Ključni čimbenici koji su doveli do poboljšanja igre Barcelone

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Nije bilo puno onih koji su mogli predvidjeti da će Barcelona dominirati u La Ligi, pogotovo ovako u odnosu na Real iz Madrida.

Naime, nakon ljetne američke turneje, gdje je Barca s jakim europskim momčadima odigrala nekoliko sjajnih utakmica, postižući solidan broj golova, mahom atraktivnih, uslijedio je nagli pad u dvije službene utakmice španjolskog Superkupa, gdje ih je Real više nego uvjerljivo nadigrao, utrpavši im pet golova.

Sportski mediji koji su po tradiciji naklonjeni kraljevskom klubu, kao MARCA i AS, počeli su već pisati o tome kako će ovo biti ''dosadna'' sezona, jer nikome od ''ostalih'' klubova neće biti toliko ''napeta'' borba za drugo mjesto, proglašavajući Madriđane prvacima - unaprijed.

Ali, početak prvenstva u Primeri donio je posve drukčiju sliku. Real je posrtao, a Barcelona pobjeđivala, kako na domaćem terenu, tako i na gostovanjima. Nakon pet kola imaju svih 15 bodova na svome kontu, dok Real zaostaje čak sedam. Naravno da su mediji ''okrenuli ploču'', pišući kako prvenstvo, doduše, već sad jest riješeno, ali ne u korist Reala, nego na radost navijača Blaugrane. Jedini koji još vjeruje u čudo, odnosno preokret, je valjda trener Reala Zinedine Zidane, stječe se dojam.

A gdje je zapravo snaga ove Barcelone?

Prvo, Lionel Messi je krenuo kao da se radi o životu i smrti. U pet utakmica postigao je devet golova, što je njegov najbolji skor u karijeri na samom početku prvenstva.

Osim toga, Messi je promijenio sami pristup igri. Više nije pod ''prisilom'' da ide u driblinge sam protiv desetorice, nego je više napadački pozicioniran, a neusporedivo se više oslanja i na svoje suigrače u kreiranju situacija koje matiraju protivničke mreže. Odlaskom Neymara, uz slabu formu Suareza, Messi je više napadač, nego izvanvremenski genij koji iz svojih vizija kreira čudesne golove koje sam postiže ili namješta suigračima onaj zadnji dodir kad više i dijete iz vrtića može pogoditi nakon Messijeva poteza.

Drugo, pojačanja koja su dovedena ovoga ljeta, a koja su mahom kritizirana izuzev u slučaju Dembelea, izvrsno su se i vrlo brzo prilagodila i uključila u igru katalonskog tima.

Nadalje, obrana ove sezone djeluje puno kompaktnije. Gerard Pique i Samuel Umtiti su se kao tandem posložili, pronašli dobru formu odmah na startu sezone, dok istodobno iza njih vratar Marc-Andre ter Stegen za sada uistinu brani sve.

Pridošli Nelson Semedo donio je iznimnu energiju po desnoj strani, što prošle sezone nije bio slučaj, barem ne u tolikoj mjeri, kad bi igrao Sergi Roberto. Jer, Portugalac ima u sebi onaj prirodni instinkt desnog braniča, čije prebacivanje u fazu napada po krilu impresionira u sadašnjoj fazi prvenstva, a njegova ubacivanja lopti s krila pred gol protivnika imaju i smisao i suptilnost.

Treba imati na umu da pridošle Paulinha i Semeda po njihovom dolasku u Barcelonu većina nije smatrala igračima one kvalitete koju zahtijeva igra na najvišoj svjetskoj razini, a Barcelona godinama igra takav nogomet.

Povratnik Gerard Deulofeu zasigurno neće dosegnuti nivo jednog Neymara, ali je u dosadašnjem dijelu La Lige mnoge pozitivno iznenadio.

MARCA podsjeća kako će vremenom Ousmane Dembele biti taj koji će igrati po Neymarovoj strani, ali Deulofeu sa svojim kvalitetama može držati korak s timom Barcelone i na drugoj strani igrališta.

Brazilac Paulinho već je postigao dva zgoditka i pokazao kako se odlično razumije s Messijem, dajući Argentincu svojom igrom iz pozadine vrhunsku potporu, otvarajući mu veliki broj opcija za brzi dolazak pred šesnaesterac protivnika.

Također je u svemu što je Barcelona dosad pokazala važna i klupa katalonskog tima. Ono što primjerice u zadnjem kolu nije uspjelo Zidaneu protiv Betisa, da podigne igru svoga tima uvođenjem džokera s klupe, Valverdeu je uspjelo protiv Getafea, jer su Denis Suarez i Paulinho, ušavši u igru, u potpunosti preokrenuli i igru i rezultat.

Ernesto Valverde dakle može računati na puno više igrača izvan svojih standardnih 11.

Srednji red igra kao preporođen

Razna medijska 'mudrovanja' u vrijeme ljetnog prijelaznog roka sugerirala su kako uprava Barcelone nije ništa učinila kako bi pojačala vezni red, kojega su smatrali bolnom točkom.

Očekivalo se da će doći Jean-Michael Seri iz Nice, kao nasljednik legendarnog Xavija, ali od tog transfera nije ništa bilo. Jednako tako propao je i onaj Philippea Coutinha.

Međutim, svi strahovi vrlo brzo su nestali kad se vidjelo kako su sezonu započeli Andresa Iniesta, Sergio Busquets i Ivan Rakitić. Posebice se preporodio Rakitić, postavljen na svom omiljenom mjestu na desnoj strani, bliže napadačima.

Na koncu, 'Valverde efekt' donio je svježinu u taktičke opcije Barcelone, jer je novi trener povukao neke poteze, ne baš uvijek vidljive oku običnog promatrača, kako bi donio mir, opuštenost i samouvjerenost u ekipu. Čini se kako je u tome u potpunosti uspio. Uostalom, večerašnja utakmica protiv ligaškog novajlije Girone u gostima potvrditi će je li ova mini analiza točna.

Većina ljubitelja nogometa ne dvoji 'ni sekunde' da će Barca nakon šest odigranih utakmica imati 18 bodova, dakle maksimalno mogući učinak. A to onda ne znači samo održavanje bodovne prednosti u odnosu na najvećeg rivala, nego i one psihološke.