Tekst članka se nastavlja ispod banera
Sezonu ranije stvari nisu izgledale najbolje u prvenstvu. Hajduk je završio na osmom mjestu, od posljednjih šest utakmica proljetnog dijela izgubio je četiri, dvije na Poljudu od Sarajeva i Slobode. U 34. kola momčad je osvojila na kraju zvanično 36 bodova. To je bila ona sezona kada je deset momčadi krenulo s minusom od šest bodova, Hajduk je bio u drugoj skupini nazovimo ih nekažnjenih. U prvom slučaju je bio četvrti, međutim, kada su bodovi vraćeni "kažnjenima" Hajduk je na kraju bio tek osmi.
Prvo drama u Beogradu, dva puta
U revanšu je na kišom natopljenoj Marakani Hajduk prvo golom Asanovića dovukao utakmicu do penala, a onda i slavio u dramatičnom finalu protiv Rijeke 9. svibnja. To je bilo jedno od onih, posebnih, najdramatičnijih finala kupa bivše države. Junak je bio golman Zoran "Rambo" Varvodić.
"U Beogradu je to bila čista psihologija, Ravnić je provocirao pa digao ruku prema svojoj klupi da će on pucati taj odlučujući penal. U jednom trenutku je stao, a s centra ga je zvao Janko Janković i nešto mu rekao, šapnuo na uho. Janković je prethodno meni po sredini šutirao i dao gol, pa sam pretpostavio da će nakon šaputanja i ovaj šutirati po sredini. Da je lopta išla lijevo ili desno bio bi gol, ali pucao je baš kako sam očekivao. Na kraju sam obranio Paliski koji se jedva dobacio do gola. Potom nisam ni sam znao gdje sam, preskočio sam ogradu, otrčao prema našim navijačima", pričao je Varvodić nakon slavlja Hajduka 9:8.
Suzavac, kaos, prekid
Hajduk je nekako prošao Aalborg, opet na penale, sljedeći protivnik je bio Marseille. Jaki, strašni Marseille u kojem je samo sezonu ranije igrao Baka Slišković. Zajedno s Försterom, Giresseom, Diallom, Papinom, pa Allofsom.
I tko zna što bi se dogodilo da omaleni, ali znanjem veliki Giresse nije u 90.minuti potopio do kraja splitski brod za konačnih 4:0. Nadoknaditi taj zaostatak realno je bilo nemoguće, ali nekako optimizam nije napuštao navijače, igrače. Iako je opet unutar momčadi nije bilo sve idealno.
Hajduk je istrčao u sljedećem sastavu: Varvodić, Vlaisavljević, Tipurić, Čelić, Vulić, Andrijašević, Setinov, Miljuš, Bursać, Asanović, Krstović, u jednoj otvorenoj formaciji jer nije bilo vremena za čekanje.
Početna bakljada, bačene dimne bombe u početku nisu nikoga iznenadile, međutim kroz dim se moglo vidjeti kako ljudi masovno bježe sa sjevera na istok i zapad Poljuda.
Kako pokušavaju pokriti lice, nos, usta, na različite načine. Vrlo brzo je postalo jasno kako se ne radi o običnoj upotrebi pirotehnike. Netko je u toj gomili bacio suzavac ili kako se pisalo plinsku bombu koja se aktivirala u kanalu ispod sjeverne tribine. U tim trenucima je nastao kaos, gledati su napuštali stadion, igrači trčali prema svlačionicama, činilo se kako od utakmice nema ništa.
S Poljudskog stadiona na Firule te večero je dovezeno šest osoba, od kojih su dvije bile bez svijesti s teškim ozljedama, četiri s lakšim.
Najteže je prošao Ante Beran koji će ostati nepokretan nakon pada s tribine. Beran je pao s 10-ak metara visoke tribine i ostao radno nesposoban invalid.Kasnije će nakon 20 godina suđenja postići izvansudsku nagodbu s Hajdukom. Utakmica je prekinuta pola sata ali je nastavljena.
Ipak se igralo, ali uzalud
Sudac Dieter Pauly iz Zapadne Njemačke je objasnio zašto se susret nastavio.
"Prekid utakmice nije dolazio u obzir jer igrači nisu bili ugroženi. Ovaj slučaj sa suzavcem je za svaku osudu, posljedice su mogle biti kobne. Moram priznati da sam iznenađen ponašanjem navijača jer do sada se nikada u karijeri nisam susretao sa sličnim stvarima, niti su moje kolege imala probleme s huliganima u Jugoslaviji. Dva puta sam odgađao odluku o nastavku, ali sam na kraju odlučio da se igra jer sam želio da se publika smiri" objasnio je novinarima Pauly.
Utakmica je nastavljena, Hajduk je na poluvremenu vodio 1:0, na kraju je ostvario pirovu pobjedu 2:0 golovima Asanovića i Bursaća.
Europa na Poljudu nakon sedam godina
Još na poluvremenu susreta tadašnja milicija je počela djelovati. Pronađen je sporni suzavac, točnije ta plinska bomba. Četiri dana kasnije u medijima su se pojavila imena osoba koja su sudjelovala u "akciji suzavac" uz objašnjenje kako se uopće isti našao na stadionu. Jedna od te četiri osobe je bila maloljetna, preostale četiri su bile tu negdje između 22 i 25 godina starosti.
Javnosti je pojašnjeno kako je kutija suzavca ukradena na vojnoj vježbi, a većih problema oko unošenja nije bilo s obzirom na slabu osvijetljenost ulaza sa sjeverne strane s koje je za ovu utakmicu moglo ući besplatno. Uefa je naknadno utakmicu registrirala 0:3 bez borbe, a Hajduk izbacila iz europskih natjecanja na dvije godine. I to dvije godine u kojima ih izbori, a ne kalendarski.
Tako je Hajduk svoju prvu sljedeću utakmicu u Europi igrao protiv Tottenhama, opet u Kupu Kupova, ali je ovaj put zbog rata domaćin bio u Austriji. Tako je zvanično, prvu utakmicu odigrao 24. kolovoza 1994 godine u kvalifikacija za Ligu prvaka protiv Legije.
