Bio je prvi i ostao jedini Maradonin

Tekst članka se nastavlja ispod banera

U vrijeme kada je Kup prvaka bio rezerviran samo za prvake, Kup Kupova samo za osvajače Kupa, Kup UEFA je bio nešto sasvim drugo u odnosu na današnju Europsku ligu. Za ovu Konferencijsku drugi svijet. Jer među 64 momčadi bilo je strašnih, jakih. Pogledajte listu pobjednika, posebno do tog famoznog redizajna i sve će vam biti jasno. 

Taj stari Kup UEFA jednom je osvojio i Napoli. U onim slavnim danima kada je ispod Vezuva ključalo i kad bi Maradona krenuo do prodavnice. U tih šest godina koliko je ostao u Napulju, Maradona i Napoli su dva puta bili prvaci, jednom pobjednici Kupa i jednom domaćeg Superkupa. Međutim, ono što se posebno pamti, bio je taj Kup UEFA kao jedini Europski klupski trofej koji je osvojio Napoli, kao jedini klupski europski Maradonin.

Igrači nisu vjerovali u trenera

Nije bilo klubova iz Engleske nakon Heysela i suspenzije, ali zato jedan Juventus, Inter, Roma, pa Bayern, Atletico Madrid, Sporting, Ajax, Benfica, Rangers, Köln, Bayer Leverkusen. Isto kao recimo danas Liga prvaka. I trebalo se znati probiti do finala, trebalo je znati uzeti trofej.

Ali nije bio sam Maradona. Bili su tu Careca i Alemão, ubojiti brazilski dvojac, italijanski internacionalci Ciro Ferrara, Fernando De Napoli i Andrea Carnevale ali i potcijenjeni Alessandro Renica, uz trenera Ottavia Bianchija.

Bianchi je sezonu ranije imao problema. Napoli je izgubio prednost, u važnoj utakmici je Milan kao gost slavio 2:3, pa su Rossoneri završili prvi, tri boda ispred Napolija. Igrači Napolija su u saopćenju za javnost tvrdili da je postojao problem sa Bianchijem i da je vlasnik tima Corrado Ferlaino bio svjestan toga nekoliko tjedana ranije. Tijekom ljeta, Ferlaino je, umjesto da posluša upozorenje svojih igrača, potvrdio Bianchija kao trenera za narednu sezonu.

"Svi smo mislili da će otići, ali ga je potvrdio Ferlaino", rekao je Maradona novinarima. "Ferlaino zna zašto je to učinio. Cijeli tim je sastavio peticiju protiv Bianchija."

Igrači koji su se snažno suprotstavljali Bianchiju, među njima i miljenici navijača veznjak Salvatore Bagni i napadač Bruno Giordano, prodani su. U Napulj su stigli Careca i Alemão. Osim Alemãa kao trećeg stranca u postavi su bili i novajlije, golman Giuliano Giuliani iz Verone, defanzivac Luca Fusi iz Sampdorije i veznjak Massimo Crippa preko Torina.

Trebalo je osvojiti pored Bayerna, Juventusa, Intera...

U šest utakmica Kupa UEFA na domaćem terenu Napoli je gledalo skoro 417.000 gledatelja, što je ustvari bio neki prosjek od 70.000 po utakmici. Teško koji klub se može pohvaliti ovakvim brojkama recimo u nekoj od sezona Europske lige, pa čak i Lige prvaka danas.
Sezonu ranije Napoli kao prvak Italije nije imao sreće. Igrali su u prvom kolu protiv Reala koji je prošao dalje, iako je prvu utakmicu igrao pred praznim tribinama.

Prvi protivnik Maradone i društva u novoj euro sezoni je bio PAOK. Jedan gol Maradone u prvoj utakmici, jedan Carece u revanšu su bili dovoljni za drugo kolo.

Onda se moralo malo putovati tamo gdje je svima bilo neugodno, u Istočnu Njemačku. Lokomotiv Leipzig je u to vrijeme bila vrlo kvalitetan sastav, pa se i Napoli namučio. Igralo se na starom Zentral stadionu, završilo je 1:1, Francini je zabio gol za izjednačenje. U revanšu je bilo lakše jer je opet Francini već u drugoj minuti zatresao mrežu gostiju. Na kraju je bilo 2:0.

Gledajući tko je sve u tom trenutku bio u ždrijebu, Bordeaux je izgledao kao nešto lakša opcija u trećem kolu. Daleko od toga da je bilo lako. Na terenu je to bila druga priča. Carnevale je progurao favorizirani Napoli golom u gostima.

Ukazao se Renica

Od četvrtfinala je krenuo pravi krešendo. Napoli je izvukao Juventus, bez Platinija, s Zavarovim, Michaelom Laudrupom, Rui Barosom. Juve je školski odradio prvu utakmicu, ostvaren je željeni trijumf 2:0. Međutim tih godina u Napulju nitko nije mogao sa sigurnošću reći kako će nadigrati ili eliminirati Napoli. Nebesko plavi su već do poluvremena anulirali zaostatak zahvaljujući Maradoninom jedanaestercu nakon samo 20 minuta i golu Carnevalea. Kada je izgledalo kako će lutrija penala odlučiti putnika u polufinale, ukazao se Renica i to u 120. minuti. Možete zamisliti kakva je ludnica nastala na stadionu. Njegov gol je svakako jedan od vrijednijih te sezone u Kupu UEFA.

Finala prije finala je bilo polufinale protiv Bayerna. Bayern za koji su tada igrali Klaus Augenthaler, Roland Wohlfarth, Olaf Thon, Stefan Reuter. Ipak u glavnoj ulozi je bio na drugoj strani Careca. Od četiri gola Napolija, njegova su bila dva. U prvoj tekmi, Napoli je slavio 2:0. Atmosfera je na stadionu bila takva da se činilo kako će se jednostavno nakon gola Napolija pola stadiona srušiti. Nije se ništa srušilo na kultnom stadionu, ali se jeste uzdrmala čvrsta obrana Bayerna.

"Maradona nas je ohrabrio, razgovarao je s nama, podigli smo samopouzdanje. On je bio tip igrača za kojeg ste u tom trenutku htjeli dati sve od sebe", prisjeća se "Rambo" De Napoli. I jeste

Najbolje zagrijavanje ikad

Sada je teret odgovornosti preuzeo na sebe. Već na zagrijavanju Maradona je dokazao zašto je poseban. Zagrijavanje u njegovom stilu uz pjesmu "Live is Life" austrijske pop-rock grupe Opus ušlo je ono što se kaže u povijest, kao nazovimo ga najbolje zaigravanje ikada. To njegovo neumorno "igranje" lopte, njegov show.

Vjerojatno niti jedno zagrijavanje jednog igrača nije ostalo u sjećanju kao to Maradonino, te večeri u Münchenu. Zagrijavanje za ono što će kasnije doći na terenu.

"Moj prijatelj Careca je te večeri postigao dva gola i stigli smo do finala. To me podsjetilo kada sam bio mladi igrač. Ulazili bismo na poluvrijeme i pravili šou 15 minuta," napisao je ne tako davno Diego koji je asistirao četiri puta puta za četiri gola.

On i Careca su se poigravali s obranom Bayerna. Diego kao asistent, Careca kao strijelac. Navijači Bayerna nisu mogli ništa drugo nego da aplaudiraju onome čemu su svjedočili te večeri na Olimpijskom stadionu. Maradona je onako u prolazu novinarima ispred svlačionice u svom stilu dobacio novinarima:

"Mogli smo im zabiti još koji ali nam suci nisu dali...

Ottavio Bianchi je kao trener prošao put za njih onaj dobro poznat. Za godinu dana, od negativca do arhitekte jedne strašne momčadi koja u Europi igra sjajno.

"To je ono što sam očekivao.Veoma sam sretan zbog njih. Živim od njihovih pobjeda. Iako sam iz Lombardije, počeo sam da cijenim napuljsku filozofiju," naglasio je nakon te druge utakmice protiv Bayerna vrlo staloženi trener.

Nije Stuttgart Bayern

Za protivnika u finalu, Napoli je dobio Stuttgart. Danima se u Napolju nabrijavala atmosfera, na dan utakmice prava karnevalska, svi su jedva čekali utakmicu Napolija za europski trofej. Na stadionu pakao, 84.000 gledatelja koji su nakon eliminacije Bayerna i Juventusa bili uvjereni u trijumf. Jer nekako realno, Stuttgart nije bio na njihovoj razini, ali daleko od toga da je bio slab. Imali su Immela na golu, Kataneca, Buchwalda, Jürgena Klinsmanna koji će sljedeće sezone doći u Inter. Imali su i Maurizija Gaudina jednog sjajnog igrača, čija je porodica emigrirala u Njemačku iz Napulja puno godina ranije.

I baš je taj Gaudino zaledio domaće navijače golom u 17. minuti utakmice. Dugo je tih 0:1 stajalo na semaforu i pitanje je kako bi se sve završilo da je grčki sudac Gerasimos Germanakos bolje gledao dok Maradona uz pomoć ruke spušta jednu loptu u kaznenom prostoru. To nije vidio rekli bi igrači Stuttgarta, ali jeste prekršaj Schäfera za jedanesterac u nastavku akcije. Hvatali su se Katanac i suigrači za glavu, ali je Maradona izjednačio. Tri minute prije kraja akciju Carnevalea, Maradone, završio je tko drugi nego Careca

Ludnica na stadionu i pripreme navijača za revanš. Teško je bilo procijeniti uopće koliko će navijača Napolija doći u još uvijek Zapadnu Njemačku, ali ih je bilo sigurno jako puno.

Najvažniji trofej Napolija

Oni su na licu mjesta zajedno sa domaćim fanovima na Neckar stadionu svjedočili jednoj od najboljih utakmica finala kada je u pitanju Kup UEFA. Robusni i oštri Guido Buchwald je bio zadužen za Maradonu, pa iako ga je uspio zaustaviti ostali su imali dovoljno prostora.

Opet su gosti prvi vodili, Alemão je strijelac. Klinsmann kojeg nije bilo u prvoj utakmici vraća sve na početak, ali onda u 39.minuti stiže gol koji je dobrim dijelom prelomio utakmicu. Pogodio je onaj za kojeg su se najmanje nadali, Ciro Ferrara.

"Imao sam toliko sreće što sam igrao uz najboljeg igrača svih vremena. Bilo je vrlo emotivno osvojiti jednog takvo europsko takmičenje kao što je Kup UEFA“ reći će upravo Ferrara.
U tom trenutku se znalo da jednostavno Stuttgart ne može nadoknaditi sada već dva gola zaostatka. Veliko slavlje navijače Napolija je počelo onog trenutka kada Careca podiže na 1:3. Slavlje u kojem možda čak i nisu vidjeli golove De Napolija (autogol) i Schmälera za konačnih 3:3. Nisu im ti golovi ni bili važni jer je trofej bio tu. Prvi europski, povijest će pokazati i posljednji. Napolija i Maradone.

"Uspjeli smo. Osvojili smo Kup UEFA, sada i ljudi u Europi znaju za Napoli. Upisali smo klub na listu pobjednika za sva vremena" govorio je Maradona.

Ferlaino će priznati kasnije kako mu je osvajanje trofeja te godine donijelo veće zadovoljstvo nego njihov prvi Scudetto. Ništa to zadovoljstvo nije moglo pokvariti. Ni gubitak naslova prvaka u borbi s Interom, pa ni poraz u finalu Kupa Italije. Mirni Biachi, njegovo veličanstvo Maradona i Careca koji je odigrao sezonu karijere udruženi sa strašću navijača, rezultirali su još jednim trofejem godinu dana nakon što su se oblaci sumnje skupili nad klubom. Prije nego što će Maradona otići iz Napulja.

"Tajna? Tajna je bio Diego Maradona. Bio je genije. Igrao je spektakularno. Imali smo jako jaku momčad s igračima koji su bili tehnički vrlo dobri“, reći će na kraju Careca.

Jedna sjajna momčad, jedan trofej za sva vremena. Neponovljivo. Bio je prvi Maradonin, ostao na kraju jedini. Europski klupski, taj Kup UEFA 1989. godine.