Tekst članka se nastavlja ispod banera
Gazde su vremenom postajale sve nezadovoljnije, jer su njihovi klubovi voljom ždrijeba znali biti eliminirani u ranoj fazi. Berlusconi u Milanu, Mendoza u Real Madridu, Tapie u Marseilleu, postali su nezadovoljni načinom na koji njihove europske kampanje nekada traju jedno, dva ili tri kola. U slučaju ranog eliminirani njihovi klubovi su ostajali bez određene količine novca, a to jednostavno tako ne ide. Tako je vremenom UEFA bila pod sve većim pritiskom, sve više se počelo pričati o promjeni sustava takmičenja, novom u kojem bi utakmici nokaut faze bile smanjenje ili čak nestale. U lipnju 1991. godine, UEFA je odlučila napraviti prvi iskorak, pa su utakmice četvrtfinala i polufinala zamijenjene skupinama iz kojih su najboljih išli izravno u finale.
Europski kup kao najava Lige prvaka
To je bila prva stepenica na putu transformacije Kupa Prvaka u Ligu prvaka. Sezona u kojoj se igra prvi i jedini put Europski kup. Ukupno su se u ždrijebu našla 32 kluba, naslov prvaka je branila Crvena Zvezda, dok je svoje mjesto pod suncem našao posljednji put prvak Istočne Njemačke, Hansa iz Rostocka. U društvo odabranih vratio se i prvak Engleske nakon Heysela i suspenzije koja je trajala šest godina.
Arsenal je nakon Liverpoola probio led. Prije faze po skupinama odigrana su dva kola kvalifikacija. Za iznenađenja je bila zadužena Sparta iz Praga koja je prvo eliminirala Glasgow Rangers, nakon toga i izuzetno jaki Marseille. U oba slučaja spretno i sretno kroz produžetke i golove u gostima. Benfica je u drugom kolu bila kobna po Arsenal, dok je Barcelonu eliminiranja spasio Bakero golom u devedesetoj minuti revanš susreta igranog na Fritz-Walter stadionu u Kaiserslauternu. Barca jeste imala 2:0 iz prvog susreta, ali je Kaiserslautern u drugoj vodio 3:0 na krilima tada sjajnog DemiraHotića. Manjih problema je imala i Sampdoria.
Među osam su se još našli Crvena Zvezda, Anderlecht, Panathinaikos, Benfica i DynamoKyiv, tada još uvijek kao prvak Sovjetskog Saveza. Prema najavama za prvo mjesto u skupini A trebali su se boriti Zvezda i Sampdoria, dok je Barcelona po kvaliteti bila ispred Benfice, pa i Sparte odnosno Dynama.
Prvo povijesno kolo po skupinama je igrano 27 studenog, a prvu utakmicu su odigrali Dynamo i Benfica. Kako su u ovoj skupini Benfica, Dynamo i Sparta jedni drugima otkidali bodove, Barcelona je i pored poraza u Pragu na kraju bila prva s tri boda prednosti ispred Sparte.
U skupini A je bilo također zanimljivo. Sampdoria je dobila Zvezdu, ali je izgubila od Anderlechta pa je Zvezda ostala u igri sve do petog kola. Ipak, u drugom susretu tada izuzetno jaka momčad Vujadina Boškova je slavila 1:3 i izborila finale. U to vrijeme zbog rata na prostoru bivše Jugoslavije, Crvena Zvezda je svoje utakmice kao domaćin igrala u Mađarskoj i Bugarskoj. Dres tada još uvijek aktualnog prvaka Europe nosio je i Elvir Bolić proslavljeni bh internacionalac.
''Jeste atmosfera bila sjajna te večeri u Sofiji, ja sam bio starter i da budem iskren, malo fasciniran tom sjajnom atmosferom iako nije Marakana. Poveli smo, ali onda u drugom poluvremenu smo prepustili inicijativu Sampdoriji i onu su iskoristili. Nismo imali pritisak od uprave, ali smo bili jako dobra momčad, koja je mogla napraviti opet velike stvari. Vjeruje, da smo igrali tada u Beogradu, tu utakmicu sigurno ne bi izgubili'', mišljenja je popularni Bola.
Veliko finale i velika pobjeda Cruyffa
Tako je odluka o prvaku Europe pala 20. svibnja 1992. godine na starom Wembleyu. Tri godine ranije u fenomenalnoj utakmici istih protivnika, Barcelona je uzela Kup Kupova. Nakon toga Sampdoria je otišla do kraja u istom natjecanju, dok je Barcelona izgubila finale od Manchester Uniteda 1991. Finale je naravno predstavljalo novi okršaj velikih, vrhunskih trenera Cruyffa i Boškova, dok je na terenu bila gomila vrhunskih igrača.
U dresu katalonskog giganta bili su između ostalih Zubizarreta, Nando, Koeman, Ferrer, Laudrup, Guardiola, Stoichkov, dok su na drugoj strani bili Pagliuca, Vierchowod, Lombardo, Cerezo, Katanec, Vialli, Mancini. Cruyff je išao s formacijom 3-4-3, Boškov se odlučio za 4-4-2. Barca je imala romb u sredini, Juan Carlos - Guardiola - Eusebio - Bakero, dok je Boškov ostavio Mancinija malo iz leđa Viallija. Laudrup je više imao ulogu lažne devetke.
Vierchowod je prvi prijetio, uzvratili su Stoichkov i Salinas. Prije trenutka odluke Vialli će zapucati dva zicera, Stoichkov će pogoditi stativu. U 112. minuti prekršajem je zaustavljen Eusebio, a Koeman je sjajno pogodio slobodnjak, iznenadivši Pagliucu kojem se živi zid raspao. Za prvu titulu prvaka Europe Barcelone, nakon dva poraza u finalima.
''Lopta je prošla u živom zidu pored Viallija, Barcelona je prvi put postala prvak Europe. Svakog 20. svibnja me ljudi pitajuda li se sjećam tog trenutka, utakmice. Kako ću zaboraviti taj dan, tu utakmicu. Bio je to početak velikih promjena. Prije utakmice na izlasku iz svlačionice, Johan je rekao: " Na terenu uživajte i dajte sve od sebe". To je slobodno mogu reći najbolji period moje karijere, života. Po povratku u Barcelonu, dočekali su nas milijuni na ulicama, 80.000 ljudi na stadionu. Partijali smo sedam dana'', sjeća se Koeman koji je se dotakao i Pepa Guardiole i njegove partije te srijede.
''Cruyff me zamolio da pratim i budem uz Pepa u to vrijeme jer je on bio mladi igrač. Puno vremena smo proveli zajedno, punosmo razgovarali, Pep je stalno postavljao pitanja o taktici, treninzima. Više vremena sam provodio s Pepom u to vrijeme nego sa suprugom. Johan me pozvao i rekao mi kako ima jedan sjajan mladi igrači koji se razvija na najbolji način u omladinskoj momčadi i kako je vrijeme da se priključi nama. Rekao mi je da će mu biti mentor, pomoći mu da se razvija i da se uklopi u stil nizozemskog nogometa kakav je gajio Johan'', sjeća se Koeman.
Iskusni Koeman i mladi Pep
Upravo su Koeman i Guardiola odigrali veliku ulogu u tom finalu, kada je u pitanju gradnje igre Barcelone prema naprijed. Guardiola je igrao na poziciji zadnjeg veznog, dok je Koeman bio centralni stoper u zadnjoj liniji s trojicom.
Međutim, Koeman je imao veliku slobodu u iznošenju lopte, njegova dodavanja i precizne lopte prema naprijed su stvarale puno problema protivničkoj momčadi. Pep nije ima toliko točnih, pravih dodavanja kao Nizozemac, ali je kao mlad igrač (21 godina) obavio jako puno posla, zatvarajući prazninu koja bi ostala izlascima Koemana, dok je u fazi prema naprijed znao pod pritiskom sjajno reagirati kombinirajući u veznom redu. Imati takva dva igrača u tom trenutku bila je jedna vrsta luksuza presudna za igru i uspjeh Barcelone.
''Čekali smo 90 godina, da osvojimo prvu titulu prvaka Europe, zaslužili smo je kao i naši navijači. Ovo je najsretnija noć u mom životu, nekako je potpuno drugačija od one kada smo osvajao naslove kao igrač. Tada sam udarao loptu pun nekog adrenalina, sada sam mogao samo vrištati s klupe. U svlačionici sam na poluvremenu igračima rekao kako moraju puno više riskirati, jer momčad koja ne traži pobjedu, neće niti pobijediti. Na kraju smo uspjeli, svi igrači koji su bili na terenu, koji su igrali bolje ili lošije su uložili svoje srce i to je bilo od presudne važnosti za trijumf u jednom finalu kao što je ovo'', govorio je nakon utakmice legendarni Cruyff koji je uspio kao trener potvrditi svoju veličinu, svoju teoriju nogometa. Koji udario temelje velike Barcelone i modernog nogometa. Koji je predstavio cijeloj Europi te večeri na Wembleyu.
