Laurie Cunningham - simbol revolucije protiv rasne diskriminacije

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Tko je bio prvi Englez u dresu Real Madrida? Steve McManaman? Ne. Za mlađe generacije sigurno neugodno pitanje. Nije ih bilo puno. Nakon Stevea su tu bili David Beckham, Michael Owen, Jonathan Woodgate, ali tko je kako se to kaže probio led? Odgovor je - Laurie Cunningham.

Momak, dečko, igrač po mnogo čemu bio poseban i koji je definitivno jedna od velikih priča ne samo otočkog nogometa već i europskog uopće. O njemu (nekim njegovim suigračima) su pisane knjige, pravljeni komadi za pozorišne predstave. Ne bez razloga.

Igrao u teškim vremenima

Rođen je u londonskom Archwayu  8. ožujka 1956 . godine. Cunninghami su živjeli u parku Finsbury, području s pretežno karipskim stanovništvom, doseljenicima u jednoj od najsiromašnijih četvrti grada. Žilavom kvartu koji je obilovao napuštenim kućama. Nogometom se počeo baviti još u školi, ali Arsenalu nije bio dovoljno dobar pa je završio u Leyton Orientu 1974. godine.  Mnogi nisu bili sigurni o kakvom se igraču radi, je li opće ozbiljan nogometaš. Već nakon treninga bilo je jasno da se radi o nekom posebnom. 

Već tada je Laurie bio poznat kao strastveni plesač po disco klubovima, momak koji posebnu pažnju pridaje načinu odijevanja. Još kao tinejdžer imao je svoj stil. Obožavao je jazz plesače poput Freda Astairea.  Lauriejovo zanimanje za ples, balet, reggae, funk i soul glazbu vidljivo je bilo u njegovom stilu, ali i ponašanju na terenu s loptom.

- Nikad nisi znao što će učiniti, kako će se obući, govorili su njegovi prijatelji.

Jednostavno već tada je imao svoj neki posebni stil iako život tih sedamdesetih nije bio nimalo lagan u Engleskoj. Politička kriza je posebno došla do izražaja baš negdje u vrijeme kada je Laurie stigao u West Bromwich Albion. To je bio period poznatiji kao „Winter of Discontent“. Laburistička vlada Jamesa Callaghana krajem 1978. usvojila je mjeru o ograničavanju rasta plaća na 5%. Vladinu odluku prvi su odbacili fordovi radnici u rujnu 1978 i osigurali povećanje plaća od 7%. Drugim sindikatima primjer fordovih radnika bio je signal koji je samo trebalo slijediti.

Bio je to početak zime nezadovoljstava izraženih brojnim štrajkovima sindikata poput onih iz automobilske industrije, medicinskih sestara, komunalnih službi, pogrebnika. Velika Britanija se našla na udaru više od 2000 štrajkova koji su u potpunosti blokirali život u zemlji. Nestašica hrane, gradovi zatrpani smećem, zatvorene škole, benzinske crpke, bolnice koje primaju samo hitne slučajeve i tjednima nepokopani mrtvaci govore o dramatičnosti koje je izazvala masovna obustava rada. Naravno tih godina se nogomet igrao uglavnom za radničku klasu, a najveći problem Laurieja bila je činjenica da je on crnac.

Plesom i nogometom rušio predrasude

Dougie Blaxland, čovjek koji je postavljao predstavu „Getting the Third Degree“ prošle godine će reći: Ako već postavljamo taj komad, onda se on mora odnositi na probleme koji su bili bliski Laurieju. Činilo mi se da njegov život ima elemente grčke tragedije - meteorski uspon do zvijezda, kratki, lepršavi plamen genija koji se ugasio prije njegova vremena. Ja sam Laurieja imao prilike gledati još dok je nosio dres Leytona, protiv Fulhama. Sjećam kako je izludio moju legendu Bobbyja Moorea. Nisam znao da se nogomet može igrati tako i nisam znao da postoje britanski igrači koji ga tako igraju. Mnogo je ljudi govorilo o njegovom utjecaju. Garth Crooks (igrač) rekao mi je da je on taj koji ga je nadahnuo i kao mladi crni momak natjerao ga da vjeruje da je sve moguće, kaže Blaxland

Glazba i ples bili su isto toliko dio života Laurieja Cunninghama kao i nogomet. Crackers, Bluesville, El Sombrero bili su klubovi u kojima se mogao vidjeti Laurie na plesnom podiju. Dez Parkes, plesač iz istočnog Londona koji je posjećivao iste klubove kao Laurie, kaže: "Stvorili smo nešto, ali nismo bili prepoznati, ali smo se trudili svojom kreativnošću mijenjati svijet oko sebe, mijenjati mišljenje ljudi. Novac koji je morao plaćati kazne za kašnjenje na treninge znao je osigurati kroz različita plesna natjecanja.

Prvi crnac u reprezentaciji

Laurie Cunningham je za mladu reprezentaciju debitirao protiv Škotske 1977. godine. U to vrijeme je bio igrač West Bromwicha. Trener Ron Atkinson posložio je momčad u kojoj su najveće face u tom trenutku bili Laurie, Cyrille Regis i Brendon Batson, crnci. Što se baš nije sviđalo navijačima ove momčadi, posebno onima koji su bili okupljeni oko Nacionalne fronte.  To su na svojoj koži osjetili Laurie kojeg su navijači presreli zajedno s njegovom djevojkom.

-Bilo je lijepih trenutaka, ali je bilo je onih dana kada smo se brinuli na povratku kući iz šetnje, što se može dogoditi? Hoćemo li biti napadnuti? Druga briga bila je hoćemo li se vratiti s plesa na vrijeme za trening, sjeća se tadašnja djevojka Nikki Brown koju je također upoznao na nekom od plesnih podija lokalnih diskoteka. Bilo je prijetnji smrću, bačena je bila bomba na vrata kuće u kojoj su Laurie i Nikki živjeli, ali su sve izdržali.

Prelazi u Real Madrid

Uz nastupe za West Bromwich, Laurie je upisao i prvi za seniorsku selekciju Engleske protiv Walesa 1979. godine kada je postao prvi tamnoputi igrač koji je obukao dres reprezentacije. U to vrijeme West Brom je igrao odlično, završili u Kupu UEFA, stigli do polufinala gdje su zaustavljeni od Crvene Zvezde. U osmini finala su eliminirali Valenciju čiji je dres nosio tada veliki Mario Kempes.

Uskoro Laurie prelazi u Real Madrid za 950,000 funti kao prvi Englez u povijesti ovog kluba. Trener Reala u to vrijeme je bio Vujadin Boškov, a pored Laurieja, od stranaca su tu još bili Argentinac Roberto Martínez i Nijemac Uli Stielike. Upravo su njegove partije protiv Valencije bile presudne za dolazak u Real, s obzirom da je televizija u Španjolskoj prenosila te dvoboje. Laurie se vrlo brzo uklopio, izborio svoje mjesto u postavi, na poziciji lijevog krila. Novinari su pisali kako na terenu pored Cunninghama izgleda da ostali igrači trčali unatrag.

-Bio je nevjerojatan sportaš; jak, brz, snažan, talentiran. Mogao je sprintati, skakati visoko. Sve je imao, pričao je njegov suigrač Vicente Del Bosque.

Utakmica po kojoj ga pamte navijači Real Madrida, jeste ona igrana 9. veljače 1980. na Camp Nou. Iako nije postigao gol, Laurie je bio najbolji na terenu, jednostavno neuhvatljiv. Toliko dobar da su mu i navijači Barcelona aplaudirali. A znate koliko je to teško, rijetko. AS je pisao nakon utakmice kako je tu večer u dresu Reala igrao „Crni Cruyff“.

U Realu je igrao četiri sezone, osvojio je jedno prvenstvo i dva Kupa, igrao finale Kupa prvaka protiv Liverpoola. Međutim, povrede i njegova ljubav prema plesu su vjerojatno spriječile da ostavi i dublji trag. Jer teško je mogao uklopiti svoje odlaske u disco klubove i treninge.

Pokrenuo je revoluciju

Nakon Reala je igrao sve do 1989. godine, mijenjao  klubove, gradove, ali to nije bio pravi Laurie. Bilo je sve više povreda, Nikki ga je napustila. Uslijedile su posudbe u Manchester United, Sporting Gijon, po jednu sezonu je odradio u Marseillu, Leicesteru, Rayo Vallecanu, Wimbledonu. Bio je član one famozne momčadi koja ja osvojila FA Cup 1988. godine, igrao je finale od 56 minute.  Nakon toga se ponovo vratio u Španjolsku, Madrid, po drugi put je postao član Rayo Vallecana, tada drugoligaša. Svojim prijateljima je pričao kako je spreman za novi početka, kako će svojim golovima vratiti Rayo u prvu ligu.  Nije uspio. 15. srpnja 1989. stigla strašna vijest da je poginuo u prometnoj nesreći.

U nesreći, bio je s prijateljem Markom Cafwellom Lattyjem koji je prošao samo s ozljedom ruke. Nikad kasnije nismo čuli za njega. Nije nam se javio, samo je nestao. Ne prođe noć u kojoj ne mislim na svog oca. Kao navijač Reala posebno sam ponosan na njegove partije u dresu ovog kluba, protiv Barcelone. Na taj trenutak, pogotovo jer je to moj otac. Nemam riječi kojima bih to opisao,  izjavio je prije nekoliko godina njegov sin Sergio.

Paul Rees je napisao knjigu „The Three Degrees The Men Who Changed British Football Forever“ u kojoj je opisao na najbolji način Lauriea, Cyrillea Regisa i Brendona Batsona i sve ono što su oni napravili za engleski nogomet.  A napravili su puno. Posebno Laurie

- Ja sam bio ta prirodna meta. Radio sam ono što oni žele. Nikada se nisam sramio što sam crnac. Uspio sam dokazati da i mi možemo biti veliki igrači, ljudi, a ne samo neka „stvar“ rekao je jednom prilikom Cunningham koji je bio i ostao simbol revolucije protiv rasne diskriminacije u europskom nogometu...