Tekst članka se nastavlja ispod banera
Možda njegova statistika nije neka, međutim bio je prvi i uopće nije bio loš centarfor. Pored toliko vrhunskih tih godina u bivšoj državi. Još je bio i prvi stranac ili jedan među prvima iz Australije koja je bila nepoznanica većini, barem gledajući iz tog nekog nogometnog kuta. Netko će reći prava atrakcija. I tko se još danas sjeća Eddija Krnčevića, Australca, koji je igrao tri sezone u Dinamu.
U onoj slavnoj generaciji koja je 1982. godine uzela naslov prvaka i Kup sezonu kasnije. A da nije bio samo tamo neki igrač, najbolje potvrđuje podatak da je kasnije Krnčević najbolji strijelac belgijskog prvenstva ostavivši iza sebe Vargu, Nilisa, Bosmana u jednoj sezoni. I ono što je možda u cijeloj priči najvažnije, Krnčević je kako se to kaže otvorio vrata velikom broju igrača iz Australije koji će kasnije sve više dolaziti u Europu, igrati u najboljim klubovima.
Došao u pravom trenutku
Njegova karijera počela se razvijati u momčadi tadašnjih Marconi Fairfielda, klubu talijanskih iseljenika. Već tada je Eddie obećavao jer je proglašen za najboljeg mladog igrača Australije. Dinamo je početkom osamdesetih odradio jednu turneju po Aziji i Australiji, igrali su prijateljsku utakmicu baš protiv reprezentacije za koju je igrao tada Krnčević i uspostavljeni su prvi kontakti. baš u to vrijeme nekako Ćiro Blažević je slagao momčad koja je od 21. siječnja do 12. veljače 1981. godine u 23 dana preletjela više od 50 000 km.
Na toj su se turneji kao standardni braniči nametnuli Milivoj Bračun i Zvjezdan Cvetković, a na golu se ustalio Marijan Vlak. Na Maksimir je stigao u prosincu 1981. godine. Zbog problema s papirologijom čekao je dva mjeseca da zaigra, na kraju je dobio priliku protiv Budućnosti. U posljednjem kolu kad ulazi u igru kao zamjena nedovoljno oporavljenom Deveriću. Dinamo je slavio naslov prvaka, Krnčević je dobio 32 minute.
- Pola sata prije kraja publika je počela skandirati ‘Hoćemo Eddieja’. Ćiro Blažević me ubacio u igru. Prvih 15 minuta nisam znao gdje sam, a onda sam u 15 minuta namjestio dvije šanse i umalo iz voleja zabio gol.
Sljedeće sezone je Eddie imao nešto veće minutažu, igrao je u vrhu napada zajedno s Cicom Kranjčarom, često mijenjao Deverića. U toj punoj prvoj sezoni odradio je kroz prvenstvo i Kup 22 nastupa te je postigao sedam golova. Prvi protiv Vojvodine u pobjedi 4:0 13. ožujka 1983. godine.
- Taj prvi gol se ne zaboravlja, u akciji su sudjelovali Bračun i Kranjčar, a ja sam sjajnog reagirao na ubacivanje Mlinarića s desne strane. Skočio sam, izvio se naprijed i čelom zakucao, sjećam se da sam dan kasnije u novinskim izvještajima dobio ocjenu osam.
Iako je sjedeće sezone upisao dva nastupa više, samo se dva puta uspio upisati u strijelce. Ukupno gledajući ta sezona je bila jako loša za Dinamo. Ćiro je napustio klupu, Marko Mlinarić je otišao na odsluženje vojnog roka, dok je Kranjčar na zimu plavi dres zamijenio onim Rapida iz Beča. Australac je napustio Maksimir, kasnije su mediji pisalo o tome da je otišao u nekim " čudnim " okolnostima, da je ostalo sporno nekih 150.000 njemačkih maraka. S Dinamom se nije baš rastao na najbolji način.
- To me u Zagrebu najviše zaboljelo. Naime, tražio sam od kluba nekoliko tisuća maraka za svadbu, a Marković me prozvao pred svim igračima. "U socijalističkoj zemlji ovaj momak razmišlja samo o markama". Kad sam to čuo, bilo mi je jasno da je došao kraj, da moram iz Dinama. Sve češće sam bio rezerva, a nakon što sam ispao iz udarnih šesnaest, tražio sam od tadašnjeg trenera Belina objašnjenje? "Oni gore su mi rekli da te ne stavljam", pravdao se Belin. Shvatio sam da treba bježati, pojasnio je za Jutarnji list nekih dvadeset godina kasnije.
U Belgiji će postati prvi strijelac lige
Nakon Dinama, Eddie je malo lutao po Njemačkoj, pa se vratio kući, a onda je ponovo došao u Europu. Belgiju, prva stanica je bio Cercle Brugge s kojim opet osvaja Kup. Nakon samo jedne sezone, Eddie je dobio ponudu slavnog kluba, Anderlechta. To je klub u kojem je ostavio uvjerljivo najdublji trag. Osvojio je četiri trofeja, postigao ukupno 52 gola i bio najbolji strijelac lige.
U to vrijeme klubovi iz Belgije su jako dobro kotirali u Europi. Uostalom, Mechelen je 1988. godine uzeo Kup Kupova pobijedivši Ajax u finalu.
- Kada sam stigao u Belgiju, ljudi su se pitali tko je sada ovo? Neki igrač iz Australije! Ljudi me nisu shvaćali ozbiljno. Stvari će se kasnije razvijati u drugom smjeru, ljudi će vidjeti da znamo igrati nogomet. Frank Farina će sezonu iza mene biti najbolji strijelac, par godina kasnije i Aurelio Vidmar, Paul Okon će postati Zlatna kopačka 1996. godine. Ja sam na svoj periodu u Belgiji, posebno Anderlechtu više nego ponosan. Tada je bilo teško davati golove, defenzivci su vas sjekli, bilo je prilično grubo. U Belgiji se kao i u Italiji, u to vrijeme igralo dosta defenzivno, reći će danas Krnčević čiji su roditelji iz okolice Zadra, otac Miroslav iz Zemunika, majka Augustina iz Debeljaka.
Kao trener se traži
Po završetku karijere se okrenuo trenerskim vodama, u kojima baš nije najbolje plivao. Promijenio je sedam klubova, nekog velikog uspjeha nije imao. Iako će reći kako je neke najbolje stvari učio od provjerenih, Blaževića, Zebeca i Arie Haana. Jedno vrijeme je bio kandidat za izbornika Australije, ali je ta priča propala. Njegov mlađi sin Jesse je također boravio u Dinamu, ali samo na probi, nije prošao. Eddie mašta o tome kako bi se i on jednom mogao vratiti u Dinamo i to kao trener.
