački kadar. Niti jedno ime ne govori nešto posebno o sebi i svojoj karijeri.

Za razliku od Wolfsbergera, zagrebački Dinamo je ekipa krcata reprezentativcima, ne samo Hrvatske, nego i Španjolske (Olmo), Švicarske (Gavranović, Moubandje), BiH (Gojak, Hajrović), Slovenije (Stojanovič), Makedonije (Ademi), Poljske (Kadzior).

Ova dva rezultata ne impliciraju nikakvu sličnost između Dinama i Wolfsberga, a ukazuju kako su i Atalanta i Borussia protivnicima pristupile na isti način - arogantno i s visine.

Doduše, ne treba zaboraviti da je Dinamov trener Nenad Bjelica bio i na čelu Wolfsbergera (2010. - 2013.). Zapažen rad u ovome klubu odveo ga je na poziciju trenera puno slavnije bečke Austrije.

Šanse da Wolfsberger AC ponovi jedan ovakav povijesni rezultat puno su manje od Dinamovih. Međutim, i jedan i drugi klub su ovim uspjesima pridonijeli nogometu, jer razlika između bogatih i takozvanih malih klubova posljednjih godina uistinu je zastrašujuća.