Maradonin idol

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Polufinale je svjetskog prvenstva. Na stadionu Azteca je skoro 115.000 gledatelja. Maradona je u elementu, Belgijci mu ne mogu ništa. Dva gola za ulazak Argentine u finale. Na pet minuta prije kraja "Nosonja" Bilardo je odlučio napraviti izmjenu. Jorge Burruchaga, asistent kod prvog gola ide na klupu, u igru ulazi omaleni, skoro već ćelavi igrač s brojem tri na leđima, Ricardo Bochini. Maradona mu prilazi i govori poprilično tiho: " Uđi majstore, čekamo te ". Zašto je to rekao veliki Diego? Kurtoazija? Ma kakvi, nije Maradona takav.

Iz poštovanja? Da, iz poštovanja, jer Ricardo Enrique Bochini, popularni El Bocha je bio idol Maradone. Ako je bio idol, onda možete pretpostaviti o kakvom se igraču radi. Čovjek koji je skoro dvije decenije nosio dres samo jednog kluba, Independientea. U vrijeme kada su Los Diablos Rojosi (Crveni đavoli) bili najbolji klub Južne Amerike. Mjesec dana nakon trijumfa i osvajanja Copa Libertadores 1972. godine, tada 18-godišnji Bochini je debitirao za Independiente, 25. lipnja 1972., kada ga je Pedro Dellacha poslao na teren u 74. minuti utakmice protiv River Platea, na Monumentalu. Igra je na poziciji ofenzivnog veznog, ponikao u lokalnom Belgrano de Zárate.

Neće ga Boca ni San Lorenzo

Otac je uzeo za ruku, kao talentiranog klinca vodio na probe u San Lorenzo i Bocu Juniors čiji su treneri bili " slijepi pored očiju" Za razliku od Dellache. Sigurno nije bio ni najjači ni najbrži među suigračima i bilo je pitanje kako će se uklopiti u momčad, međutim to nije bio problem. Jer El Bocha je bio vrhunski tehničar, sjajno je čitao igru a njegovi driblinzi su bili posebna priča.

Došao je u trenutku kada je Independiente kao klub uzeo dva naslova (Metropolitana), i Copu Libertadores. Nije bio akter finalnih okršaja protiv Ajaxa za naslov najbolje momčadi na svijetu. Zato jeste onih finalnih duela protiv Colo-Coloa iz Čilea, sljedeće godine. Kako nije bilo pobjednika u dvije utakmice prema tadašnjim pravilima se igrala treća na neutralnom terenu. Ovaj put je izbori bio legendarni Centenario u Montevideu. Ulazak baš Bocchinija s klupe je promijenio stvari na terenu, Independiente je slavio nakon produžetaka. Kako je Ajax u to vrijeme dominirao u Europi, svi su očekivali novi sraz najboljih momčadi svijeta, do kojeg na kraju nije došlo. Službeno, Ajax je imao financijskih problema, nisu im se novci trošili na još jedno daleko putovanje.

Godine vladavine

Neslužbeno, nisu imali hrabrosti izaći na teren grubim Argentincima, nakon svega što su prošli u prvoj utakmici godinu prije. Kao zamjena za Ajax, uskočio je Juventus, poraženi s Marakane. Na Olimpicu su gosti dočekani poprilično neprijateljski, ali to nije smetalo Robertu Ferreiru, koji je imao tada ubojiti dvojac Bertoni - Bochini. Dvojac koji je dijelio vrhunsko, gotovo telepatsko partnerstvo. Dvojac koji je na kraju presudio Juventusu. Dest minuta prije kraja, Bochini je izašao isred Dina Zoffa. Bez pritiska, bez ičega, El Bocha je prebacio Zoffa, za slavlje Independientea.

Nakon tri neuspješna pokušaja, Independiente je konačno postao svjetski prvak. I za to su mogli zahvaliti niskom, mršavom tinejdžeru koji nosi broj deset. Bochini je tada imao samo 19 godina. U Juventusu su počeli razmišljati o mogućem angažiranju Argentinca koji će bez obzira na to što je u to vrijeme Europa bila veliki mamac za većinu igrača iz Južne Amerike, ostati vjeran svom klubu. S kojim je u tom periodu uzeti još dvije Cope. Uskoro je Bochini pozvan na odsluženje vojnog roka iako je prema njemu bio različit tretman u odnosu na većinu drugih regruta zbog statusa jednog od najboljih i najuspješnijih nogometaša svoje zemlje. U drugoj polovini sedamdesetih, Argentina je bila domaćin svjetskog prvenstva, ali Bochini na iznenađenje svih nije dobio priliku. Iako je recimo u to vrijeme uzeo dvije titule u Argentini. Ta prva je posebna priča. Guverner Cordobe, general Luciano Benjamin bio je jedan od onih bliskih čovjeku na vlasti, Videlu. Želio je pod svaku cijenu da Talleres uzme titulu. Prva tekma je završila 1:1, važilo je pravilo gola u gostima. Ángel Boccanelli je na dvadeset minuta prije kraja zabio gol rukom za 2:1 Talleres, gosti su naravno malo je reći poludjeli. I što se dogodilo. Čak tri igrača su im isključena. S osmoricom su razmišljali da se povuku, ali ih je trener José Pastoriza vratio na teren uz poruku:

- Idite na teren, budite muškarci i pobijedite.

I pobijedili su. I opet taj čovjek. Bochini je primio čvrst pas Bertonija u petercu i zabio loptu u mrežu za izjednačenje, što je značilo da je Independiente prvak. Taj legendarni nastup prepoznali su i domaći navijači, koji su ovacijama pozdravili prvake, nisu imali izbora.

1983. godine, El Bocha je zvanično bio najbolji igrač Argentine, dok je sljedeće odveo Independiente do sedme titule najbolje momčadi Južne Amerike. Rekordne. Utakmica protiv Gremija u gostima poslužila je kao idealna pozornica za Bochinija da pokaže svoj prepoznatljiv potez - la pausa (pauza). Još jedan veliki trofej Independiente i Bochini uzimaju u Tokyu, protiv Liverpoola. Utakmica koja jedva da se odigrala.

Za Maradonu najveći

Još su bila svježa sjećanja na Falklandske otoke. Zemlje nisu obnovile diplomatske odnose nakon sukoba, a argentinski podsekretar za sport Rodolfo O'Reilly bio je nepokolebljiv da se utakmica opće ne odigra. Međutim, nakon što su se momčad i osoblje obratili Kongresu u pokušaju da se ovo putovanje dogodi, predsjednik Argentine i navijač Independientea Raúl Alfonsín dozvolio je timu da otputuje u Japan. I tamo su sredili Liverpool.

Dvije godine nakon posljednje titule, Bochini se povukao. Bilo je dosta, brojao je trideset i sedam. Njegova konačna statistika glasi 714 nastupa za Independiente, rekord koji teško da će ikada biti nadmašen i 108 golova. Samo tri igrača (suigrač iz Independientea Guillermo Ríos, Viktor Paredes iz Atlante i Carlos Ruíz iz Arsenala de Sarandija) proveli su cijelu karijeru u jednom argentinskom klubu od Bochinijevog povlačenja, a nijedan nije bio ni blizu njegovog nivoa učinka.

- Solo le pido a Dios que Bochini juegue para siempre, siempre para Independiente, para toda la alegría de gente. U prijevodu:

- Sve što tražim od Boga je da Bochini igra zauvijek. Uvijek za Independiente. Za radost naroda. To je pjesma koju možete čuti na utakmicama Independientea.

Za navijače ovog kluba je on nešto više od klasične velike zvijezde. Za jednog Maradonu idol.

- Kada je ušao u igru protiv Belgije, prvo što sam učinio bilo je da sam ga potražio i dodao mu loptu. To je bilo kao da sam razmijenio jedno, dva dodavanja s Bogom, rekao je Maradona. Valjda je to dovoljno.