Tekst članka se nastavlja ispod banera
Prije par mjeseci je šokirao javnost izjavom:
''Uzeo sam tabletu amfetamina prije utakmice Kupa prvaka, ali tada to nije bilo neobično. Zato su čudne priče da je Njemačka bila na dopingu. Ali, Južnoamerikanci su bili skroz urokani. Rep, kojemu je danas 61 godina, uvjeren je da su igrači Brazila i Urugvaja - protiv kojih je igrao na prvenstvima na kojima je Nizozemska dolazila do finala - bili na nečemu:
Bili su potpuno podivljali, ali to sam shvatio tek kad sam kasnije razmišljao o tome. Možemo samo dodati kako shvaćamo zašto u tim trenucima to nije mogao primijetiti...''
Nije slušao mentora
Izjava kojom je šokirao ustvari samo one koji ga ne poznaju. Jer Johnny ili kako su mu tepali "Lijepi Johnny" je bio i ostao velika faca nizozemskog nogometa. U pravom smislu riječi. Velikani poput Roba Rensenbrinka i Willema van Hanegema - briljantni, nevjerojatni nogometaši su morali slušati naredbe šefa Cruyffa, samo Rep ne.
Znalo se da Cruyff traži lojalnost od svih igrača oko sebe, ali njegov odnos sa "Lijepim Johnnyjem" je uglavnom putovao na relaciji ljubav - mržnja. Cruyff jeste bio mentor, ali učenik Rep nije uvijek slijedio njegove smjernice. Posebno ne van terena, međutim za "paklena naranču" iz sedamdesetih godina, pa i Ajax bilo je najvažnije da na terenu sve funkcionira kako treba.
Čak je i sam Cruyff prvi priznao kako su Repova brzina i blef donijeli bitne elemente u briljantni nizozemski nadaleko poznati "Totalni nogomet". Od prvog trenutka kada su se upoznali, na terenu su izgledali perfektno.
Imali su vezu koja se temeljila na intuiciji, Rep je bio spreman preuzeti rizik kada to neki drugi veliki igrači nisu mogli ili nisu smjeli. Johnny koji je igrao na desnom krilu, ali je mogao jednako tako kvalitetno i u vrhu napada
''Imao sam problema s Johanom. Nismo se dobro slagali, osim na terenu. Johan mi je uvijek govorio što da radim. Uradi to, uradi ono. Bio sam mlad, ali odgovorio sam mu. Bio je tvrdoglav, a i ja - to je bio naš problem. A Johan to nije volio. Uvijek si mu morao reći, ok, poslušati ga. ja sam odgovarao instinktivno jer mi se nije sviđalo da mi govori što da radim'', govorio je Rep.
Rumunj Kovács mu je pružio priliku
U prvoj polovini sedamdesetih Ajax je bio nedodirljiv. Ozljeda veterana Sjaaka Swarta otvorila je puno više prostora Repu, koji će zajedno s Cruyffom i Pietom Keizerom tvoriti ubojiti napad Ajaxa. U to vrijeme, Ajax je vodio pomalo zaboravljeni Rumunj Ștefan Kovács koji je u revanš susretu Interkontinentalnog kupa protiv Independientea, baš Swarta zamijenio Repom.
Ovaj je za dvadeset minuta po ulasku, zabio dva gola i Ajax je postao prvak svijeta.
Drugu titulu prvaka Europe Ajax je osvojio s Repom u Beogradu, a upravo je Johnny bio strijelac pobjedonosnog gola u finalu na Marakani, Juventusu.
''Juventus kao da je bio uplašen. Mi smo bili iznenađeni. Nisu uradili ništa, kao da su blii zadovoljni što su tada izgubili 1:0. Publika je gledala dosadnu utakmicu'', sjeća se Rep za kojeg je trener Ștefan Kovács znao reći " kako je dobar momak ali kada spava".
Uskoro su se i u Ajaxu stvari počele mijenjati, Cruyff je polako "gubio kontrolu" u svlačionici, igrači su odlučili izabrati novog kapetana. Došao je novi menadžer, George Knobel, za kapetana je izabran Piet Keizer.
''Htjeli smo uzeti nekoga drugog, Johana je to slomilo. Razgovor u svlačionici nije bio ugodan'', kaže Rep čija su krila dodatno ojačala odlaskom Johana u Barcelonu. Uživao je u svojoj novoj ulozi, imao je 22 godine, već oženjen, velika zvijezda.
Neki su bili skloni tvrdnji kako su odlaskom Cruyffa u Barcelonu odnosni među najboljim zvijezdama Nizozemske dodatno smekšali, što je osjetilo na terenu. Nizozemska je igrala sjajno, Rep je utrpao dva komada Urugvaju, ukupno četiri na turniru. Da su u finalu imali drugačiji pristup Nizozemska bi postala svjetski prvak. I da je Rep zabio neke prilike koje je imao.
''Željeli smo se sprdati s Nijemcima. Možda nismo svjesno tako razmišljali, ali tako je ispalo jer smo dodavali do iznemoglosti. Zaboravili smo postići drugi gol. Pogledajte finale, sve je jasno. Mi smo dodavali i tako razljutili Nijemce. Mi smo bili krivi. Danas mislim da bi bilo bolje da su oni prvi poveli'', mišljenja je Rep.
Nakon SP-a 1974. godine, Rep je tražio više novca od Ajaxa, a priča se završila tako što je otišao na kraju u Valenciju. Tamo je u dvije godine bio član momčadi koja je imala izuzetno ubojiti napadački trojac uz velikog Kempesa i Paragvajca Carlosa Diaza. Nije izgledalo loše, naprotiv, ali Rep je bio takav.
Živio je tako kako je živio. Trošio je novac, na žene, alkohol. Kad bi novca ponestalo, tražio je bolje klubove.
Iz Valencije u Bastiju
Krajem sedamdesetih je puno više love bilo u Francuskoj nego Španjolskoj. Tako je odlučio otići malo na Korziku, Bastia je bila izbor. Tamo gdje je najveća zvijezda u tom trenutku bio Dragan Džajić. Džajić je napustio ovaj klub 1977. godine, dok se Rep odmah na startu malo "zakačio" s ljudima u pravi kluba, jer nije dobio planirani bonus "na ruke".
Čak nije ni trenirao. Legenda kaže kako je pozvao svog prijatelja, nekadašnjeg liječnika Ajaxa Johna Rolinka (kasnije optužen da je dijelio drogu nekolicini igrača), da mu pomogne. Ovaj mu je poslao "neke tablete", Rep ih je uzeo prije ulasku u svlačionicu i krenuo. Zajedno s nekoliko solidnih igrača iz francusko-baskijskih regija i nekim lokalnim Korzikancima, formirali su sjajnu momčad pod nadzorom trenera Pierrea Cahusaca.
''On nije bio najbolji trener koji je me trenirao, ali me je puštao da igram onako kako ja znam", pojasnio je Rep.
Veznjak Claude Papi i branič Charles Orlanducci, Jean-François Larios koji je bio na posudbi iz Saint-Étiennea, Félix Lacuesta i Rep su uz lude i vatrene navijače stigli do finala Kupa UEFA 1978. godine.
Posebno se pamte utakmice protiv Newcastlea te susreti polufinala kontra Grasshoppersa. U tom trenutku je Rep bio velika zvijezda, izuzetno popularan.
Večerao s mafijašima
Poznavao je sve koje trebao znati na otoku, od mafijaša do žena. Njegove večere s vođama mafijaških klanova u restoranima, odlasci u noćne klubove su bili normalna pojava. Jednostavno, Rep se sjajno uklopio u način života na Korzici. Više nije bio "lijepi Johnny", već "Plavooki anđeo" za kojim su ludile žene. Kako one mlade, tako i one "malo iskusnije".
S reprezentacijom je još jednom otišao do finala SP-a u Argentini, ali je priznao kako to nije bilo to.
''Argentina je morala pobijediti. Atmosfera je bila loša, strah je bio prisutan. Neki ljudi su nam pričali kako bismo mogli imati problema ako pobijedimo u finalu.''
Avangarda u Saint-Étienneu
Po povratku u Bastiju nije zatekao neke svoje suigrače pa sljedeće sezone mijenja klub. Bastia ga više nije mogla plaćati, ali zato jeste u tom trenutku najveći francuski klub Saint-Étienne. Tamo dolazi zajedno s najvećom europskom nogometnom zvijezdom iz sredine 80-ih Michelom Platinijem.
Na prvom treningu je bilo 5000 gledatelja. Zajedno s igračima poput Lariosa, Rocheteaua i Janviona stvorili su jednu od originalnih momčadi ne samo francuskog nogometa, već europskog. U tom trenutku francuska liga je bila užasno jaka.
Igrali su sjajni igrači, a ni novca nije nedostajalo. Igrači su u Saint-Étiennu dio novca dobivali na ruke, ponajviše od ulaznica, a uprava nikada nije prijavljivala koliko ih je prodato. Rep nije postavljao pitanja sve dok je novac dobivao na vrijeme.
Iako su na terenu ponudili nešto novo, nešto što se danas zove avangardom francuskog nogometa u početkom osamdesetih, u Europi nisu otišli do kraja. Nisu bili ni blizu, ali su zato postali prvaci Francuske. Iz tog perioda Rep pamti poseban način pripreme za utakmice:
''Igrači su prije važnih utakmica uzimali infuziju. Ja tada nisam mogao podnijeti igle i krv, pa nisam sudjelovao u ovoj specifičnoj pripremi, ali većina igrača jest. Nisu prestali trčati na terenu. Pokušao sam jednom, i moram reći da sam se sutradan osjećao sjajno. Više je klubova u Francuskoj koristilo ove metode'', vratio se na taj period Rep. Nakon neuspjeha u pretkolu Kupa prvaka 1982. godine, stvari su se počeli raspadati.
Tuča između nekada bliskih prijatelja Platinija i Lariosa (zbog žena), problemi s neplaćenim porezima, slab trener, natjerali su L’Ange Blond-a kako su Francuzi zvali da se šest sezona vrati kući. Iako on Nizozemsku nikada nije smatrao "svojom".
''Kad sam se vratio u Nizozemsku, osjećao sam nostalgiju za domom, nisam se mogao više uklopiti. Nedostajali su mi Francuska, Francuzi i njihov način života'', priznao je Rep koji se tamo nije mogao vratiti zbog neplaćenog poreza. Nakon Zwollea, Feyenoorda, karijeru je završio u Haarlemu 1987. godine.
Nogomet kao hobi
Kasnije je nastavio kao trener ali to je bilo daleko miljama od njegove igračke karijere. Tek kasnije, puno godina poslije javnost je šokirao pričama o uzimanju tableta, droga, nedozvoljenih sredstava.
Mark van den Heuvel, koji je pratio karijeri Johnnyja Repa i koji je napisao knjigu o njemu možda je i najslikovitije opisao ovog sjajnog igrača.
''On je nogomet shvaćao kao hobi.''
Jednostavno Rep je bio takav. Ostao je upamćen po driblingu, sjajnoj viziji igre, fenomenalnim potezima. Igrač koji je uživao u nogometu, kao i u životu. Nizozemska je stvorila mnoge velike igrače, ali malo je onih koji su bez napora lako mogli spojiti ulogu vrhunskog igrača i čovjeka koji živi svoj život.
